09.09.2010. / 09:07

Autor: Deutsche Welle

Samouki pionir Henri Rousseau: Nimalo naivan otac naive

Za razliku od, recimo, Paula Gaugaina koji je svoje egzotične motive tražio na drugom kraju svijeta, Rousseau je motive za svoja platna nalazio u prirodoslovnom muzeju u Parizu i, kako je sam rekao, u svojim snovima

Autoportret Henrija Rousseaua (Foto: Wikipedia)Autoportret Henrija Rousseaua (Foto: Wikipedia)Neki su ga posprdno zvali "Carinik" zbog njegova zanimanja. Drugi su se otvoreno ismijavali njegovom novom i neobičnom stilu koji se nije pretjerano držao akademskih normi. Neskladne proporcije, statične figure i prije svega vegetacijska pozadina koja svojom težinom potpuno odvlači pažnju od same radnje elementi su Rousseauovih platna koji su tadašnjoj akademskoj publici i kritici poslužili kao dokaz za tezu o Rousseau kao umjetniku kojeg ne treba shvaćati ozbiljno.

Dobro obaviješteni "naivac"

No predstavnici avangarde su već tada, početkom 20. stoljeća u "Ujaku Rousseou" vidjeli pionira modernog izražaja i umjetnika koji svojim fantastičnim svijetom punim egzotične flore i faune priprema teren generacijama koje dolaze. Pravu slavu "Carinik" je doživio dolaskom nadrealista koji su u Rousseau prepoznali pionira onoga što je pisac nadrealističkog manifesta André Breton nazvao umjetnošću snova i podsvjesnog. Rousseau nije bio nimalo naivan čudak odsječen od umjetničke stvarnosti kakvim ga je predstavljala tadašnja službena kritika.

O tomu svjedoči podatak da je on među prvima prepoznao važnost nadolazećih imena poput Pabla Picassa kojem je već 1905., daleko prije nego što je to učinila umjetnička javnost, rekao kako ga smatra najboljim suvremenim umjetnikom. Nadrealisti su Rousseaua cijenili prije svega zbog pristupa tematici. Za razliku od, recimo, Paula Gaugaina koji je svoje egzotične motive tražio na drugom kraju svijeta, Rousseau je motive za svoja platna nalazio u prirodoslovnom muzeju u Parizu i, kako je sam rekao, u svojim snovima. Ti su snovi inače trezvenog državnog službenika često i na javi odvodili u nepoznate predjele.

Smrt u siromaštvu

Tako poznata spisateljica Gertrude Stein svjedoči o jednoj zabavi koju je za svog prijatelja organizirao tada mladi i nepoznati Pablo Picasso i gdje je Rousseau okupljene zabavljao svojim pričama o Meksiku. Većina okupljenih međutim nije znala da otac naive nikad nije napustio Francusku. No to nije umanjilo ljubav avangardista prema svom "Ujaku". Kad je 1910. umro potpuno siromašan, prijatelji su ga pokopali skromno, obećavši mu da će mu jednog dana postaviti dostojan spomenik.

Dvije godine kasnije poznati avangardist Robert Delaunay uspio je prodati dvije Rousseaove slike i od tog novca mu postaviti nadgrobnu ploču. Tekst na nadgrobnoj ploči sastavio je slavni Guillaume Apollinaire a uklesao ga je, da priča bude potpuna, Constantin Brancusi, jedan od najpoznatijih skulptora 20. stoljeća.

Deutsche Welle

Vezane vijesti

Svijet obilježava 100. godišnjicu rođenja Jacksona Pollocka

Svijet obilježava 100. godišnjicu rođenja Jacksona Pollocka

Amerika ove godine slavi stotu obljetnicu rođenja Jacksona Pollocka, jednog od najutjecajnijih američkih slikara svih vremena i ključne figure… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika