Objavljeno u Nacionalu br. 766, 2010-07-20

Autor: Marko Biočina

Šuker više nema ničiju podršku

Ministra financija nedavno je oštro kritizirao predsjednik, poduzetnici ga smatraju odgovornim za teško stanje gospodarstva, a leđa su mu okrenuli i ministri iz Vlade pa i sama premijerka Jadranka Kosor

IVAN ŠUKER prema ocjeni stranačkih kolega loše komunicira s javnošću, a na svaku kritiku svog rada reagira nervozno i ljuto'IVAN ŠUKER prema ocjeni stranačkih kolega loše komunicira s javnošću, a na svaku kritiku svog rada reagira nervozno i ljuto'Hrvatski ministar financija Ivan Šuker proteklih je dana najusamljeniji čovjek u Hrvatskoj. Osim oštrih kritika javnosti s kojima je bio suočen tijekom posljednjih mjeseci i optužbi kako zaduživanjem troši imovinu budućih generacija, kojima se pridružio i predsjednik Ivo Josipović, Šukeru danas leđa okreću i njegovi stranački kolege i najbliži suradnici unutar Vlade. Naime, među čelnim ljudim HDZ-a sve je jači stav kako Šuker danas za Vladu i stranku predstavlja veliko opterećenje i kako on zbog svojih sposobnosti i lošeg javnog imidža nije osoba koja može racionalno oblikovati hrvatsku ekonomsku politiku. Taj stav već mjesecima zastupa i cijeli niz uglednih hrvatskih poduzetnika koji smatraju da se Šuker ne ponaša kao čelni čovjek ključnog ministarstva za razvoj države već isključivo kao poreznik, bez osjećaja za potrebe realne ekonomije koji sve svoje napore usmjerava u pronalazak načina kako da zaduživanjem i povećanjem poreza održi aktualnu situaciju i izbjegne potrebne reforme.


Dapače, preprekom reformama Šukera smatra i dio njegovih stranačkih kolega koji drže da je on trenutno jedan od najnepopularnijih ljudi u državi, te da zato čak i kad bi htio, naprosto ne može dobiti potrebnu potporu javnosti za nepopularne poteze, kakve reforme zahtijevaju. Kako kaže Nacionalov sugovornik, inače blizak samom vrhu Vlade, nezadovoljstvo Šukerovim radom sve je izraženije i kod same premijerke Kosor, a u takvoj situaciji ministar se tijekom posljednjih tjedana gotovo u potpunosti izolirao od svojih suradnika u Vladi: “Šuker vrlo loše komunicira s javnošću, na svaku kritiku svog rada reagira nervozno i ljuto, a tijekom posljednjih mjeseci se i potpuno distancirao od tima ekonomskih savjetnika premijerke. Nakon prošlotjedne objave o novom zaduživanju, evidentno je da je Šukerov imidž u javnosti iznimno loš i to je za premijerku problem. Uopće nije dvojbeno je li posljednje zaduživanje bilo potrebno, uostalom ono je bilo i predviđeno Zakonom o proračunu, no Šuker se nimalo nije potrudio da građanima najavi novo zaduženje i objasni o čemu se radi i na taj način donekle ublaži negativne reakcije koje su se mogle i predvidjeti. On je danas u situaciji da će svaki njegov potez, bio on opravdan ili ne, biti izvrgnut oštrim kritikama javnosti, a tako se ne može funkcionirati. Premijerka je svjesna da bi svježi čovjek na toj poziciji Vladi mogao donijeti određeni kredibilitet za daljnje provođenje reformi. Ipak, to bi morala biti osoba koja u javnosti uživa određeni ugled, a zasad takvog kandidata nema. To i ne čudi, s obziorm na situaciju u kojoj se država nalazi, logično je da ni jedan ozbiljan stručnjak o takvoj mogućnosti trenutačno ni ne razmišlja”.

Unatoč činjenici da se radilo o zaduženju koja je bilo unaprijed planirano u državnom proračunu, gotovo da nije bilo medija u Hrvatskoj koji nije oštrim kritikama popratio Šukerovu objavu kako je prodao obveznice vrijedne 13,4 milijarde kuna. Ipak, razlog golemog nezadovoljstva u javnosti nije bilo to što je Šuker sklopio kreditni aranžman, koliko njegova izjava na sjednici Vlade kako to novo zaduženje smatra uspjehom. Ta izjava izazvala je veliki broj negativnih reakcija u javnosti, mnogi stručnjaci su ustvardili kako je nevjerojatno da Šuker kao ozbiljan stručnjak uspjehom može predstavljati aranžman po kojem će Hrvatska tijekom sljedećih deset godina platiti devet milijardi kuna kamata. Taj slučaj samo je jedan u nizu primjera gdje je Šuker sličnim izjavama iritirao javnost i koje su uvelike pridonijele njegovoj današnoj nepopularnosti. Naime, danas u Hrvatskoj gotovo da nema društvene skupine koja je zadovoljna radom ministra Šukera. Za značajan broj građana on je rasipnik koji zaduživanjem troši ono što će zaraditi buduće generacije. Nakon neuspjeha u pregovorima oko novog Zakona o radu, sindikati su ga proglasili zaštitnikom interesa krupnog kapitala, dok među kapitalistima uživa imidž političkog birokrata koji ne razumije potrebe poduzetnika. Sve u svemu, javna podrška radu ministra Šukera danas je manja nego ikada, njega se sve više doživljava kao glavnog predvodnika katastrofalne ekonomske politike kakvu je godinama vodila hrvatska vlada. Sve je više sumnji može li on biti glavni kreator ekonomskog razvoja Hrvatske, što bi trebao biti, temeljem svoje pozicije u Vladi.

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra kako je osnovni problem s Šukerom činjenica da on nastupa iz pozicije političara: “Šuker je političar, a ta je odrednica loša gdje god je u pitanju novac, bilo da se radi o ministru financija ili predsjedniku neke banke. U svim razvijenim zapadnoeuropskim državama i SAD-u poziciju ministra financija drže ljudi s velikim ugledom u struci, a to je naročito važno u trenucima krize. Ministar financija mora biti u stanju oduprijeti se i usprotiviti često nerealnim planovima Vlade, temeljenim na političkim ciljevima. Sa Šukerom situacija je upravo obratna, on funkcionira na temelju političkog refleksa i njegovo se ponašanje mijenja s obzirom na dnevno-političke potrebe. Bez čvrstih stavova i pozicija teško se može očuvati kredibilitet. S druge strane, takav pristup onemogućava objektivno sagledavanje stanja u državi, a to se pokazalo kao ključni uvjet ekonomskog oporavka. Sve države koje su realno sagledale svoje probleme, krenule su naprijed, od Velike Britanije do Grčke. Ipak, u Hrvatskoj se to ne događa, vrlo vjerojatno zato što bi takav pristup izazvao političku štetu”.

WOLFGANG SCHÄUBLE, njemački ministar
financija, doktor prava, član Bundestaga od 1972.WOLFGANG SCHÄUBLE, njemački ministar financija, doktor prava, član Bundestaga od 1972.Upravo je to što je zakonitosti ekonomske struke podredio političkim ciljevima, bila glavna optužba na račun Šukerova rada tijekom posljednjih sedam godina. Šuker je u tom periodu svoje djelovanje sveo na to da brine o održavanju reda u javnim financijama, no nikad nije imao mogućnost direktno kreirati ekonomsku politiku države. Dapače, za razliku od velikih zapadanoeuropskih zemalja, gdje se pozicija ministra financija smatra svojevrsnim ministarstvom razvoja i gdje ministar kroz mjere fiskalne i porezne politike praktički određuje smjer kretanja realnog gospodarstva, u Hrvatskoj je Šuker godinama funkcionirao kao državni rizničar i računovođa, brinući se da javne financije mogu izdržati cijeli niz megalomanskih projekata koje je osmišljavao bivši premijer Ivo Sanader. Na taj način kreator ekonomske politke bio je Sanader, dok je Šuker bio samo njezin izvršitelj, bez ikakve mogućnosti da im se usprotivi. Taj nedostatak političke snage vjerojatno je jedna od glavnih razlika između Šukera i poznatih zapadnoeuropskih ministara financija kao što su Talijan Giulio Tremonti, Nijemac Wolfgang Schäuble ili Englez George Osborne.

Svaki od njih uz stručni ugled, uživa i značajan ugled unutar svoje stranke, a unatoč mišljenju Damira Novotnyja kako ministar financija ne bi trebao biti političar, činjenica je da je politička snaga uvelike uvjet uspješnog obavljanja posla ministra financija, jer se on bez nje teško može adekvatno suprotstavljati premijeru kad je to potrebno. Šukerov problem oduvijek je bio da takvu političku moć nije imao. Iako je član HDZ-a praktički od početaka stranke, nikad unutar nje nije figurirao kao naročito važan kadar. To je dijelom uzrokovano činjenicom da dolazi iz Velike Gorice, gdje HDZ-ova lokalna organizacija nikad nije spadala među važnije unutar stranke, a dijelom i zato što ga se 2000. godine, kad su se za prevlast u stranci borili Ivo Sanader i Ivić Pašalić, smatralo simpatizerom Pašalića. Tvrdilo se čak kako je Šuker bio i autor Pašalićeva gospodarskog programa, te da će nakon što je u stranci zavladao Sanader njegova politička budućnost biti ugrožena. Ipak, to se nije dogodilo, a 2003. nakon što je HDZ pobijedio na parlamentarnim izborima, imenovan je ministrom financija. To unaprjeđenje uvelike se temeljilo na tome što je Šuker praktički cijelu karijeru proveo radeći u javnim financijama i poreznoj upravi, prvo na radnom mjesto glavnog knjigovođe u Odsjeku za budžet Općine Velike Gorice, a kasnije voditelja porezne uprave u tom gradu. Za Sanadera on je bio dobar kandidat za tu poziciju, imao je dovoljno znanja da vodi javne financije, ali istovremeno i iznimno niski politički rejting, tako da je bio prisiljen rigidno provoditi sve Sanaderove želje.

Primjer toga bila je situacija iz veljače prošle godine kad su Šuker i Sanader u javnosti najavili reformu mirovinskog sustava kojom bi država preuzela kontrolu nad imovinom mirovinskih fondova vrijednom oko 23 milijarde kuna. Takva najava očekivano je izazvala katastrofalne reakcije na domaćem financijskom tržištu, u samo jednom danu vrijednost dionica na zagrebačkoj burzi pala je za 5,63 posto, što je značilo i milijunske gubitke za ulagače. Hrvatski poduzetnici tada su tvrdili kako je to dokaz da se domaća ekonomija vodi isključivo prema politčkim potrebama vladajuće stranke, te da ministar Šuker uopće ne razumije najosnovnije ekonomske zakonitosti. Oni smatraju kako on od izbijanja krize nije učinio ništa da bi smanjio javnu potrošnju, već su se svi njegovi potezi svodili na povećanje poreza. Tako je povećao PDV na 23 posto, uveo krizni porez i niz novih nameta poput posebnog poreza na telekomunikacijske usluge. Novac koji nije mogao namaknuti uvođenjem novih poreza, Šuker je prikupio zaduživanjem u inozemstvu, a svaku od tih transkacija u javnosti predstavljao kao veliki uspjeh. S druge strane, Šuker u tom periodu nije proveo niti jedan od zahtjeva poduzetnika, niti mjere usmjerene na poticanje privatnog poduzetništva i realne ekomomije, odnosno smanjenje stečenih prava pojedinih povlaštenih socijalnih skupina. Svaki pokušaj pregovora o smanjenju prava zaposlenih u javnim službama ili poljoprivrednika, zbog nedovoljne političke odlučnosti završio je neuspješno.

Oko ukidanja golemih parafiskalnih nameta, što udruga poslodavaca traži već više od godinu i pol dana također nije učinjeno ništa, kao niti oko uvođenja poreznih olakšica kojima bi se poticale investicije. Najveće kritike na Šukerov račun uvijek su bile vezane uz optužbe da se ne ponaša kao ministar, već isključivo kao poreznik, bez osjećaja za potrebe realne ekonomije. Na te optužbe Šuker je uzvraćao kako je njegov ključni zadatak to da uvede red u javne financije. Vrlo je upitno je li u tome uspio. Tako je proračunski deficit samo u prva dva mjeseca ove godine iznosio oko tri milijarde kuna, a uvelike se tmeljio na rastu rashoda od 1,19 milijardi kuna. Iz toga se može zaključiti kako je ministar bio neuspješan u najavljenoj kontroli državnih troškova, a ništa uspješniji nije bio ni u slučaju javnih poduzeća, koje mnogi poslodavci smatraju glavnim generatorom nelikvidnosti u državi. Iako su poslodavci više puta od Šukera tražili da se za javna poduzeća i državu uvede obveza plaćanja u kratkom roku i tako pokuša spriječiti porast nelikvidnosti, Šuker ni te zahtjeve nikad nije uvažio. Dapače, nedavno je izjavio kako “nikad u povijesti hrvatske države javna poduzeća nisu bila tako likvidna kao danas”, što je u stručnim krugovima okarakterizirano kao u najmanju ruku neozbiljna izjava. Upravo zbog takvih izjava brojni poduzetnici Šukera danas ne doživljavaju kao ozbiljnog sugovornika, a sastanke s njim opisuju kao “autistične razgovore” na kojima predstavnici Vlade prvo od poslodavaca traže da im predlože konkretne mjere, a potom iznose najnevjerojatnije moguće razloge zašto spomenute mjere nisu provedive.

Čelni čovjek Hrvatske udruge poslodavaca Damir Kuštrak kaže kako je glavni Šukerov problem to što u svojim istupima koristi previše političke retorike: “Šuker ima dvije retorike, jednu koristi u javnosti, a drugu na zatvorenim sastancima. Kad imamo sastanke s njim on je smiren, suzdržan i konstruktivan, te uistinu odaje dojam osobe koja raspolaže svim releavantnim podacima i znanjem o materiji. Ipak, kad nastupa u javnosti ponaša se bitno drukčije. Zašto je to tako trebalo bi pitati njega.”

Pašalića i Sanadera za
prevlast u HDZ-u, Šuker
je smatran Pašalićevim
čovjekom i autorom
njegova gospodarskog
programaPašalića i Sanadera za prevlast u HDZ-u, Šuker je smatran Pašalićevim čovjekom i autorom njegova gospodarskog programaTakvi javni istupi doveli su Šukera u poziciju jednog od najnepopularnijih članova Vlade, čiji je svaki potez u javnosti dočekan s kritikama, bez obzira je li to objektivna ocjena ili ne. U takvoj situaciji njegov rad, ali i rad Vlade značajno je otežan, nužnu potporu javnosti za nepopularne mjere Vladi će biti sve teže osigurati. Utoliko je razumljivo razmišljanje o tome kako bi novi čovjek na Šukerovoj poziciji osigurao rast podrške za provođenje reformi, no osobe spremne da zauzme Šukerovu poziciju zasad nema.

Uostalom sam Šuker svojedobno je svoj posao opisao kao rad u rudniku: “Kako je biti ministar financija petu godinu zaredom? Kao da si u rudniku. Što dublje kopaš, sve je manje ugljena, a zime sve hladnije.” Ugljena više očito nema, zima je užasno hladna, pa i ne čudi da Šuekrovu lopatu više nitko ne želi uzeti u ruke.

Vezane vijesti

'Neću dati ostavku'

'Neću dati ostavku'

Neću dati ostavku na mjesto potpredsjednice Hrvatskog sabora, kao što je to učinio Vladimir Šeks, poručila je Jadranka Kosor nakon jutrošnje sjednice… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika