Renato BaretićNevjerojatan je uzlet hrvatske znanosti u zadnje vrijeme! Okej, Đikić i Radman su malo stagnirali jer su odveć energije trošili na međusobno optuživanje i klasično bolan razvod, prepun tabloidnih detalja i optužbi, no zato nam na svim drugim znanstvenim poljima cvjeta (najmanje!) tisuću cvjetova, poglavito na američkom tržištu znanja. Evo, recimo, Branimir Glavaš, sigurno ste negdje pročitali ili čuli, pozvan je kao gostujući profesor na poznato kalifornijsko sveučilište Berkley, da bi tamo mladim budućim medicinarima dvije akademske godine držao kolegij “Acid and Human Organism”.

Potom Mirko Norac, kojeg zovu ni manje ni više nego na Harvard, da na ekonomiji predaje kolegij “Kako stati na kraj ekspanziji manjinskih umirovljenika u provinciji, noću”, ali on se i dalje nećka, jer mu je draga i ponuda sa zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti, gdje mu nude katedru “Ograničavanje brzine u manjim naseljenim mjestima”. Generala Praljka s vodeće glumačke škole koja nosi ime legendarnog Leeja Strassberga već godinama čekaju da dođe u New York i održi barem jedan semestar na temu “Budi onaj koji nije taj što se sad pravi da jest što nikad nije bio – stvarnost i privid kod Stanislavskog i drugih”. A dekan Yalea, grozničavije od najgrozničavijeg hrvatskog domoljuba, iščekuje oslobađajuću presudu prof. dr. Anti Gotovini, ne bi li ga prvim zrakoplovom prebacio u New Haven, pa ravno na sociologiju, za katedru u predavaonici na vratima koje piše: “Responsibility – An Individual Or Common Question”. Na Financial & Sociological Institute of Yuma, Ljubo Ćesić Rojs u proljetnom će semestru održati niz predavanja na temu “Ko je yumija – yumija je; kako siromašan izići iz anonimnosti i bogat se vratiti u istu”, a identičnu ponudu dobio je i s univerziteta u Miamiju! Iz Ekumenskog globalnog centra za mir i praštanje “St. Quentin” već je prije ljeta stigao poziv Ivanu Mikleniću, s molbom da polaznicima tamošnjeg postdiplomskog studija teološkog eklekticizma barem neko vrijeme predaje na temu “Isus – prvi komunist”.

Sveučilištu Princeton odbor donatora nedavno je skinuo 200 tisuća dolara s godišnjeg budžeta, samo zato što ni Dijanu Čuljak Šelebaj, pa čak niti Tončicu Čeljusku, nisu uspjeli vrbovati za predavačicu na kolegiju “Suvremeno novinarstvo – izazovi i mogućnosti”. Kao da ovi iz Princetona ništa nisu naučili iz lanjskog neuspješnog pokušaja da za istu katedru dovedu Hloverku Novak – Srzić... Šteta. I za njih i za nas. Čim prođu sljedeći izbori, Jadranka će Kosor morati brzo donijeti odluku: hoće li na UCLA-u predavati makroekonomiju, ili pak filigranstvo na Massachusetts School of Modern Arts. Kad smo već kod Massachusettsa, društvo bi joj tamo mogao najmanje dva semestra praviti gostujući predavač Jure Radić, koji bi na čuvenom MIT-u (barem oni to tako zamišljaju) držao projektantsko-konstruktorski kolegij pomalo poetskog naziva “How To Build So Many Bridges Over Troubled Woter”. Interes za tog predavača i njegov program već je višekratno iskazan, ali iz IGH na MIT stalno stiže isti odgovor: “Sounds fine, but Pelješac is Pelješac, you know...”. Na MIT-u ozbiljno razmišljaju i o angažiranju prof. dr. Damira Polančeca. Ponudili su mu dva kolegija, “Suvremene metode borbe protiv korupcije” i “Etika modernog menadžmenta”, ali on se još uvijek nećka oko ponude MIT-a jer, kako tvrde naši izvori, ozbiljno razmišlja o političkoj karijeri u EU. Na znamenitoj klinici Mayo dogodine će u ovo doba, dogovoreno je već, specijalizantima predavati prof. dr. med. Darko Milinović, također na dva kolegija: “Ginekologija na Divljem Zapadu u doba Građanskog rata” i “Estetska kirurgija – za i protiv”. Nudili su mu čak i predmet “Farmakologija, medicina, marketing”, ali im je skromno otpisao kako se ne osjeća dovoljno stručnim za to područje.

Na poznatoj Anchorage High School of Economics Ivan će Šuker od sljedećeg listopada zasjesti na mjesto pročelnika katedre za analitiku globalnih financijskih kretanja, a i predavat će komparativnu povijest fiskalne politike. A kad smo već kod komparativnosti, Milana Bandića već nekoliko godina čeka katedra komparativne lingvistike na Delaware State Univesityju. Ivan Mravak već polako pakira stvari za Fairfield, Iowa, gdje će – čim sredi neku administrativnu gnjavažu na trenutnom radnom mjestu – na tamošnjem Maharishi University of Management do daljnjega držati predavanja na temu “Alternativni izvori”, koju je rektorat prvotno ponudio Nevenki Jurak, ali onda se preko noći predomislio, pa za nju rezervirao katedru “Međuljudski odnosi u suvremenom marketingu”. Okvir ove kolumne, jasno, ne dopušta mi da nabrojim i sve ostale naše vrhunske znanstvenike (kao što su, na primjer, akademici Mamić, Kerum, Barišić, Svaguša, Mucalo, Šišljagić, Kutle, Sinovčić, Rončević, Šeks i mnogi, mnogi drugi, a priča se da čak i Sanadera zovu na Columbiju!) od kojih Sjedinjene Američke Države, pritisnute recesijom i brojnim neostvarenim očekivanjima, očekuju pomoć pri rješavanju svojih i globalnih problema, ne samo danas nego i u budućnosti. Ostvaruje se, dakle, ona proročanska sintagma o Hrvatskoj kao “zemlji znanja”, i to o koječemu. Međutim, istovremeno se otvara i problem: što će biti s nama ako svi oni zbilja odu u Ameriku? Što će biti s Hrvatskom? Može li ona podnijeti toliki proljev mozgova?!