Renato BaretićNapokon smo doznali identitet genijalnog tajnog savjetnika Željka Keruma! Mjesecima se već zainteresirani dio javnosti pita tko li splitskom gradonačelniku sugerira da radi baš to što radi i baš tako kako radi. Da stranim veleposlanicima reklamira domaće pjevače, da parkira gdje ga je volja, da friško ofarbane vešeraje stambenih zgrada proglašava dječjim vrtićima, da upravlja gradom iz novoizgrađene preljubničke ložnice ili sa štekata na kantunu Rive i Marmontove, da psuje i vrijeđa novinare, da kulturu tretira kao oglodani paprčnjak, da si na javnoj televiziji dopušta šovinističke ispade, da kocka do sitnih sati, da izvođače građevinskih i inih radova na svojem hotelu isplaćuje bonovima za svoje trgovine mješovitom robom, da mu ključni politički, svjetonazorski i marketinški moto bude napadanje i vrijeđanje svih onih koji “nikad nisu podilili nijednu plaću”...

SAD SMO, eto, konačno čuli s kim Željko Kerum razgovara o svojim planovima i novim potezima: sa Željkom Kerumom, glavom i bradom! U velikom intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, naime, gradonačelnik je osobno otkrio najbolje čuvanu splitsku tajnu: “Pokazao sam da znam, i često sam sebe zapitam – odakle ti sva ta rješenja?!” Znači – ni Seka, ni Šundov, niti Svaguša, nitko od njih nije tajnoviti Master Mind iza kojeg se kriju svi ti genijalni gradonačelnički potezi i sva ta rješenja zbog kojih Split već godinu i pol napreduje nevjerojatnom brzinom! Svi smo bili u krivu, jer Željko Kerum konzultira se isključivo sa Željkom Kerumom. Ponekad mu čestita, ponekad ga tiho prekori, ponekad ga utješno potapše po ramenu, a ponekad mu se, ruku na srce, čak i otvoreno divi. “Odakle ti, Žele, sva ta rješenja?!”, pita ga on tako nedavno, po tko zna koji put, a ovaj mu odgovara: “A jebate, Žele, šta me stalno pitaš jedno te isto? Lipo san ti reka, da si u životu podilija i jednu jedinu plaću...” - Pa jesan, svaki misec par iljada ji ja podilin! – prekida Želu Žele. – Al ne pitan te za plaće i dobavljače, pitan te odakle ti sva ta rješenja? To te pitan! To meni nije jasno. Kako se svega toga sitiš, majke ti? Oću reć, ja mislin i mislin i psujen dan kad sam se u politiku uvalija...

DOBRO, TI najbolje znaš da san mora i zašto san mora... Znači, mislin i mislin i nikako doć do rješenja, a ti, bogareti, ka iz rukava, čin te pitan, odma: “evo ti rješenje”! Oklen?! I ono za brod i ovo s putovnicon, i ovo da me se boje i Kosorica i komunjare, i sve... Oklen?! - Neću ti reć! – uzvraća Žele Želi, zagonetno se osmjehujući. – Pati malo i ti! Tako je otprilike izgledao njihov predzadnji razgovor, dan prije intervjua u kojemu je Žele, na Želin nagovor, rekao: “Često sam sebe zapitam – odakle ti sva ta rješenja?!” prodajući pod tom oblandom barem tucet budalaština kakve mogu popušiti i progutati samo najgluplji među biračima. Oni, naravno, kojih je i najviše... Prije otprilike godinu i pol bio sam jedan od one dvanaestorice Splićana koji su biračima javno poručili neka na gradonačelničkim izborima glasaju bilo za koga, svejedno je ionako, samo ne za Želu (i Želu, kako se kasnije ispostavilo). Nema te uvrede kojom potom nismo čašćeni, najviše po portalima. Bili smo u jednom trenutku čak i “sotone”, a nakon Kerumove pobjede bilo je i ziheraških likova koji su ključne zasluge za trijumf bogatog lijenčine i licemjera pripisivali upravo – nama i našem pismu. Budale.

MEĐUTIM, gore od svih tih uvreda i pogrda meni su zazvučali komentari tipa: “Ako je Kerum zna priskrbit sebi, znat će i nama”! Ej, alo, Zemlja zove Split: pa od koga je priskrbio sebi? Od vas, budale! Zašto bi vam sad krenuo vraćati, sad kad mu je ovako dobro, bolje nego što se kao mladić usudio sanjariti da sanjari?! Ali dobro, to su prošla vremena, stiže nam novo doba. Za razliku od gradonačelničke kandidature, kad je vrdao do zadnjeg časka, svoj planirani pohod na Markov trg već sad najavljuje sasvim otvoreno i trijumfalistički. “Jak sam, boji me se i Jadranka Kosor!” poručuje s naslovnice Slobodne Dalmacije. Ne znam za Kosoricu, nije me ni briga, ali znam za sebe: da, bojim ga se. I njega samog (jer dvojica su to ipak, na mene jednog) i sasvim realne mogućnosti da uđe u Sabor, pa čak i u Vladu. Hajde, to sa Saborom i ne bi bilo toliko strašno, ulazilo je u njega i puno gorih likova od Žele i Žele. Ali uđe li u vladu (a mogao bi, pogotovo ako prije izbora zakoalira s glavaševcima i bandićevcima, glasačka su im tijela po svemu srodna) e onda...

NARAVNO, i sad je mnogo onih koji na takav scenarij ironično odmahuju rukom, kao – nema šanse da Kerum uspije u politici, on voli bančiti i spavati do podne, vidiš da se totalno pogubio i u ovih godinu i pol, osim toga, naći će mu pred kampanju neku poslovnu malverzaciju, neki neplaćeni porez, ma nema šanse... Nema šanse? Ki bi da bi, rekao bi jedan znameniti pokojnik. Ja se više neću miješati ni upozoravati niti supotpisivati apele biračima, da me opet neki naknadni mudrac ne proglasi sukrivcem za svoje razočaranje. Ali me i dalje silno zanima što je pravi razlog Kerumovih političkih ambicija, zašto je baš to Žele prišapnuo Želi kao novo spasonosno rješenje? Čuo sam već kojekakve teorije, a zasad mi se najuvjerljivijom čini ona po kojoj Kerum samo želi potpuno slobodno jurcati po Dalmatini i utrkivati se sa Svagušom, ništa više. Pa da vidimo tog presretača koji će se usuditi da zaustavi i globi ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika vlade!