Četvorica muškaraca napali su kuću predsjednika udruge Iskorak Dorina Manzina u noći sa četvrtka na petak. Muškarci su, uz verbalne prijetnje i vrijeđanja, ciglama razbili prozore na kući. Policija je obavila kraći očevid, a o napadačima nema novijih saznanja. Iz razgovora sa Dorinom Manzinom saznajemo da su on i njegovi sustanari bili nazočni cijelom incidentu, te su prepoznali jednog od napadača koji je prema Manzinovim riječima “kvartovski skinhead”. Prenosimo priču Dorina Manzina u cijelosti:
“U 0:40 izašao sam iz kuće trčati sa psom, što činim svaku večer. Nakon toga sam stao uz drveće u kvartu i razgovarao preko mobitela jer sam bio primio poziv. Pas se šetao uokolo. U jednom trenutku začuo sam neartikulirane glasove na početku ulice i odlučio ostati uz drveće da završim razgovor. Tada sam vidio kako kraj mene prolaze četiri muške osobe u dobi od 20 do 26 godina – to je samo moja osobna procjena. Jednoga od njih sam prepoznao – to je kvartovski “skinhead” ili se barem fura na to. Imao je zelenu jaknu, potpuno obrijanu glavu, crne hlače i tenisice. Njega bih mogao prepoznati. Jedan od njih je gurao bicikl. Dvojica su imali dugu crnu kosu i crne jakne, a jedan kapuljaču. Prošli su kraj mene, a da me uopće nisu primijetili. Ja sam ih pratio s leđa. Vidio sam da su došli do moje kuće, a ja sam odmah nazvao prijatelja koji je bio u kući da dođe do prozora i pogleda što se zbiva. Bilo je 0:50. Tada smo obojica vidjeli (ja s nekih 40-ak metara od njih, a on s prozora) kako su šutnuli kantu za smeće na pod i pozvonili. On je čuo da su mi psovali Boga, pa je odmah nazvao policiju. Nakon toga su još bacili crijep u zid, a ciglom su razbili kuhinjski prozor. Nismo vidjeli tko je od njih to napravio. Ja sam se odmah udaljio i vratio uz ono drveće. Potom su oni pobjegli u suprotnom smjeru od mene, tako da ih više nisam vidio. Nakon toga sam se malo pritajio, a zatim vratio u kuću. U kući su sve vrijeme bile još naše dvije docimerice koje su spavale. Treći cimer je došao doma oko 1:20. Policija je došla oko 1:30. Napravili su veoma kratak očevid. Nisu čuli ni za mene, ni za Iskorak. Pitali su je li tu sjedište udruge, jer je cimer na 92 rekao da tu ja stanujem. Rekao sam im u kojem su smjeru otišli i da bih mogao prepoznati barem tog jednog počinitelja koji je “skins” koji živi u kvartu. Prije nekoliko mjeseci, moga docimera i prijatelja napala su dva huligana u kvartu, vičući mu: “Manzin, Manzin!!!” Tada im je umakao jer se skrio u jedan od susjednih ulaza. Nakon prijetnji iz MORH-a, kao i one prijetnje na zidu na Remizi, odlučio sam se preseliti u inozemstvo, barem na neko vrijeme. Tu nije toliko riječ o strahu, koliko o ogorčenju. I neću pristati na priču kako je jučer bila utakmica, pa su eto dečki malo popili.”
Manzin je incident prijavio pravnom timu Iskoraka i Kontre koji će preuzeti ovaj slučaj te svim pravnim mjerama osigurati da se pravno procesira, te da se napadači privedu policiji i sudu.