Zoran FerićTko kaže da nam stranka na vlasti nije sposobna? Događaji u prošlome tjednu pokazali su upravo suprotno: HDZ je stranka sposobnija od ostalih i na domaćoj i na međunarodnoj sceni zato što je uspjela ono što nisu ni kudikamo organiziranie stranke na europskome Zapadu: razrezati porez na mito. Jedina razlika između uobičajenih državnih poreza i ovih, na mito, jest što je za te korisnik sama stranka, dok se od onih prvih financiraju školstvo, zdravstvo ili obrana. U okviru USKOK-ove istrage razgranatih ilegalnih poslova HEP-ova faraona Ivana Mravka isplivalo je i svjedočenje šefa tvrtke Montnig PIM, Ljube Bušića, koji je govorio o mitologiji upravi HEP-a u milijunima eura i načinu na koji je dobivao poslove direktnom akcijom Ivana Mravka, a rekao je i da su njih četvorica poslovnih ljudi sakupili svaki po 150.000 kuna i tako predali HDZ-u 600.000 kuna keša.

AKO JE TO TOČNO, prvi put postoji dokaz da je korumpirana i sama stranka, a ne samo neki njeni članovi. Iako se godinama s prilično sigurnosti nagađalo da od svih prljavih poslova s milijunskim mitom dio ide stranci, nije za to postojalo valjanih dokaza niti ljudi koji bi bili spremni o tome govoriti. Sada, međutim, kad su korupcijske afere mnoge vinovnike milijunskih potplaćivanja stjerale pred zid, posve je logično da neće šutjeti, nego će, da spase sebe i ublaže kaznu, razotkriti čitav sustav. Velik broj tih ljudi neće pristati na ulogu žrtvenog janjeta, kao što nije pristao ni nedavno oslobođeni Polančec. Njegova izjava da je voda duboka, ali da se on u njoj neće utopiti, onima u vladajućoj stranci govori prilično jasno. Ozbiljno optuženi povući će svojim svjedočenjem za sobom i svoje suradnike i, što je za ovu zemlju neusporedivo važnije, svoje nalogodavce, ljude koji su i kreirali sistem u kojemu su plivali i Polančec i Mravak. Naravno, to što su direktori privatnih tvrtki koji posluju s državnima uplaćivali novac vladajućoj stranci, kao vjerojatno i to što su korisnici visokih iznosa mitologije dio toga novca također uplaćivali stranci, zapravo je najlogičnija moguća stvar. Ti su ljudi podmićivali stranku kako bi im ona omogućila da neometano podmićuju ili budu podmićeni. Sposobni privrednici znaju da o visini i načinu ulaganja ovisi i profit. Proteklih je godina očito bilo najprofitabilnije ulagati u vladajuću stranku jer su se takva ulaganja mogla kasnije višestruko naplatiti preko državnih tvrtki. Biti financijski prijatelj HDZ-a značilo je siguran povrat sredstava uz dividendu kakvu nisu donosile ni dionice najprofitabilnijih svjetskih kompanija. HDZ je za svoje ulagače bio tvrtka profitabilnija od Coca-Cole ili IBM-a.

NO MOŽE LI vjerodostojan iskaz o korumpiranosti stranke na vlasti išta promijeniti u našoj političkoj močvari? Naravno da ne može jer Hrvatska je, kako je rekao još Matoš, zemlja skandala bez posljedica. Ona je to bila u Matoševo vrijeme, početkom 20. stoljeća, a i sada je, u 21. stoljeću. Čini se da su građani već odavno odustali od vlasti i da od nje ništa dobro ne očekuju. Osim, dakako, sposobnosti zataškavanja, manipuliranja i malverziranja. Momentalno smo u situaciji “krize na odmoru”: čekamo najjači udar s kojim ćemo se uhvatiti u koštac tek kad prođu godišnji odmori i turistička sezona, koja će ipak nešto novca donijeti i u državni proračun. Građani, čini se, čitavu ovu godinu provode u očekivanju promjena. U prvom redu parlamentarnih izbora, koji bi konačno omogućili da najkorumpiranija hrvatska stranka konačno sjaše s vlasti. U posljednjih se godinu dana dogodilo nešto čudno: građani kao da su se umorili od korupcijskih afera. Frekvencija njihova pojavljivanja u medijima učinila ih je strašno dosadnima. Kad na naslovnicama osvane još jedan direktor ili ministar u lisicama, ljudi kažu: “Makni ga, dosadan je.” To da se direktore poduzeća i ljude koji odlučuju o velikim javnim projektima hapsi u Hrvatskoj više nije nekakva vijest. Korupcija je toliko zahvatila svaki aspekt poslovanja da se više i ne može detektirati kao slučaj. To je postalo pravilo i uobičajen način poslovanja. E pa sad, da riba smrdi od glave, znali smo uvijek, ali priznanje privrednika da je korumpirao vladajuću stranku u civiliziranom bi svijetu izazvalo krizu vlade i nepristranu istragu. Kod nas to je samo još jedan manji korupcijski incident. Što je 600.000 kuna u usporedbi s milijardama koje su evidentno pokradene. Ipak, ostaje činjenica da imamo parlamentarnu većinu koja se sastoji od pripadnika korumpirane stranke, da većina ministara najvažnijih resora pripada korumpiranoj stranci, kao i predsjednica Vlade koja se protiv korupcije, kao, bori, da je utjecaj korumpirane stranke u izvršnoj vlasti i sudstvu toliko velikda se kod nas još uvijek ne može govoriti o neovisnom sudstvu.

NI JEDAN ZASTUPNIK HDZ-a koji diže ruku u parlamentu više ne može biti vjerodostojan, kao što ne mogu biti vjerodostojni ni čelnici stranke ako kažu da nisu znali za sivi novac koji je iz privrede curio u stranku. Taj je novac morao doći na neke račune, taj je novac morao netko primiti, izbrojiti, staviti u nekakvu blagajnu, podnijeti o njemu nekome tajni izvještaj. Je li moguće da predsjednica stranke ili visoki dužnosnici ne znaju za 600.000 kuna mita? Svako normalno inteligentno biće odgovorit će da nije. Oni koji vode stranku ili državu u principu jako dobro znaju što se u stranci ili državi događa, informiraju ih, i protiv njihove volje. I umjesto da premijerka iz ovih stopa naredi da se provede istraga o eventualnoj korupciji unutar stranke i o svakom netransparentnom financiranju, ona mirno, očito nastojeći umanjiti ozbiljnost spomenutog priznanja, kaže kako bi, da se stvarno otkrije netransparentno financiranje stranke, to značilo da pravna država funkcionira. Što nam premijerka želi reći? Želi reći sljedeće: “Ako istražna tijela otkriju da smo korumpirani, to znači da smo im to kao stranka dozvolili, što znači da podržavamo pravnu državu i neovisnost istrage, a to pak znači da smo ipak poštena stranka koja će, ako zatreba, pohapsiti nekoliko žrtvenih jaraca i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo.” Na sasvim ozbiljnu optužbu, koja bi u normalnoj zemlji srušila vladu, premijerka odgovara bezobraznim cinizmom.