Objavljeno u Nacionalu br. 768, 2010-08-03

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Kiselina? Uzdravlje!

Vrhovni sud Glavašu je smanjio kaznu za onih 14 mjeseci što ih je proveo u bijegu, a onda su dodali još deset, kao bonus za uzorno vladanje. Sada se još samo čeka hoće li se naknadno otkriti kakva proceduralna greška pa da se Glavaša i oslobodi

Zoran FerićZoran FerićU vezi s odbjeglim Branimirom Glavašem ima jedna dobra i jedna loša vijest. Dobra vijest je da mu ljetovanje u Hercegovini više ne plaća Republika Hrvatska, na ime plaće saborskoga zastupnika jer je pravomoćno osuđen. Loša vijest jest da mu je skandalozno premala kazna za naređivanje mučenja i ubojstava civila u Osijeku smanjena s 10 na 8 godina zatvora. Naime, Branimir Glavaš je nakon objave presude Vrhovnoga suda konačno osuđeni ratni zločinac. Slučajevi „garaža“ i „selotejp“, koji se povezuju s Branimirom Glavašem, masno su otisnute crne točke naše nedavne povijesti, kao što je, primjerice, i slučaj ubojstva obitelji Zec u ratnom Zagrebu. Ono što najviše muči u tom strašnom slučaju likvidacije čitave obitelji nije sam način, koji je dakako monstruozan, nije ni sam čin, koji je zločin bez presedana, nego činjenica da za to nitko nije procesuiran i da su ubojice oslobođeni grubom političkom voljom koju se nastojalo kamuflirati minornom proceduralnom pogreškom prilikom ispitivanja.


ONO ŠTO IZAZIVA GRČ u želucu je upravo to oslobađanje zločinaca, to opravdanje zločina koje je došlo s najvišega mjesta u Republici Hrvatskoj. To je svaku predodžbu o ovoj zemlji pretvorilo u noćnu moru, a njenim stanovnicima generiralo stalan i neizdrživ osjećaj nesigurnosti, onaj strašan osjećaj da ih netko može hladnokrvno ubiti, da im netko može ubiti dijete i baciti ga u smeće, a da se zapravo ne dogodi ništa. Da policija ni pravosuđe ne mrdnu ni prstom, ako tako naredi neki jastreb s vrha. U slučaju Branimira Glavaša pak, pravomoćna presuda vjerojatno će onemogućiti upravo taj osjećaj nemoći i sramote koji još uvijek prati slučaj obitelji Zec. To, naravno, ne znači da će se osječka ratna sramota zaboraviti, niti da se smije upokojiti, ali znači da u tome slučaju možemo biti malo spokojniji. Ovoj zemlji i njenim stanovnicima, naime, potreban je duševni mir i detoksikacija od gnusnih djela koja su, nominalno u njihovo ime, počinjena za vrijeme rata. Ratni zločini su onaj dio prošlosti koji na najgori način opterećuje sadašnjost i stalno generira sukobe. A jedan od tih zločina, onaj koji spada među gnusnije, upravo se polako privodi kraju. Kažem polako jer velika priča o Branimiru Glavašu u hrvatskoj javnosti i povijesti nije privedena kraju. Naime, sam Glavaš i njegovi odvjetnici najavljuju preispitivanje presude na Ustavnom sudu. Pri tome se u javnosti spekulira da bi Ustavni sud zbog proceduralne pogreške mogao poništiti presudu. Sudac koji je određivao pritvor Branimiru Glavašu, donio je i prvostupanjsku presudu, a zbog takve proceduralne pogreške već su pale neke presude. Dio javnosti smatra da je upravo to rušenje presuda zbog takve proceduralne pogreške pokazna vježba za rušenje presude Branimiru Glavašu. Još jedna proceduralna pogreška kod procesuiranja najgnusnijeg zločina, i to dvadesetak godina nakon prve, bilo bi pogubno za duh ove zemlje i najelementarniji osjećaj samopoštovanja njenih stanovnika. Hoće li se slučaj Zec ponoviti i 2010?

ŠTO SE TIČE LOŠE VIJESTI, ona je uistinu loša. Osam godina za naređivanje mučenja i likvidacije nikako se ne može uzeti u obzir kao relevantna presuda niti kao zadovoljenje pravde. Čedomir Vučković, civil, doveden je i spremljen u garažu. Tukli su ga i mučili, napojili ga kiselinom, a onda mu pucali u trbuh. Branimir Glavaš je pravomoćno znao. Branko Lovrić, građanin Osijeka, Alija Šabanović, građanin Osijeka, Milutin Kutlić, građanin Osijeka, liječnik, Bogdan Počuča, Svetislav Vukajlović, Radoslav Ratković, građani Osijeka, odvedeni, ruke su im vezane selotejpom, a onda likvidirani na obali Drave. Branimir Glavaš pravomoćno znao. On, naravno, tvrdi da nije i da je sve skupa politički motiviran proces za njegovu političku likvidaciju. E, pa sad, u pravu je da se radi o politički motiviranome procesu, kao što je u pravu kad kaže da, ako je kriv, zaslužuje veću kaznu. Naravno, da zaslužuje. A što se tiče politički motiviranoga procesa, moglo bi se reći i ovako: to je svakako politički motiviran proces, ali to ne znači i da je zločin izmišljen ili montiran.

ZLOČIN JE, NAŽALOST, STVARAN da stvarniji ne može biti, samo što, u slučaju da se nije sukobio s HDZ-om, Branimir Glavaš za njega možda nikada ne bi bio osuđen. Možda bi se ona proceduralna pogreška pojavila puno prije, a ne tek pred Ustavnim sudom i ona bi ga čuvala daljnjeg procesuiranja. Glavaš je rekao i da je osmogodišnja kazna na koju je pravomoćno osuđen rezultat kompromisa. Po svoj prilici i jest. Smanjenje ionako malene kazne Glavaša, kako vidimo, nije zadovoljilo. Njega bi zadovoljila samo oslobađajuća presuda i potpuna rehabilitacija, skidanje sramnoga žiga ratnog zločinca. S kim bi to, dakle, bio kompromis? Možda s onima koji drže da je Glavaš čineći zločina bio potpuno u pravu i da je pojenje kiselinom dio legitimne borbe naroda za slobodu? Naime, ne zna se koliko je ljudi koji tako misle, ali možda ih je puno pa ne bi valjalo da se naljute. Je li to kompromis s onima koji smatraju da je Glavaš „malo pretjerao“, ali se to dogodilo u teškim vremenima pa mu treba neka kazna, zbog svijeta i zbog Europe, ali neka ne robija predugo jer je zaslužan? Je li to kompromis s nekom općom projekcijom hrvatskoga javnoga mnijenja u ljetnim mjesecima? Ili je i to, kao uostalom i sam proces, povezano s vladajućom strankom? Nije li ublažavanje presude pokušaj da se vladajući diskretno približe svojim desnim biračima koje su izgubili izručivanjem generala i kompromisima za ulazak u Europsku uniju? Sve bi to značilo da nam je pravosuđe još uvijek teledirigirano i da pretjerano ovisi o raspoloženju politike. Vrhovni je sud Glavašu smanjio kaznu za onih 14 mjeseci što ih je proveo u bijegu, a onda su dodali još deset, kao bonus za uzorno vladanje.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika