Blixa Bargeld - glazbenik koji je svjetsku slavu stekao svirajući najprije u zapadnoberlinskom bendu Einstürzende Neubauten, a potom s Nickom Caveom - napisao je simpatičnu knjižicu "Europa unakrsno". Riječ je o zapisima s turneje iz 2008., tijekom koje je Bargeld posjetio i Zagreb, i otkrivaju drugu stranu tog avangardnog gitarista čija je glazba uglavnom prilično bizarna. U dnevniku s turneje Bargeld glazbu gotovo i ne spominje.

U Pragu se prisjeća svojih poluilegalnih nastupa ondje iz doba prije pada Berlinskog zida, nastupa koji bi završili u potpunoj konfuziji i pijanstvu te bi ih prekidala policija; u Španjolskoj opisuje snimanje audio-instalacije u kojoj se nabrajaju imena zatočenika u Guantanamu; u Londonu se sjetio kako su jednom usred ljeta pustili grijanje u dvoranu, samo da gledaju kako se publika znoji - i to je sve. No zato imamo uvid u samotni život rockera na turneji. Blixa Bargeld dane u autobusu kojim putuje od grada do grada krati čitanjem - dapače, prvi je glazbenik koji je ikada od agencije tražio lampu za čitanje jer je u autobusu previše mračno Osim ljubavi prema knjigama, Blixa Bargeld očituje se kao prvorazredni gurman. On ne žali truda i novaca da posjeti najskuplje restorane u Europi, pa tako u "Europi unakrsno" imamo izvješća iz čak dva od tri najbolja europska restorana. Prvi je Noma u Kopenhagenu, chef je Rene Redzepi.

“Noma zvuči kao muzej, ali je zapravo skraćenica za nordatlantisk mad, sjevernoatlantske namirnice, i označava restoran koji koristi samo sastojke za jela iz nordijskih zemalja", kaže Blixa i naručuje sljedeće: Razor clams and horseradish “snow”, Parsley and dill; Salsify and milk skin Rape seed oil and truffle from Gotland; Turbot and water cress, “Kodrivere” and ramson onion; Onions from Læsø, Pork from Donningmølle and leek, Mald, seeds and fresh leaves of acidic herbs; Roasted Jerusalem artichoke and iced sea buck thorn, Vinegar and malt; Dried berries and dried cream, Walnut and dust of walnuts. Blixa ne kaže koliko je to koštalo, ali je nakon jela u sedmom nebu. U drugi restoran, El Bulli kraj Barcelone, gdje je chef Ferran Adrià, ubacuje se preko veze.

To je restoran na brdašcu kraj mora, a otvoren je samo šest mjeseci jer drugih šest chef u laboratoriju mućka nova jela. Rezervacije se primaju samo jedan dan u godini i nikad ne možete dvaput dobiti isti meni. Hrana je neizreciva imena i okusa, uglavnom japanskog porijekla, a Blixa je zaključio da je sve bilo vrijedno truda. Za mjesto u trećem najboljem restoranu, Fat Duck u Engleskoj, Blixa je na listi čekanja. Za kraj recimo i da je Bargeld jeo u Esplanadi i da je to jedini restoran za koji ne daje meni te da je i jedini za koji kaže točno koliko je platio - eto toliko mu se zamjerio. "Europa unakrsno" je bizarna knjiga u kojoj se mehanički redaju misli i doživljaji čovjeka koji je na putu izgubio osjećaj i za vrijeme i za prostor, a najdraži mi je ovaj citat iz Londona:

"Sobarica je bacila moju bocu s vodom, što me je razljutilo. Voda iz slavine ovdje se ne može piti, tako da se moram držati vina, ali ni ono ne želi biti popijeno. Roomservice ili masturbacija? Ništa ne otvara perspektive."

Knjigu "Europa unakrsno" izdao je VBZ u odličnom prijevodu Borisa Perića.