Na konferenciji za novinare, održanoj u petak povodom pohranjenja originalne Povelje o Nobelovoj nagradi dodijeljene 1939. godine našem kemičaru Lavoslavu Ružički u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, pokrenuta je inicijativa da se Ružički i Vladimiru Prelogu, drugom našem nobelovcu, posveti jedna soba s njihovom materijalnom ostavštinom, svojevrsna »hall of fame«.
Odmah je došlo u pitanje treba li u takvu »sobu slavnih« uvrstiti i trećeg nobelovca, Ivu Andrića. Inicijator projekta »sobe slavnih« u Akademiji, Nikola Ivan Jović, dopisni član HAZU iz Švicarske, izrazio je dvojbu oko toga treba li Andrića, koji se odrekao svog hrvatskog porijekla i smjestio u krug srpske književnosti, uopće svrstavati uz bok Prelogu i Ružički.
S druge strane akademici poput Milana Moguša ili Drage Novaka drže da Andrića svakako treba tretirati i kao hrvatskog pisca, pa onda i hrvatskog nobelovca, neovisno o tome što i Beograd i Sarajevo možda imaju memorijalne sobe ili muzeje posvećene njemu. Isto to treba imati i Zagreb, njihovo je mišljenje.
Na direktno pitanje što on o tome misli, predsjednik HAZU Ivo Padovan odgovorio je nejasno, prolongirajući konačni stav Akademije o ovom pitanju za 16. i 17. listopada kad će se održati prva sjednica Predsjedištva HAZU u ovoj sezoni. Na toj će se sjednici raspravljati, između ostaloga i o projektu »sobe slavnih«, kao i o Andrićevom tretmanu u takvom projektu.
Akademik Novak u potvrđivanju svog stava da Andrića svakako treba uvrstiti među hrvatske nobelovce dao je primjer Picassa kojeg se na podjednak način tretira i u rodnoj Španjolskoj i u Francuskoj, gdje je proveo dobar dio svoje karijere.