Srećko JurdanaNacional je razmjerno nedavno na temelju inozemnih izvora prvi u Hrvatskoj pokrenuo temu o istragama Uefe o hrvatskoj nogometnoj mafiji. Uefa je hrvatskoj policiji dostavila dokumente o aktivnostima kladioničarskoga bossa Ante Šapine i involviranosti klana Mamić (uz njih i Miroslava Blaževića) u namještanja nogometnih utakmica, no sve je tada završilo na - standardno prostačkome - televizijskome ispadu Zdravka Mamića prema novinaru Nacionala (Berislavu Jeliniću) koji je o slučaju pisao. Ako je u Hrvatskoj i bilo nekakvih ambicioznijih istraga provedenih na inozemne poticaje, o njima se nitko nije izjašnjavao. Primjećivalo se, doduše, nekakvo kolebljivo gibanje. Upriličena je u međuvremenu policijska akcija Offside, koja je počela bombastično da bi vrlo brzo prerasla u mlaku vodicu. Zbog malverzacija s klađenjem privedena je serija marginalnih nogometnih likova, koji su saslušani, neki od njih zadržani nekoliko dana i zatim bez objašnjenja pušteni. Bilo je to sve što se tiče doprinosa hrvatskih organa raščišćavanju skandaloznoga stanja u hrvatskom nogometu. Taj ignorantski odnos hrvatske policije i Državnoga odvjetništva prema lokalnom nogometnom kriminalu prekinulo je danas njemačko Državno odvjetništvo (locirano u Bochumu), koje je osumnjičilo Zorana Mamića - Zdravkova brata i poslovnog partnera - zbog sudjelovanja u namještanju finalne kup-utakmice Dinamo-Hajduk (odigrane 13. svibnja o. g.). Spomenuti Šapina uložio je na tu utakmicu navodno milijun i četiristo tisuća eura na azijskim kladionicama - svijet je doista postao globalno selo - pucajući na pobjedu Dinama. Astronomski ulog pokazao se začuđujuće sigurnim. Dinamo je dobio Hajduk s tri prema nula, uz jedanaesterac i dva isključena Hajdukova igrača. Sumnja se da je prste u toj komotnoj pobjedi imao sudac Bruno Marić, mobiliziran za Dinamo preko Zorana Mamića, uz znanje dijela hrvatske sudačke organizacije i Hrvatskog nogometnog saveza.

ŽALOSNA SATISFAKCIJA ZA NACIONAL

Predočena njemačka intervencija svakako je i oblik satisfakcije za tjednik Nacional, jer potvrđuje da su njegove informacije bile točne, iako nisu izazvale adekvatnu službenu reakciju. Vijest o uključivanju njemačkoga Državnoga odvjetništva u hrvatske nogometne afere zagrebačke Sportske novosti objavile su kao senzaciju, i počele na toj liniji nastupati kao autonomni borci za nogometnu pravdu, ne spominjući svoje kontradiktorno ponašanje u trenutku kad je Nacional objavio svoja saznanja o Uefinim istragama. Tadašnjem televizijskome sučeljavanju Zdravka Mamića s Berislavom Jelinićem prisustvovao je i glavni urednik SN-a Robert Šola, koji je, izigravajući neutralnost, filistarski držao štangu Mamiću, da bi se njegov list danas - kad se u poslove klana otvoreno umiješalo njemačko pravosuđe - hipokritski snebivao nad skandalima Mamićevih. Sportske novosti organ su Zdravka Mamića, kao i gotovo sve što u Hrvatskoj ima veze s nogometom, no danas su se zatekle u nedvosmislenoj situaciji koja ih prisiljava na pozitivno djelovanje. Njemački istražni dokumenti o hrvatskom nogometnom kriminalu nisu stvar koja se u novinama - pa makar i pristranim - može olako zanemariti.

Svjestan da će se u Europi razviti afera s njegovim likom u žarištu, Zoran Mamić na vrijeme se sklonio u Brazil gdje navodno traži pojačanja za Dinamo. Poznato je da je taj Dinamo klanu Mamićevih u nogometnom smislu odavno već nevažan, i da im služi isključivo kao unosna institucija za brzu preprodaju igrača koji na međunarodnom tržištu nešto vrijede. U pogonu Dinama nema danas lika koji bi se usudio dati nekakav javni komentar na zbivanja oko Zorana Mamića, što je potpuno razumljivo u svjetlu činjenice da svi Dinamovi zaposlenici egzistencijalno i psihološki ovise o Zdravku Mamiću, i bez njegove dozvole ne smiju ni skoknuti do WC-a. Ni beknuti se, međutim, ne usuđuju ni u HNS-u, koji je također Mamićev servis. Zorislav Srebrić - hrvatska nogometna okamina premazana svim mastima - iz Latvije odvažno poručuje medijima da “nema komentara”. Posebnoga komentara nema ni predsjednik HNS-a Vlatko Marković, koji - inače - Zdravka Mamića gura za svoga nasljednika, jednom kad odluči sići s trona.

MARKOVIĆ FILISTARSKI RELATIVIZIRA

Gospodin Marković filistarski relativizira situaciju - “Lopova ima svugdje” – i demagoški dodaje kako “vjeruje samo hrvatskoj policiji”, koja se o Zoranu Mamiću još nije stigla izjasniti. Kako stvari stoje, međutim, Markovićev HNS mogao bi se zateći u situaciji da se od njega ne zatraži samo komentar istraga nad Mamićem - jednim ili drugim - nego da u istrazi prokomentira i samoga sebe, s obzirom na sumnje da je institucionalno umiješan u kladioničarsku aferu, zajedno sa sudačkom organizacijom. Kako god bilo, jasno je da HNS djeluje kao generalni pokrovitelj hrvatskoga nogometnoga kriminala. I klan Mamić, i mnogi drugi, preko HNS-a i Vlatka Markovića dobivaju snažno institucionalno pokriće za svoje ilegalne aktivnosti. Hoće li se djelovanjem pravne države jednom razoriti ta interesna piramida? Teško je reći, no podatak da se u situaciju uključio i njemački represivni aparat, ukazuje na njezinu ozbiljnost. Radi se ovdje i o svojevrsnoj poruci da Hrvatska doista postaje dio Europe, podvrgnut paski međunarodnoga pravosuđa. Mnogi u nogometnoj i drugim sferama Hrvatsku nesumnjivo vole doživljavati kao svoj izolirani otok na kojem mogu raditi što im padne na pamet. Integracija u Europu oblik je sprečavanja takvog ponašanja; na područjima gdje je lokalno pravosuđe nemoćno ili nesposobno za pozitivno djelovanje, inozemno može uskočiti kao korektiv, što se u konkretnom smislu prvi put započinje demonstrirati na nogometno-kladioničarskoj mafiji.