PAVILJON BROD otegljen je u brodogradilište Kraljevica nakon što se žičana konstrukcija tijekom plovidbe iz nepoznatih razloga srušila nadomak cilju, venecijanskoj luciNi jednom hrvatskom arhitektu nije se bilo lako pojaviti u ponedjeljak ujutro na sastanku s investitorima nakon onoga što se dogodilo u Veneciji. Jer kako nakon toga ljudima garantirati da im se kuća neće srušiti. Potaknuti brojnim reakcijama svojih članova, predsjednici Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata, Tomislav Ćurković i Hrvoje Hrabak, prošle su srijede u javnost izišli s priopćenjem u kojem se ograđuju od hrvatskog nastupa na venecijanskom Biennaleu te upozoravaju na niz sustavno krivih odluka donesenih na svim razinama pri planiranju i i realizaciji projekta. Tako je urušen ploveći paviljon koji je trebao biti dijelom hrvatskog nastupa na 12. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji, uzburkao desetljećima uspavanu arhitektonsku scenu.

NI HRVATSKI SE MEDIJI godinama nisu toliko bavili arhitekturom kao u posljednja dva tjedna. Euforija koja je pratila izgradnju i isplovljavanje teglenice, nakon urušavanja paviljona pretvorila se u sveopću sablazan, tisak je vrvio naslovima o blamaži, hrvatskoj sramoti i fijasku. U raspravu su se uključili i mnogi građani žučno raspravljajući o urušenom paviljonu na internetu. Pored prozivki za blamažu, pojavile su se i one za plagiranje, točnije nedostatak originalnosti. Na površinu su odjednom isplivale teze da naš ploveći paviljon neobično podsjeća na djelo ”Monolith”, francuskog arhitekta Jeana Nouvela, koje je izložio u jezeru Murtensee na Svjetskoj izložbi Expo 2002 u Švicarskoj. Čak se i ovogodišnji britanski paviljon s Expoa u Šangaju spominjao kao inspiracija.

NAIME, HRVATSKI je ploveći paviljon, djelo 15 vodećih hrvatskih arhitekata pod vodstvom izbornika Lea Modrčina, sagrađen od 32 tone zavarenih žičanih mreža u 40-ak slojeva. Plutajuća građevina gotovo je nevidljiva izdaleka a kada se promatra iznutra stvara jedinstveni doživljaj prostora i fantastične vizualne efekte. I dok vodeći ljudi arhitektonske struke ne žele raspravljati o umjetničkoj vrijednosti plutajućeg paviljona, u razgovoru za Nacional objasnili su što ih je ponukalo na reakciju te gdje vide rješenje situacije koju smatraju štetnom za cijelu struku. „Na ovakvu reakciju smo se odlučili kako bismo zaštitili naše članove“, objašnjava Tomislav Ćurković, predsjednik Komore arhitekata, a Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja arhitekata priznaje da je tekst osvrta emotivno nabijen i objašnjava to reakcijama članstva. „Kada se ovim poslom bavite svakodnevno, kada znate težinu naše profesije i kada vidite da se to dezavuira, naravno da ste emotivni“, kaže Hrabak. I dok su autori škrti na riječima, vodeći ljudi arhitektonskih organizacija u svom osvrtu navode: „Venecijanski ploveći paviljon u sebi utjelovljuje model ponašanja koji nas već godinama prati kao profesionalna hipoteka iako ga zapravo prakticira sasvim mala skupina kolega“. Tu izjavu Hrvoje Hrabak detaljnije pojašnjava kazavši: „Postoje tisuće kolega koji dugogodišnje, svakodnevno predano, savjesno i odgovorno rade svoj posao. I to rade na zadovoljstvo svojih klijenata i zadovoljstvo opće zajednice. Paralelno s tim, svako toliko pojavljuju se iznimke koje su van domene skromnog i savjesnog obavljanja tog posla. Na žalost, takve iznimke se onda kao hipoteka prenose na čitavu struku.“ Tomislav Ćurković se nadovezuje riječima:“ Uvažavajući trenutak u kojem živimo trebali bismo biti puno skromniji u svojim gestama. Niti u jednom trenu ne želim komentirati likovne i arhitektonske kvalitete Paviljona. Kao arhitekt mogu reći da je to izuzetno kvalitetno i suvremeno likovno ostvarenje. Ali naša struka se sastoji od umjetničkog i od inženjerskog dijela, a ovaj potonji očito nije odrađen kako treba.“ Njih dvojica drže da autori hrvatskoga nastupa u Veneciji nisu ispunili zadatak, a to je uređenje prostora u sklopu Arsenala, te da su dva puta preuzeli prevelik rizik za nacionalnu prezentaciju koja je financirana javnim novcem. “Mi smo se od toga jednostavno morali ograditi jer to u profesionalnom smislu predstavlja neodgovornost“, kažu Ćurković i Hrabak.

PREDSJEDNICI ARHITEKTONSKIH organizacija Hrvoje Hrabak (lijevo) i Tomislav Ćurković u javnosti su se ogradili od hrvatskog nastupa na Biennaleu i optužili autore za neprofesionalnost i nanošenje štete struciPREDSTAVLJANJE HRVATSKE na Biennaleu u Veneciji projekt je Ministarstva RH a organizira ga Muzej moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke. Najvećim dijelom nastup financira Ministarstvo kulture koje i odabire izbornika za nacionalni projekt. Ove godine ministar Božo Biškupić taj je zadatak dodijelio arhitektu Leu Modrčinu koji je s grupom 15 autora osmislio hrvatski nastup u tri dijela: jedan je teglenica s plovećim paviljonom, drugi je izložba dokumentacije projekta u Arsenalu i treći je publikacija namijenjena posjetiteljima koja ujedinjuje cijeli projekt. Za hrvatski nastup Ministarstvo kulture izvojilo je 931.747 kuna, od čega je na izradu plovećeg paviljona utrošeno 362 tisuće kuna, za njegovo tegljenje Ministarstvo je osiguralo dodatnih 98 tisuća kuna, troškovi produkcije izložbe u prostoru Arsenala stajali su 121.447 kuna a logistika, organizacija izložbe i troškovi u Veneciji stajali su 306.300 kuna. Autori su izjavili da su se u korist izvedbe plovećeg paviljona odrekli svojih honorara te da su svojim projektom i svim njegovim formatima „strastveno željeli afirmirati i ilustrirati zamisao o plovećem paviljonu koji hrvatski postav svake godine odnosi preko mora na venecijanski Biennale.“ Prije samog isplovljavanja teglenice prema Veneciji, profesor Zvonimir Sabljak izradio je statički proračun na temelju kojega je autorima savjetovao izradu zaštitne oplate koja bi štitila paviljon od oštećenja tijekom plovidbe. Još je nepoznato je li za izradu oplate nedostajalo vremena ili novca, no teglenica je isplovila bez nje. Prema jednima na plovidbi prema Veneciji zahvatilo ju je nevrijeme, drugi pak tvrde da je more bilo mirno, no da su građevinu mogli oštetiti i valovi koje bi načinio prolazak broda. Iako su prošlog petka u riječkom MMSU autori i organizatori održali tiskovnu konferenciju, na njoj nisu dali odgovore na pitanja što je bio uzrok oštećenju te zašto nisu paviljon zaštitili oplatom. Oni su, kako su izjavili, odlučili pričekati rezultate analize, te tek onda javnost upoznati s detaljima.

PREDSJEDNICI UDRUŽENJA i Komore hrvatskih arhitekata tvrde da bi na sve propuste upozorili i da je paviljon sretno stigao u Veneciju, no da bi tada svoj stav držali u domeni stručne kritike. Smatraju nužnim da ubuduće na međunarodnim predstavljanjima hrvatske arhitekture u organizaciju budu uključene strukovne institucije. Istovremeno je u svom istupu u Novom listu prošloga petka arhitekt Branko Silađin izjavio kako on nije za takav princip te smatra da je autorska sloboda nužna u takvim situacijama. I dok se u arhitektonskim krugovima posljednjih dana moglo čuti tezu kako je ovdje riječ o sukobu dviju opcija u arhitekturi: umjetničkoj koja odgovara Ministarstvu kulture i komercijalnoj koja odgovara Ministarstvu graditeljstva, Ćurković i Hrabak to odbacuju. „U arhitekturi nema opcija, arhitektura je istovremeno i umjetnička i inženjerska disciplina. Dobro i potpuno arhitektonsko djelo treba imati umjetničku komponentu – koncept koji može postati realizacija samo upotrebom inženjerskih znanja. Dobri koncepti bez dobre inženjerske realizacije gube smisao, kao i dobra inženjerska realizacija bez koncepta. Naravno da će s obzirom na delikatnost situacije biti različitih komentara i mi smo toga svjesni. Možda ćemo i svi na kraju iz ovoga izaći čvršći, jači i pametniji.“

DIO GRUPE AUTORA predvođeni izbornikom Leom Modrčinom (prvi lijevo) ispred 'Broda' usidrenog u riječkoj luci prije isplovljavanja na 12. Međunarodnu izložbu arhitekture u VenecijiUNATOČ BROJNIM kritikama na račun plovećeg paviljona, predsjednici Udruge i Komore arhitekata ne protive se njegovu popravku: „Ako postoji način da se taj paviljon obnovi i uredi nekim novcem koji nije javni novac, pa naravno da je to super stvar“, kaže Hrabak, a Ćurković se s njime u potpunosti slaže. Posljednje razgovore s kolegama autorima paviljona Hrabak je vodio u Veneciji na dan otvaranja: „Naglasio sam važnost otvorenog kazivanja potpune priče i preuzimanja odgovornosti, što u sljedećim danima nije uslijedilo.“ Obojica na kraju ističu: „Kao mogući pozitivni ishod ove priče vidimo povratak argumentirane i čvrste stručne polemike na scenu. Ona je nekad krasila našu arhitektonsku scenu te smo mišljenja da sve daljnje polemike na ovu temu trebamo voditi u stručnim krugovima.“