TEŠKA NARAV Jedina osoba u hrvatskoj politici koja se znala nositi s bivšom haaškom tužiteljicom bio je bivši potpredsjednik Vlade Goran GranićBivša glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte najmanje je dvaput prekoračila svoje ovlasti u komunikaciji s hrvatskom vladom, a bilo je takvih slučajeva i puno više kad su u pitanju njezini izravni kontakti s osobama s kojima je kontaktirala u pripremi haaških optužnica za vrijeme svog mandata, doznao je Nacional od upućenih političkih izvora.

Neovlašteno djelovanje Carle Del Ponte ponovo je počelo zanimati javnost zato što su ona i njezini tužitelji pod istragom Haaškog suda jer su navodno ucjenjivali svjedoke nagovarajući ih da svjedoče protiv Vojislava Šešelja. Dosad je i Šešelj dva puta optužen zbog pritiska na svjedoke, a i ovaj slučaj gdje bi sada mogla odgovarati Carla Del Ponte mogla bi biti manipulacija svjedocima pod pritiskom Vojislava Šešelja. Niz svjedoka tužiteljstva dosad je odustalo od svjedočenja, a neki od njih čak su zatražili da svjedoče u korist Šešelja. Oni tvrde da su ih tužitelji maltretirali, ucjenjivali, mijenjali im iskaze i pokušavali ih potplatiti kako bi svojim svjedočenjem teretili Šešelja. Sud je radi nepristranosti zatražio da se to provjeri uz pomoć "prijatelja suda", pa se to počelo ispitivati.

Taj je slučaj ponovo probudio interes za ponašanje Carle Del Ponte i u brojnim drugim situacijama. Više izvora potvrdilo je Nacionalu da je ona u najmanju ruku često bila na rubu prekoračenja ovlasti. Nekad se tako morala ponašati zbog opstrukcija s kojima se susretala, ali je često znala pretjerivati i kad za to nije bilo potrebe. Tako je bilo i za mandata koalicijske vlade lijevog centra premijera Ivice Račana. Glavna spona Račanove vlade za komunikaciju s Haaškim tužiteljstvom i Carlom Del Ponte bio je Goran Granić. On je Carli Del Ponte više puta u raznim situacijama argumentirano proturječio. Kada je ona neutemeljeno i bahato napadala Vladu, on joj je uzvraćao jednakim tonom.

Granić je, tvrdi dužnosnik Račanove vlade, u dva navrata čak uspio od Haaškog suda ishoditi da Vlada ne mora udovoljiti njenim zahtjevima, jer je uspio argumentirano dokazati da je ona takvim svojim zahtjevima prekoračila ovlasti. Granić je Carli Del Ponte više puta pokazao da ne radi odveć kvalitetno svoj posao - par puta upozorio ju je da je na sastanke došla nepripremljena, a u jednom slučaju dokazao joj je da njome neki njeni podređeni dužnosnici manipuliraju. Granić se za susrete s njom dobro pripremao, pa je mogao obuzdati njenu aroganciju, što kasnija vlada nije uspijevala.

Za Sanaderova mandata glavnu je komunikaciju s njom često preuzimao sam Sanader, koji je s njom komunicirao površno i o tome nije informirao svoje suradnike. U to vrijeme brojni dužnosnici iz Sanaderove vlade bespotrebno su joj se ulagivali. Visoki izvor iz Vlade ispričao je za Nacional da je jednom prilikom nekadašnji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul rekao Carli Del Ponte da će HDZ iskoristiti svoju saborsku većinu da smijeni glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića ako to ona zatraži. Na tom je sastanku bio i Mladen Bajić. Takvo ulagivanje Carli Del Ponte dalo je dodatni poticaj da radi gotovo što hoće. Upućeni pravnički izvori tvrde da je ona vrlo često bila na rubu prekoračenja svojih ovlasti u komunikaciji s osobama koje su se kasnije umjesto kao osumnjičenici pojavljivali kao svjedoci u raznim postupcima.

Više se puta špekuliralo da će neke osobe iz Hrvatske biti osumnjičene u postupcima pred Haaškim sudom, ali bi se one na koncu pojavljivale kao svjedoci. Najčešće se to događalo kao rezultat pritisaka glavne haaške tužiteljice, tvrde upućeni pravnički izvori. Međutim, to je u neku ruku i sastavni dio zahtjevnog tužiteljskog posla. Neki čak tvrde da ona kao tužiteljica i ima pravo pretjerivati, posebno zato što je u kompleksnim političkim odnosima na Balkanu manje-više bilo očito da će joj pozicija slabjeti ako u javnosti agresivno ne afirmira svoje pozicije. Ona je zbog toga iritirala brojne svoje sugovornike iz političkog miljea raznih zemalja. Dijelom je to bilo i zbog njene, čini se, urođene arogancije, koja se vrlo jasno može iščitati i iz njene knjige "Gospođa tužiteljica".

Osjetljivost posla koji je radila, njena teška narav i sukobi koje je sama dijelom znala namjerno provocirati ostavili su iza njenog mandata brojna otvorena pitanja i opći dojam da je tužiteljstvo bilo politizirano, često proturječno i neuravnoteženo u svojim aktivnostima. Sada je dio njenih spornih aktivnosti sud počeo istraživati, a za nju je najbizarnije to što ju je u tu neugodnu situaciju počeo dovoditi Vojislav Šešelj, notorni ratni zločinac i srpski nacionalistički monstrum. Ta situacija, s druge strane, pokazuje zašto ona svoj posao naprosto nije radila dobro. Dokaže li se da su točne sumnje da je prijetila svjedocima da optužuju Šešelja, pokazat će se da ona uz svu moć i novac koji je imala na raspolaganju nije bila u stanju sklopiti pristojnu optužnicu čak ni protiv takvog ratnog zločinca kakav je Vojislav Šešelj.