Objavljeno u Nacionalu br. 770, 2010-08-17

Autor: Zoran Ferić

Od Afganistana do Glasa Koncila

Talibani se više boje humanitaraca nego američkih vojnika – jer humanitarce je teško mrziti - a talibanima vjera služi za širenje mržnje. I velečasni Miklenić, od silne želje da preobrati ljude, iskoristio je vjerski list za širenje mržnje

Zoran FerićZoran FerićMilitantni talibani pobili su humanitarce koji su došli u njihovu zemlju liječiti ranjene i bolesne. Preživio je samo vozač, i to zato što je znao citirati stihove iz Kur’ana. Da ne bi bilo zabune, talibanski glasnogovornik objasnio je razloge egzekucije: spomenuti su liječnici vršili preobraćenja i špijunirali za SAD. Svaka suvisla vojna formacija špijune ispituje, pokušava od njih što više saznati i općenito, ne ubija ih samo tako da ih izvuče iz džipova i izrešeta. Špijuni su u ratu vrijednost. Pravi razlog zašto su talibanski fanatici pobili liječnike humanitarce je najvjerojatnije upravo to što su humanitarci, to što dolaze iz neprijateljske zemlje, to što poštuju neprijateljskoga boga, a pomažu domaćem stanovništvu. Jednostavno zato što jasno pokazuju da i među neprijateljima ima dobrih ljudi.Svaki fanatizam je u biti borba za ljudske duše, borba za sljedbenike i pokušaj da se isto uvjerenje, ista vjera i iste ideje ucijepe u što veći broj ljudi. Međutim, upravo oni koji liječe, pomažu i donose utjehu, ugrožavaju takav fanatizam jer pokazuju da su i s one, neprijateljske, strane ljudi, ljudi spremni pomoći svakome, pa i siromašnim muslimanima u afganistanskim gudurama.


Humanitarci su ovakvim militantnim fanaticima zapravo i opasniji od pijanih i drogiranih američkih pilota koji raketiraju sve što se kreće, a kad ispod izvrnutih i zapaljenih vozila izvire mala dječja trupla, kažu: “Opsss, sorry!“ Takve je lako mrziti, to su ubojice. Ali što da se radi s onim neprijateljima koji pomažu? Što da se radi, recimo, s Britankom azijskoga porijekla koja vjeruje u Isusa Krista i koja nesebično pomaže onima koji duboko vjeruju da bi joj trebali biti neprijatelji? Ona pripada drugoj rasi, ne ponaša se kao bahata Europljanka ili Amerikanka, došla je u njihovu zemlju pomagati, a ne ubijati, i sve to na terenu stalno vide tisuće ljudi. To je ono što plaši talibane. Ljudi poput ovih liječnika u svakodnevnom su kontaktu s civilima za čije duše se bore i talibani, a ljudi kao Karen Woo svojom požrtvovnošću im kvare posao.

Između onih kojima treba pomoć i onih koji pomoć daju uspostavlja se neki ljudski odnos, neko povjerenje i, u krajnjoj liniji i prijateljstvo. Ono neočekivano i čudno prijateljstvo koje prelazi s čovjeka na čovjeka kao opasan virus i koje se ponekad, prilično nezgodno, javi i među onima koji nikako ne bi smjeli biti prijatelji. O tome lijepo piše Amos Oz u romanu “Pantera u podrumu.“ Tamo se fanatizirani židovski dječak, kome je mržnja prema Britancima i prema Arapima osnovni pokretač, neočekivano sprijatelji s engleskim narednikom. Temelj njihova prijateljstva je to što dječak kojeg zovu Profa uči narednika hebrejski, a ovaj njega uči engleski. Upoznavanje kulture i jezika drugoga najbolja je osnova prijateljstva, tako se i ovo oprezno prijateljstvo u nemirnome Jeruzalemu sredinom prošlog stoljeća temelji na upoznavanju drugoga i na početku mu stoje one iznenađujuće, a toliko ljekovite riječi: “Pa ovaj neprijatelj i nije tako loš…“ izgovorene na engleskom, na hebrejskom, na arapskom ili jidišu.

Uostalom, te riječi izgovorene na svim jezicima svijeta mogu nam pružiti veliku utjehu jer se, s vremena na vrijeme, izgovaraju na raznim kontinentima i u nemogućim situacijama. Amos Oz i u romanima i esejima pokušava objasniti svijetu korijene i mehanizme palestinsko-židovskoga sukoba, jednog od najmarkantnijih žarišta suvremenog svjetskog sukoba čijim žrtvama su nedavno postali i liječnici u Afganistanu. U svom eseju “Kako izliječiti fanatika” Amos Oz definira sukob koji se upravo odvija: „… to je borba između fanatika koji vjeruju da cilj, bilo koji cilj, opravdava sredstva, i nas ostalih, koji vjerujemo da je život cilj, a ne sredstvo. Borba je to s jedne strane između onih koji misle da je pravda, bez obzira što njima znači ta riječ, važnija od samoga života, i onih među nama koji misle da život ima prednost pred mnogim vrijednostima, uvjerenjima ili vjerovanjima. Krizi koja je sada prisutna u svijetu, na Srednjem istoku, u Izraelu/Palestini, uzrok nisu vrijednosti islama. Ne radi se o arapskom poimanju svijeta, kao što to tvrde neki rasisti; uopće ne. Radi se o drevnoj borbi između fanatizma i pragmatizma.“

O žestokom fanatizmu afganistanskoga tipa svjedoče i svi ratni zločini počinjeni na ovim našim i bosanskim ratištima. Neki od fanatika nedavno su i osuđeni za zlodjela iz devedesetih. Međutim, postoje i fanatizmi novijega datuma, možda ne tako militantni ni pogubni u ovome trenutku, ali nikada se ne zna kad mogu postati dovoljno agresivni da opet progutaju i ljudske živote. U Glasu Koncila opet se pojavio uvodnik velečasnog Miklenića koji fanatično nastoji komuniste i ljevičare optužiti za sva zla koja su zadesila ovu zemlju. Velečasni Miklenić vidi komuniste tamo gdje ih nema, obrće teze, provocira nastojeći nauditi dvjema najvećim strankama i zapravo agitira za interese minornih desnih strančica. Na to treba jasno reći da ovoj zemlji nisu krivi komunisti, nego lopovi. I to oni lopovi za koje je pred izbore Crkva stalno agitirala s oltara. U ovome slučaju vjerski list je postao kanal za širenje straha i mržnje. Prokleti komunisti, tajno su se udružili da nas opet tlače i kradu, kaže on zapravo. Javlja se u vjernicima ogorčenje i bijes. Javlja se i mržnja koja s osjećanjima vjernika, kršćanina, ne bi trebala imati nikakve veze. Iz fanatične potrebe da osmisli vlastiti život i da preobrati što više ljudi na ono što misli da je dobro, čovjek oko sebe sije strah i mržnju. A zbog mržnje i straha se i ubija. Mi ovdje, nažalost, to jako dobro znamo.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika