UPOZORENJE VLADI Željko Rohatinski veliki je zagovaratelj čvrste kune, tako da to što spominje devalvaciju predstavlja oštro upozorenje VladiSnažan i nekontrolirani pad vrijednosti kune sljedećih mjeseci, koji je u prošlotjednom govoru kao mogućnost najavio i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, gotovo sigurno bi izazvao kolaps ekonomije i upropastio životni standard stotina tisuća građana koji bi bili osuđeni na život ispod granice siromaštva. Kada bi hrvatska valuta u kraćem vremenskom periodu devalvirala do razine od 9 kuna za 1 euro, kao što se nagađalo u domaćim medijima, građani bi u smislu kupovne moći godišnje zarađivali dvije plaće manje, dok bi plaćali gotovo tri rate stambenih kredita više. Cijena svih uvoznih roba i usluga značajno bi porasla, dok bi zbog rasta cijene energije i ostalih uvezenih sirovina vjerojatno poskupio i veći dio onih roba koje se proizvode u Hrvatskoj. Takav scenarij značio bi i kolaps javnih financija, hrvatski bruto inozemni dug povećao bi se za 80 milijardi kuna, a država bi za otplatu u prva tri mjeseca sljedeće godine morala prikupiti dodatnih 1,35 milijardi kuna, dok bi s dugovima poduzeća situacija bila još teža.

TOGA JE SVJESTAN I GUVERNER ROHATINSKI, koji je dan nakon govora Saboru demantirao da je najavio da će do takve devalvacije uistinu i doći, vjerojatno da ublaži paniku nakon njegova istupa. Ipak, guverner je u govoru nedvosmisleno izjavio da HNB-ova politika branjenja stabilnog tečaja kune intervencijama na deviznom tržištu uskoro više neće imati smisla ako Vlada ne provede oštre rezove u javnoj potrošnji kojima bi rashodi državnog proračuna bili usklađeni sa sve manjim prihodima. Činjenica da guverner, poznat kao vjerojatno najveći zagovornik politike stabilnog tečaja kune, uopće spominje snažnu devalvaciju, dokaz je teških ekonomskih problema u kojima se Hrvatska nalazi. Govor Željka Rohatinskog predstavlja možda i posljednje upozorenje Vladi da provede nepopularne rezove i reforme ako želi spriječiti ekonomsku i socijalnu katastrofu. Sličan scenarij prije godinu i pol dogodio se u Mađarskoj, no Hrvatska je za razliku od te države petnaest godina vrlo striktno provodila politiku stabilnog tečaja nacionalne valute, pa se može pretpostaviti da bi negativni efekti pada njezine vrijednosti vjerojatno bili i veći. Dapače, snažni ciklus devalvacije kune na razinu od 9 kuna za euro ugrozio bi i temeljno funkcioniranje države, odnosno njezinih najosnovnijih institucija. To bi se u prvom redu pokazalo kao golemo opterećenje za javne financije. U sklopu ukupnog porasta hrvatskog inozemnog bruto duga značajan dio otpao bi na dug državnih institucija i javnih poduzeća, koji je gotovo u potpunosti denominiran u eurima ili valutnom klauzulom vezan uz vrijednost te valute. Tako bi dug državnog proračuna, dakle onaj koji se mora podmiriti iz prihoda države, sa sadašnjih 112 milijardi kuna zbog rasta vrijednosti eura porastao za oko 28 milijardi kuna. Čak kada bi devalvacija bila i nešto manja, odnosno kada bi jedan euro vrijedio 8 kuna, dug državnog proračuna porastao bi za 12,5 milijardi kuna. Tome valja pribrojiti i potencijalni dug, odnosno vrijednost raznih državnih jamstava i plasmana, koji se u svakom trenutku mogu pretvoriti u aktivna potraživanja. Taj dug danas iznosi 55 milijardi kuna, a u najgorem slučaju također bi mogao porasti za 12 milijardi kuna.

DRAGO JAKOVČEVIĆ, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smatra da je tečaj kune previsok, ali da bi nagla promjena bila katastrofalna za likvidnost zemljeSAMO TIJEKOM 2011. HRVATSKA država mora otplatiti 930 milijuna eura glavnice stranog duga. Pri aktualnom tečaju kune to iznosi 6,7 milijardi kuna, no devalvacijom bi taj iznos mogao porasti i do 8,37 milijardi. Poseban problem za Vladu je da veći dio tog duga, 757 milijuna eura, dolazi na naplatu u prvom tromjesečju sljedeće godine, kada država bilježi najmanje prihode. Jaka devalvacija kune izazvala bi i pad kreditnog rejtinga kod međunarodnih financijskih institucija, pa bi i cijena novog zaduživanja za otplatu starih dugova bila znatno veća. Budući da hrvatska vlada i dio javnih poduzeća već danas imaju ozbiljnih problema s ispunjavanjem financijskih obveza, jak devalvacijski ciklus domaće valute mogao bi izazvati potpuni krah javnih financija. Dapače, može se očekivati da takav scenarij rezultira dodatnim produbljivanjem recesijskih učinaka u domaćem gospodarstvu. Devalvacija kune ozbiljno bi smanjila kupovnu moć hrvatskih građana, a samim time izvjesno je da bi došlo do novog golemog pada potrošnje.

PROSJEČNA PLAĆA U HRVATSKOJ u travnju ove godine iznosila je 5246 kuna, što po aktualnom tečaju iznosi 728 eura. Devalvacijom hrvatske valute na iznos od 9 kuna za euro, taj iznos bi mogao iznositi tek 582 eura. To znači da će na godišnjoj razini hrvatski građani u prosjeku zarađivati oko 1750 eura manje, odnosno toliko će im kupovna moć biti manja. Bio bi to posebno jak udarac na standard građana s najmanjim primanjima i umirovljenika. Naime, minimalna plaća i prosječna mirovina u Hrvatskoj gotovo se podudaraju, obje iznose oko 2200 kuna, što je sada 305 eura. Devalvacijom kune vrijednost minimalca ili prosječne mirovine smanjila bi se za šezdesetak eura, što na godišnjoj razini predstavlja gubitak od 732 eura. Ipak, temeljni problem za hrvatske građane predstavlja činjenica da bi uz oštar pad vrijednosti njihovih prihoda zabilježili i golemi porast financijskih obveza, prvenstveno rata za kredite. Dominantni dio kredita plasiranih hrvatskim građanima denominiran je u eurima, odnosno valutnom klauzulom vezan uz vrijednost neke strane valute, ponajviše eura. Banke su takve kredite izdavale da bi se zaštitile od mogućeg pada tečaja kune. Devalvacija kune rezultirala bi golemim porastom troškova za sve hrvatske građane koji otplaćuju kredite s valutnom klauzulom u eurima. Bude li tečaj iznosio 8 kuna za euro, prosječna mjesečna rata stambenog kredita koja je dosad iznosila 3500 kuna povećat će se na 4375 kuna. To znači da bi tijekom godine dana pri takvom tečaju svaki građanin s takvim kreditom za njegovu otplatu morao platiti 10,5 tisuća kuna više nego dosad. Ukratko, godišnji prihod prosječnog Hrvata u slučaju snažne devalvacije kune smanjio bi se za 1750 eura, dok bi mu se godišnja financijska obveza za isplatu kredita povećala za 10 tisuća kuna.

S OBZIROM NA TO DA SU PRAVILA banaka za izdavanje kredita u Hrvatskoj takva da otplatna rata smije iznosti do 70 posto prihoda korisnika kredita, pad vrijednosti kune uništio bi preostali dio prihoda za veliki broj hrvatskih građana te oni više ne bi bili u stanju otplaćivati svoje kredite. Takav razvoj događaja mogao bi vrlo lako ugroziti stabilnost hrvatskog financijskog sustava. Velika izloženost domaćih građana i tvrtki kreditima vezanim uz eure proteklih godina je bila glavni argument protivnika ideje namjerne deprecijacije tečaja kune koju su često zagovarali hrvatski gospodarstvenici i pojedini ekonomski stručnjaci. Njihovi zahtjevi temeljili su se na činjenici da su zbog visokog tečaja kune hrvatski proizvodi nekonkurentni na stranim tržištima, kao i zbog činjenice da takav tečaj kune uzrokuje visoku cijenu rada u hrvatskoj i tako odbija potencijalne strane investitore.

IVICA TODORIĆ čiji bi Agrokor bio vrlo ugrožen devalvacijom kune zbog visoke zaduženosti i zbog pretežne orijentiranosti na uvozČESTO SE TVRDILO DA JE RIJEČ o monetarnoj politici koja favorizira uvoznike nauštrb tvrtki koje svoje proizvode izvoze i da je to ključni uzrok dugogodišnje iznimno negativne vanjskotrgovinske bilance koju Hrvatska ima. Te tvrdnje u velikoj su mjeri točne, precijenjen tečaj kune proteklih desetak godina predstavljao je golemi problem za domaću industriju, dok je s druge strane u istom periodu uvoz, mahom trgovačke robe široke potrošnje, doživio procvat. Upravo zato prijedlozi o devalvaciji tečaja, kao sredstva poticanja proizvodnog sektora koji stvara dodanu vrijednost, imali su smisla, no HNB i guverner Rohatinski kao čelni čovjek hrvatske monetarne politike takve su zahtjeve odbijali, strahujući da bi deprecijacija tečaja uz neodgovornu fiskalnu politiku Vlade mogla rezultirati katastrofom. Jedan od poznatih zagovornika pada tečaja kune bio je Drago Jakovčević, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, no on danas tvrdi da nekontrolirana devalvacija kune nije u interesu Hrvatske: “Ja se i dalje zalažem za deprecijaciju tečaja kune, no tu je riječ o kontroliranom procesu s kvalitetnom pripremom i jasno određenim ciljevima. Kuna je već godinama precijenjena i normalno je da njezina vrijednost ima tendenciju pada, a HNB ima sve manje instrumenata i mogućnosti da to kontrolira. Svjestan sam da bi deprecijacija kune izazvala probleme za sve građane i tvrtke koji imaju kredite u eurima, ali to je žrtva koju se u ovom trenutku mora napraviti. Nažalost, hrvatske vladajuće strukture za to nemaju dovoljno odlučnosti i hrabrosti, pa zato tonemo sve dublje. Da smo izveli kontroliranu deprecijaciju prije nekoliko godina, kad je i bila predlagana, danas bi ekonomski bili u puno boljoj situaciji, vjerojatno više ne bi bili u recesiji, a ne bi nam prijetilo da se devalvacija dogodi mimo naše kontrole.”

JAKOVČEVIĆEV STAV JE RAZUMLJIV, s obzirom na to da je veliko pitanje bi li povećani prihodi od izvoza i stranih investicija nadoknadili velike gubitke koje bi devalvacija kune izazvala za znatan broj hrvatskih kompanija. Dapače, može se zaključiti da bi snažna devalvacija u ovom trenutku odgovarala tek uskom krugu hrvatskih kompanija koje veći dio svojih prihoda ostvaruju na stranom tržištu, a pritom u svoje proizvode ugrađuju veliku komponentu roba i usluga poteklih iz Hrvatske. Primjer takvih kompanija su Ericsson Nikola Tesla, Pliva ili Končar.

S DRUGE STRANE, NAJPOGOĐENIJE takvim razvojem događaja bile bi tvrtke koje većinu svojih prihoda ostvaruju na domaćem tržištu i to preko robe i usluga kupljenih u inozemstvu. Ukratko, riječ je o većini velikih trgovačkih kompanija, a devalvacija bi gotovo sigurno izazvala goleme probleme za Agrokor, najveću hrvatsku kompaniju koja unatoč svojim brojnim djelatnostima i poslovima i dalje velik dio prihoda ostvaruje uvozom na hrvatsko tržište. Dodatni problem za Agrokor je i činjenica da ta kompanija ima znatne dugove, od kojih je većina vezana za vrijednost eura. Općenito, snažna devalvacija kune mogla bi rezultirati velikim rastom zaduženosti domaćih poduzeća. Dapače, prema podacima HNB-a dug hrvatskih trgovačkih društava, koja nisu u vlasništvu ili suvlasništvu države, pri aktualnom tečaju kune iznosi oko 100 milijardi kuna. Padom tečaja na razinu do 9 kuna za euro, dugovi poduzeća povećat će se 26 milijardi kuna, a s obzirom na golemu nelikvidnost koja trenutačno postoji u hrvatskom gospodarstvu, otvoreno je pitanje otkud bi hrvatske kompanije mogle prikupiti taj dodatni novac. S druge strane, kod značajnog dijela izvoznika pad vrijednosti kune ne bi izazvao značajne efekte, jer bi se njime povisila i cijena roba koje ugrađuju u svoje proizvode. Prvenstveno se to odnosi na energiju, koju Hrvatska uvozi u značajnim količinama. Predviđa se da bi uz minimalnu devalvaciju kune na razinu od 8 kuna za euro, kunska vrijednost nužnog uvoza, odnosno energenata i drugih intermedijarnih dobara koji se koriste u proizvodnji, povećala barem za 6 milijardi kuna. Iako u ovom trenutku snažna devalvacija kune ne bi polučila znatne pozitivne efekte, dugoročno gledajući, smanjenje vrijednosti tečaja kune nameće se kao nužni uvjet pokretanja novog razvojnog ciklusa u domaćoj ekonomiji. Ipak, da bi to bilo moguće, bit će potrebno smanjiti rizike vezane za kreditna zaduženja građana. Kao moguće rješenje tog problema nameće se i mogućnost zakonskog ukidanja valutne klauzule, čime bi bila spriječena veza zaduženja domaćih građana i odnosa tečaja kune i eura. Predlaganje takvog zakona nedavno je najavio IDS-ov zastupnik Damir Kajin, no on se ne može primjenjivati retrogradno, pa bi se njegovi efekti vidjeli tek za nekoliko godina. Ekonomski analitičar Damir Novotny upozorava da bi takva mjera na kratki rok izazvala poskupljenje kredita: “Ukidanje valutne klauzule nije ništa novo, to ne postoji u Mađarskoj. Ipak, donošenje takvog zakona sigurno bi rezultiralo znatnim porastom kamata na kunske kredite, a samim time bi kapital za građane i tvrtke postao jako skup. Sad kad Hrvatska nastoji izaći iz recesije, to nije poželjno, a vrlo je upitno kakvi bi uopće bili efekti takvog poteza, jer se on ionako ne bi primjenjivao na postojeće kredite. Hrvatska je danas visoko eurizirana privreda i vrlo teško može oslabiti te veze.”

DRAGO JAKOVČEVIĆ PAK SMATRA da bi ukidanje valutne klauzule predstavljalo pozitivan potez u trenutačnim okolnostima: “Ovakva jednostrana valutna klauzula u Hrvatskoj je po mom mišljenju protuustavna. Ona omogućava bankama da posluju praktički bez rizika, a uz ogroman profit. Ona je i nepoštena jer se primjenjuje samo u korist banaka, pa tako i na plasmane građanima, ali ne i na njihove depozite. Ukidanje valutne klauzule bi bio korak prema zdravijem financijskom sustavu u Hrvatskoj i omogućilo bi da stvorimo uvjete za nužnu deprecijaciju u budućnosti.” Bez obzira na valutnu klauzulu, temeljem govora guvernera Željka Rohatinskog može se zaključiti da stabilnost domaće valute, a samim time i hrvatskog monetarnog sustava, danas manje ovisi o djelovanju HNBa, a više o sposobnosti državne vlasti da provede potrebne reforme.