David Miliband bio je ministar vanjskih poslova u Brownovoj vladiNikada u novijoj povijesti britanskog parlamentarizma nije se dogodilo ono što se sada događa u britanskoj Laburističkoj stranci, da se dva brata - inače privatno i politički vrlo bliska - bore za vodstvo jedne velike stranke, što se polako pretvara u pravu bitku političkih platformi i karaktera. Laburistička stranka je na parlamentarnim izborima ovog proljeća teško poražena te je nakon 13 godina sišla s vlasti. Najodgovorniji za taj poraz, dotadašnji premijer Gordon Brown, podnio je 11. svibnja ostavku i na mjesto šefa vlade i na mjesto šefa stranke, u britanskoj političkoj praksi uobičajeno je da se na taj način rječito preuzme odgovornost za politički neuspjeh.

OBJE VELIKE britanske stranke imaju specifične procedure kako biraju svojeg stranačkog vođu, koje obično traju više mjeseci, kako bi što više ljudi moglo utjecati na taj izbor. Kod laburista ta je procedura specifična i stoga jer kod njih značajnu ulogu pri izboru imaju i sindikati s kojima laburisti blisko surađuju, a čiji članovi Laburističku stranku smatraju svojom radničkom strankom. Nekada je podrška sindikata znala biti presudna pri izboru laburističkog vođe. Danas je taj utjecaj proceduralno smanjen, ali je još uvijek vrlo važan, pa je jako odjeknula vijest objavljena u srijedu da je podršku jedne od najvećih britanskih sindikalnih konfederacija Unison dobio mladi Ed Miliband, jedan od braće koja se natječu za mjesto laburističkog šefa, i to onaj brat za kojeg se do sada smatralo da je zapravo autsajder. Tvrdilo se da je njegov stariji i poznatiji brat, donedavni britanski ministar vanjskih poslova David Miliband, u tom natjecanju veliki favorit.

NAKON ŠTO JE BROWN podnio ostavku javilo se petero laburističkih političara sa svojim kandidaturama za šefa stranke. To su spomenuta mlada braća David i Ed Miliband, koji su obojica bili članovi Brownove vlade, 45-godišnji David kao ministar vanjskih poslova, a 41-godišnji Ed Miliband kao ministar za energetiku i klimatske promjene, zatim donedavni ministar obrazovanja Ed Balls, lijeva članica britanskog parlamenta Diane Abbott, te mladi bivši kratkotrajni laburistički ministar zdravlja u Brownovu kabinetu Andy Burnham. Da bi mu kandidatura bila pravovaljana, svaki od kandidata morao je dobiti pismenu potvrdu podrške najmanje 33 laburistička poslanika, što su ti kandidati i osigurali. No David Miliband ih je skupio čak 81, a njegov brat Ed Miliband 63.

Ed Miliband je vodio energetiku i zaštitu okolišaU BRITANSKIM NOVINSKIM komentarima ovih dana prevladava mišljenje kako je bitka za Brownova nasljednika sada neizvjesnija nego što se svojedobno činilo da će biti. Još ove zime bilo je više nego očito da će nepopularni Brown na parlamentarnimizborima izgubiti, te da će početi bitka za njegova nasljednika. Bilo je jasno da će Brownov nasljednik morati biti neki političar nove generacije jer se generacija Gordona Browna i njegova prethodnika na premijerskom položaju Tonyja Blaira već iscrpila i politički potrošila. Jedan je čovjek još dok je Brown bio na položaju jasno davao do znanja da ima takvih ambicija, a to je bio David Miliband.

ON JE S VREMENOM postao najpopularniji laburistički političar nove generacije, a budući da je vrlo mlad ušao u vladu, posljednjih godina stekao je dovoljno političko iskustvo. U tri godine, koliko je bio ministar vanjskih poslova, stekao je i staturu na svjetskoj sceni, što je sve važno za budućeg vođu laburista koji će na nekim sljedećim izborima stremiti i da postane idući laburistički premijer. Bilo je čak komentatora koji su tvrdili da je David Miliband toliko neprijeporan u svojoj ambiciji da se možda neće javiti ni jedan ozbiljniji protukandidat, možda tek netko s marginalizirane radikalne laburističke ljevice. David Miliband je 12. svibnja prvi, samo dan nakon Brownove ostavke, objavio svoju kandidaturu za laburističkog vođu. No dva dana kasnije, na opće iznenađenje, njegov rođeni brat Ed Miliband obznanio je da se i on kandidira za mjesto laburističkog vođe.

ONI SU IZ ŽIDOVSKE obitelji koja potječe iz Poljske, njihov djed je živio u varšavskom getu, a za vrijeme rata bio je u pokretu otpora protiv nacista. Njihov otac Ralph Miliband našao se na početku rata u Belgiji, a kad su Nijemci napali Belgiju, on se 1940. - kad je imao 16 godina - uspio skloniti u Engleskoj pred nacizmom. Ralph Miliband je kao tinejdžer pročitao “Komunistički manifest” Karla Marxa i Friedricha Engelsa, s čijim se idejama tako oduševio da je i sam postao marksist. Završio je studij filozofije i političkih znanosti na slavnom londonskom sveučilištu London School of Economics, gdje je nastavio raditi kao sveučilišni profesor. Ralph Miliband bio je prilično poznat u engleskim intelektualnim krugovima po svojim marksističkim spisima, te po svojoj kritici Laburističke partije da ona premalo radi za radnike. David Miliband rodio se u Londonu 15. srpnja 1965. Nije slijedio marksističke ideje svojeg oca, iako mu lijeva politička misao nije strana niti mrska. Završio je običnu gimnaziju u jednoj radničkoj četvrti, ali je ipak uspio upisati političke znanosti na najelitnijem engleskom sveučilištu Oxford. Kasnije je čak otišao na postdiplomski studij na jedno od najelitnijih američkih sveučilišta Massachusetts Institute of Technology. Vratio se iz SAD-a kao veliki poštovatelj američkog načina života i američke demokracije.

KONKURENTI Braća Miliband s protukandidatkinjom za mjesto šefa laburista, članicom parlamenta Diane AbbottVRLO SE RANO krajem osamdesetih uključio u rad Laburističke stranke, gdje je pripadao lijevom intelektualnom krugu. Stranka je tada bila u velikoj krizi, pa je sudjelovao u traženju novih ideja, kako bi ponovo stekla povjerenje birača. Zapazio ga je i Tony Blair, pa ga je 1994., kad je preuzeo vodstvo Laburističke stranke, imenovao za svojeg političkog savjetnika. David Miliband je tako utjecao i na formuliranje Blairove politike tzv. Trećeg puta. Kada je Laburistička stranka 1997. pobijedila na izborima, Blair je Davida Milibanda imenovao za šefa jedne grupe političkih stručnjaka, koja se u premijerovoj rezidenciji bavila formuliranjem političkih stavova. Često mu je zadatak bio da piše Blairove govore, u čemu se posebno isticao.

BLAIR JE POTAKNUO Davida Milibanda da prestane biti samo kabinetski čovjek, da iziđe na javnu političku scenu, pa se na izborima 2001. on kandidirao na listi Laburističke stranke u izbornom okrugu South Shields. Pobijedio je i ušao u parlament. Bio je u parlamentu samo 11 mjeseci, nakon čega je postao je državni tajnik u ministarstvu obrazovanja zadužen za škole, što je vrlo osjetljivo mjesto u vladi. Milibandovo odjeljenje, koje se bavilo nadgledanjem rada škola, jedno je od najvažnijih takvih odjela u cijeloj vladi. David Miliband se nije bavio samo školstvom, nego se uključivao i u druge političke rasprave. Bio je zapažen 2002. zbog odličnog govora na godišnjoj laburističkoj konferenciji što je te godine održana u Blackpoolu. Poznat je i po tome što se često pojavljuje na nogometnim stadionima, jer je fanatični navijač londonskog Arsenala. Oženjen je, a njegova supruga Louise Shackleton je čelistica. U Sjedinjenim Državama su 2004. posvojili dijete. Ministar za škole bio je dvije i pol godine, a u prosincu 2004. Blair ga je imenovao za ministra zaduženog za ured kabineta. Nakon nove laburističke pobjede na izborima 2005. on je opet napredovao pa je ušao u vladin kabinet kao ministar za lokalne zajednice, a posljednju promociju u Blairovoj vladi doživio je 2006., kada je imenovan na vrlo osjetljivo i važno mjesto ministra okoliša, hrane i ruralnog razvoja.

SVE ŠTO JE U VLADI radio obavljao je uglavnom bez teškoća, bez kontroverzi, pa je i to razlog što je nakon smjene na premijerskom mjestu, te dolaska Gordona Browna na premijerski položaj promoviran na mjesto ministra vanjskih poslova. Bilo je primjedbi da je odviše intelektualan, da je - iako nije marksist - ipak odviše lijevih pogleda, da je previše načelan, a premalo pragmatičan. Tada je u vladu ušao i njegov četiri godine mlađi brat Ed Miliband, koji se do tada bio također dokazao kao veliki politički talent, a koji je postao ministar zadužen za ured kabineta.

PARLAMENTARAC ED BALLS jedan je od kandidata za čelno mjesto u Laburističkoj stranciMLAĐI BRAT ED MILIBAND rodio se 24. prosinca 1969. Kao i stariji brat pohađao je običnu državnu gimnaziju, a i on je bio jako uspješan đak, pa se uspio upisati na sveučilište u Oxfordu gdje je diplomirao ekonomiju, koju je magistrirao na London School of Economics. Kasnije je godinu dana studirao i na američkom sveučilištu Harvardu.

KARIJERU JE POČEO kao televizijski novinar, ali je potom postao savjetnik i pisac govora laburističke političarke Harriet Harman. To isto počeo je 1994. raditi za Gordona Browna, tada člana laburističke vlade u sjeni, koji je 1997. postao britanski ministar financija, dakle, drugi čovjek Blairove vlade. Većinu svoje karijere on je proveo u blizini Gordona Browna, u početku kao osobni tajnik i savjetnik, kasnije kao politički suradnik. Brown mu je pomogao da 2005. postane kandidat za člana parlamenta u jednoj izbornoj jedinici s velikom laburističkom većinom, a kada je on te godine ušao u parlament, dobio je i prve samostalne zadatke u vladi. Brown ga je, kada je formirao vlastitu vladu 2007., uveo u nju na mjestu ministra zaduženog za ured kabineta. On je u listopadu 2008. postao ministar za energetiku i klimatske promjene, pa je tada prvi put počeo stjecati vlastitu političku staturu, te ga ni mediji više nisu tretirali samo kao mlađeg brata slavnijeg Davida Milibanda i kao Brownova pomagača.

BUDUĆI DA JE MLAĐI Miliband u posljednje doba stekao priličnu vlastitu političku staturu, bila je to prava politička senzacija kad se pojavio kao rival svojem bratu za mjesto vođe laburista jer su svi smatrali da će Ed Miliband, kao i prije, pomoći svojem starijem bratu u njegovoj ambiciji da postane šef laburista. Iako su nakon Edove kandidature obojica izjavili da to neće imati nikakvih loših posljedica na njihove odnose, na njihovu bratsku ljubav, te da će oni svoje predizborne kampanje voditi sasvim korektno, bez međusobnih napada, postaje sve očitije da između njih vlada veliko rivalstvo, posebno nakon što su izgledi Eda Milibanda počeli rasti. Jedan protiv drugoga ništa javno ne govore, ali su neki njihovi suradnici počeli upućivati prve oštrije strelice na drugu stranu. Tako se iz Edova tabora čuju ocjene da je David preveliki centrist, koji očekuje podršku poslovnog svijeta, dok je Ed mnogo bliži širokom radničkom članstvu Laburističke stranke, a iz Davidova tabora stižu tvrdnje kako je Ed pokvario svoju reputaciju zato što je u posljednje doba bio odviše blizak Gordonu Brownu, koji se jako blamirao kao premijer, pa se tako blamirao i sam Ed Miliband.

AGITIRANJE KANDIDATA trajat će do 16. kolovoza, kada će se održati vrlo složeni, pa zato i dugotrajni unutarstranački izbori, na kojima sudjeluju laburistički članovi parlamenta, čiji glasovi imaju posebnu težinu, zatim obični vrlo brojni članovi stranke, te članovi sindikata koji vrlo često glasuju u bloku, pa mogu imati ključan utjecaj na konačan rezultat ako se sve sindikalne konfederacije udruže iza jednog kandidata. Zato je tako odjeknula vijest da je iza Eda Milibanda stala sindikalna konfederacija Unison, druga najveća u Velikoj Britaniji. Čuje se da su sindikalni vođe svih najvažnijih konfederacija imali nedavno povjerljivi sastanak kako bi raspravili o tome koga od kandidata da podrže. Ako su se dogovorili da to bude Ed Miliband, utrka za novog vođu laburista postat će vrlo zanimljiva. Rezultati glasovanja znat će se 26. rujna, kada se u Manchesteru održava godišnja konvencija Laburističke stranke.