Renato BaretićAjde, napokon se dogodilo da iz Banskih dvora neslužbeno procuri jedna uistinu dobra, državnički mudra ideja: uvođenje poreza na kućne ljubimce! Tako je! Konačno se netko sjetio spasonosne formule za svekoliki boljitak, fala bogu! Hoćeš psa, građanine? Ma nemoj, a što će ti? Nisi ni pastir ni policajac, znači – čisto tjeranje luksuza! E, pa nećemo tako, zemlja je u krizi do ušiju, a on bi, vidi ga, ni manje ni više nego havanskog bišona! Idi u Havanu pa ga tamo besplatno šetaj po javnim prostorima u državnom vlasništvu, al ovdje nećeš, kume, ne! A vidi ove, ona bi mačku! Ne bi, veli, ona sama, nego djeca plaču da oće macu, pa eto...

Ma boga ti, što, da nisu možda gladna? Nađi neki posao pa ih nahrani! Ako ti je mala naknada za nezaposlene, odakle ti onda pare za mačketinu i njenu hranu? Mačke su, ako ih se ne drži isključivo radi lova na miševe (inače također, prema budućem zakonu, logično klasificirane u kućne ljubimce) izuzetno beskorisne životinje. Dvije trećine života prespavaju, u veljači polude, množe se nevjerojatnom brzinom i onda – kome to treba osim raznoraznih lezilebovića koji, očito, imaju višak novca i manjak društvene odgovornosti? Doduše, kad već spominjemo beskorisnost, mačke su još i mila majka prema akvarijskim ribicama, te su najgore! Samo zijevaju po cijele dane, ap-ap lijevo, ap-ap desno i šta? Ništa! Kaže jedan porezni obveznik da ga pogled na njih smiruje! Ma pođi brate u liječnika opće prakse, plati participaciju i lijepo u apoteku po tablete, pa da vidiš smirenosti, a ne ovo! I šta se ti imaš živcirat uopće, umirovljenik, pa da ti treba smirivanje?

Evo ti razrez poreza za devet tih tvojih prcmoljaka, sve klasificirano po zakonu, lijepo plati pa se smiruj koliko te volja i... Bit će, naravno, mnogo posla oko smišljanja i preciznog definiranja tog zakona, ali zamislite samo koliko će se novih radnih mjesta pritom otvoriti, koliko će mladih obrazovanih stručnjaka, ponajprije pravnika i veterinara, dobiti priliku za zaposlenje u državnoj službi! Nove ideje traže nove ljude, a ideju o oporezivanju kućnih ljubimaca (napokon dočekanu!) ne mogu u djelo provoditi ljudi kojima je dosad labrador bio isto što i kanarinac, niti su, krojeći zakone, primjećivali ikakvu razliku između hrčka i iguane. Jasna klasifikacija kućnih ljubimaca i detaljno razrađeni kriteriji za stvaranje poreznih razreda, te podrazreda, moraju se stoga povjeriti potpuno novim, mladim veterinarima i pravnicima, neopterećenima dojučerašnjom praksom. Ako smijem (jer i sam sam novi u tome), dao bih nekoliko amaterskih uvodnih prijedloga za stručno promišljanje.

Recimo, vlasnike pasa oporezivalo bi se do 6,5 godina starosti njihova ljubimca, ako je mužjak. Ženke do šest, ali kasnije bi se to poravnalo, šest i pol za sve, na izričit zahtjev novouspostavljenog Pravobraniteljstva za kućne ljubimce i Agencije za zaštitu ravnopravnosti spolova među životinjama. Mačke bi se oporezivalo prema dužini repa, s tim da bi sve s repom kraćim od 0,5 cm bile oslobođene poreza. Oporezivali bi se, dakako, i kućni savjeti, ovisno o broju kontejnera za smeće po kojima kopaju mačke-lutalice, paušalno. Što se tiče ptica, koeficijent za izračun tražio bi se u omjeru broja riječi koje zna ponoviti pred komisijom (za papige), odnosno broja melodija koje znade reproducirati (za ostale vrste) i obujma krletke. A ribice, eh, ribice, što ćemo s njima? Njih bismo mogli razvrstati prema broju slova u latinskom imenu vrste: više slova – više kuna. Kad smo već kod riba, što ćemo s ribarima? Kako zakonski tretirati njihov ulov u periodu od izlovljavanja do isporuke? Dovraga, pa ipak se oni o tim ribama neko vrijeme brinu, a i drage su im, zar ne?

Također, valjalo bi od početka na umu imati i jasnu regulaciju statusa zooloških vrtova i svih zaposlenih u njima... No dobro, da ne davim više s teorijom – netko će taj zakon, zar ne, morati provoditi i u praksi. Kako će država doznati da je Milan iz Novske u svoj akvarij ubacio novog mužjaka Pholidichtys leucotaenie, ako ne provodi redovnu terensku kontrolu? Ili to da je Ferdo, mješanac buldoga i škotskog ovčara, dobio buhe, pa se tako broj kućnih ljubimaca Regine L. (74) iz Sumartina neprijavljeno povećao za najmanje dvadeset u samo tjedan dana, (2000 posto, ljudi!) a svi još i bez OIB-a? Promislite, koliko li tek tu novih radnih mjesta država može otvoriti! Svaka ispostava Porezne uprave zaposlila bi najmanje dvadeset mladih školovanih inspektora, a podružnice Državne agencije za nadzor i analizu neproduktivne animalne kvantitete da i ne spominjem. Naravno, u početku primjene zakona bit će i vrludanja i omaški (recimo: “Štire kravice imam”, žali se Joža iz okolice Maclja, u obnovljenoj Latinici, “Štire kravice i dva teliča, jen je još i fest betežen. Pak mi pišeju z opčine da su to meni nekakšni kučni lubimci. Vraktimaterzemi, nit mi f kuči živiju, nit sem nijenu nigdar kušnul! Nigdar! A fčera mi dojde novi list: da imam vu štali jezero i pol muh! I da su one tudi glih tak ti kučni lubimci! A pogleč si sam, zberi, i ak ih je več nek tristo, ja se bum mam tu sprejdi tebe obesil!”), ali dug je i tegoban put do gospodarskog oporavka, pozitivnih pomaka BDP-a, rasta izvoza, te socijalne stabilnosti i pravednosti. Ako nas na tom putu ne spasi oporezivanje kućnih ljubimaca, onda zbilja ne znam što će!