Objavljeno u Nacionalu br. 774, 2010-09-14

Autor: Marko Biočina

nova ekspanzija agrokora

Todorić ulazi u energetiku

Najveća hrvatska kompanija, Agrokor, počinje poslovati na energetskom tržištu kroz nedavno osnovanu tvrtku Agrokor-energija, registriranu za djelatnosti s područja energetike

IVICA TODORIĆ Izvjesno je da Agrokor ima potencijal u jako kratkom vremenu postati značajan igrač
na hrvatskom energetskom tržištuIVICA TODORIĆ Izvjesno je da Agrokor ima potencijal u jako kratkom vremenu postati značajan igrač na hrvatskom energetskom tržištuAgrokor, najveća hrvatska kompanija, nakon trgovine i prehrambene industrije počinje poslovati i na energetskom tržištu. Upravo stoga prošlog mjeseca u Zagrebu osnovana je tvrtka Agrokor-energija, registrirana za proizvodnju, distribuciju i trgovinu električnom energijom. Uz to, tvrtka je registrirana i za druge djelatnosti iz sektora energetike, od proizvodnje, distribucije i opskrbe plinom, preko proizvodnje biogoriva, do proizvodnje i opskrbe toplinskom energijom. Pridoda li se tome već ranije obznanjeni plan da će Agrokorov maloprodajni lanac Konzum izgraditi vlastitu mrežu benzinskih postaja, izvjesno je kako bi tvrtka Ivice Todorića u kratkom vremenu mogla postati značajan igrač na hrvatskom energetskom tržištu i u tom sektoru ostvarivati značajne prihode.


U Agrokoru su osnivanje nove tvrtke za Nacional obrazložili kratkim priopćenjem: "Tvrtka Agrokor Energija tek je osnovana, njezin direktor je g. Herman Seidl. Tvrtka će se baviti korištenjem i primjenom obnovljivih izvora energije iz uobičajenih sirovina i otpada." Ipak, Nacionalov sugovornik, inače dobar poznavatelj poslovanja najveće hrvatske kompanije, kaže kako je odluka Agrokora da uđe u energetski biznis logična s obzirom na trenutak i resurse koje kompanija posjeduje: “Agrokor je zbog zaduženosti konstantno pod pritiskom da povećava svoje prihode, a to je vrlo teško postići organskim rastom kad se posluje na tako malom području kao što su Hrvatska, BiH i Srbija. Iz istog razloga teško je naći i dovoljno kvalitetnih akvizicija, pa Agrokoru ne ostaje drugo nego da svoje poslovanje širi u druge djelatnosti. U tom smislu energetika je logičan izbor. Radi se o sektoru koji bi zbog deregulacije i usklađivanja cijena s razinom u Europskoj uniji idućih godina trebao biti iznimno profitabilan, dok s druge strane Agrokor ima potrebne resurse da razvija neke forme proizvodnje energetike. To se prvenstveno odnosi na proizvodnju biogoriva i bioplinska kogeneracijska postrojenja za koje tvrtka može osigurati dovoljne količine sirovine preko svojih velikih poljoprivredno-prehrambenih poduzeća PIK-a, Belja i Vupika, ali i zagrebačke Zvijezde.”

Iako poslovni planovi Agrokora u energetici nisu poznati, može se pretpostaviti kako će upravo to biti prvi projekti koje će Agrokor pokrenuti, a to se moglo naslutiti i iz nedavnog intervjua starije potpredsjednice kompanija Ljerke Puljić Poslovnom dnevniku u kojem je izjavila kako će tržišnu snagu i konkurentnost u budućnosti u proizvodnji hrane, ali i energije imati samo one kompanije koje upravljaju proizvodnjom primarnih sirovina. Početak proizvodnje biodizela ili bioplina logičan je nastvak takve strategije, i vjerojatno će prva postrojenja te vrste Agrokor graditi u sklopu svoje vukovarske tvrtke Vupik. Naime, i prije nego što ga je Agrokor preuzeo, Vupik je kao dio svoje poslovne strategije odredio proizvodnju biodizela i bioetanola. Zato je tvrtka zasadila nove nasade potrebnih sirovina, uljane repice i kukuruza, a proizvodnja biodizela trebala je biti realizirana u suradnji s tvrtkom Europamil, poduzetnika Miodraga Gadže koji je u njezinu gradnju namjeravao uložiti novac zarađen od prodaje svog lanca benzinskih postaja ruskoj naftnoj kompaniji Lukoil.

Ipak, Agrokorovim preuzimanjem Vupika moglo bi se lako dogoditi da kompanija odluči sama izgraditi rafineriju za biodizel. O Agrokorovim planovima da pokrene proizvodnju biodizela u medijima i stranim krugovima priča se već godinama, što nije čudno budući da u svom sastavu ima Zvijezdu koja je najveći proizvođač jestivih ulja u Hrvatskoj i Sojaru Zadar, jedinog prerađivača sojinog zrna u cijeloj regiji. U tom kontekstu pokretanje proizvodnje biodizela značajno je iz dva razloga. Kao prvo, razvojem takvog poslovanja Agrokor će dobiti mogućnost da dodatno ojača svoju ionako dominantnu poziciju na hrvatskom tržištu poljoprivrednih proizvoda. Naime, ta kompanija je već danas glavni otkupljivač pojedinih poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj, a razvojem proizvodnje biodizela ili etanola, njezine potrebe za uljanom repicom i kukuruzom višestruko će se uvećati. S druge strane, suprotno generalnom mišljenju, Agrokor bi proizvodnjom biodizela mogao ostvariti visoke i stabilne profitne marže.

ZOLTAN ALDOTT,
predsjednik Uprave Ine, najizglednijeg partnera Konzumu u pokretanju
naftnog biznisaZOLTAN ALDOTT, predsjednik Uprave Ine, najizglednijeg partnera Konzumu u pokretanju naftnog biznisaNaime, proizvodnja biodizela u Hrvatskoj je dosad uvelike bila neisplativa zbog nedostatka sirovine i loše regulative koja je to gorivo činila nekonkurentnim na domaćem tržištu. Ipak, valja se prisjetiti kako formalno i dalje postoji zakonska obveza da do kraja 2010. godine biogoriva zauzmu 5 posto domaćeg tržišta naftnih derivata. Odluči li država sljedeće godine ipak ispoštovati norme koje je sama postavila, to će jedino biti izvedivo uvođenjem obveze korištenja biodizela u javnom prijevozu. Zato je moguće kako bi tržište za biodizel, koje danas ne postoji, već sljedeće godine moglo biti iznimno dinamično. Druga vrsta energetskih postrojenja kakva će gotovo sigurno graditi Agrokor su kogeneracijska postrojenja za bioplin. Radi se o objektima u kojima fermentacijom i truljenjem određenih vrsta biomase nastaje metan, koji onda pomoću plinskog generatora prelazi u električnu i toplinsku energiju. U pravilu kao glavna sirovina za bioplinska postrojenja koristi se kukuruzna silaža, a može se koristiti i suncokretova silaža, mulj iz kolektora otpadnih voda, klaonički otpad, stajnjak, gnojnica te biološki organski otpad.

Takva postrojenja danas su ubičajena na velikim mljekarskim farmama i poljoprivrednim dobrima u razvijenim zapadnoeuropksim državama, jer omogućavaju stvaranje najviše moguće dodane vrijednosti iz prehrambeno bezvrijednog poljoprivrednog materijala i otpada. Za Agrokor je dodatna povoljna okolnost to što se prizvodnja električne energije iz bioplina smatra obnovljivim izvorom energije, pa stoga kompanija za prvih 12 godina rada postrojenja ima pravo na povlaštenu visoku cijenu otkupa električne energije. Upravo zbog toga, pojedini poznavatelji tržišta kažu kako bi Agrokor u bliskoj budućnosti mogao investirati i u razvoj drugih oblika objekata za obnovljivu energiju, kao što su vjetroturbine i solarne elektrane.

Naime, zbog garantiranog 12- godišnjeg perioda otkupa po povlaštenoj cijeni ulaganje u tom segmentu dosad je bilo iznimno privlačno za domaće i strane investitore, no problemtičnom se pokazala golema birokratska procedura. Ipak, s obzirom na poznatu Agrokorovu efikasnost u pribavljanju potrebnih dozvola i činjenicu da kompanija ima pristup potrebnom kapitalu, ulaganje u tom segmentu, uz garantirani profit kroz srednje dugi rok, za Agrokor bi se mogao pokazati iznimno privlačnim. S druge strane, postoje spekulacije i o tome da bi se Agrokor u formi trgovca mogao i značajnije uključiti u hrvatsko tržište energije koje bi tijekom idućih nekoliko godina trebalo biti u većoj mjeri deregulirano. Prema takvim tvrdnjama, Agrokor bi koristeći svoju mrežu poslovnih partnera mogao izgraditi poveću listu klijenata kojima bi prodavao energiju kupljenu u inozemstvu.

Nacionalov sugovornik kaže kako su takve najave preuveličane, no kako okretanje energetici pokazuje važan trend u poslovanju najveće hrvatske kompanije: “Teško je vjerovati da bi se Agrokor u kraćem periodu mogao na tržištu pojaviti kao trgovac energijom, jer za to kompanija naprosto nema dovoljno stručnih ljudi, niti poznaje to tržište. No, s druge strane, ulaskom u energetiku Agrokor nepobitno pokazuje želju da svoje poslovanje što više usmjeri prema sektorima gdje postoji likvidno tržište. Primjer toga je plan da uđu u naftni biznis i započnu s razvojem svoje mreže benzinskih postaja. Teško se oteti dojmu kako je taj potez motiviran činjenicom da se na tržištu nafntih derivata gotovo isključivo posluje s gotovim novcem i da bi stvaranjem takvog lanca postaja Agrokor sebi otvorio novi kanal za priljev gotovine, kakav je primjerice dobio preuzimanjem Tiska.

ČELNI LJUDI AGROKORA, najveće
hrvatske kompanije,
Tomislav Lučić, Ljerka
Puljić, Ivan Crnjac,
Ivica Todorić, Piruška
Canjuga i Ante TodorićČELNI LJUDI AGROKORA, najveće hrvatske kompanije, Tomislav Lučić, Ljerka Puljić, Ivan Crnjac, Ivica Todorić, Piruška Canjuga i Ante TodorićIz toga se može zaključiti kako je održanje likvidnosti danas glavni cilj poslovne strategije Agrokora.” Najava kako Agrokorov trgovački lanac Konzum u budućnosti planira proširiti svoje poslovanje i na trgovinu naftnim derivatima, prije nekoliko mjeseci izazvala je mnoge reakcije među hrvatskim trgovcima naftom. Jer Konzum bi u vrlo kratkom vremenu mogao postati treći najveći hrvatski distributer naftnih derivata. Kompanija u ovom trenutku posjeduje 42 velika trgovačka centra diljem Hrvatske, a na većini njih okolno zemljište dovoljno je veliko da se na njemu može izgraditi benzinska postaja. Dodaju li se i neke alternativne lokacije koje koncern Agrokor sigurno posjeduje, te prodajni centri Velproa, ispada da bi najveća hrvatska kompanija u kratkom vremenu mogla imati maloprodajnu mrežu od 50-ak moderno uređenih benzinskih postaja.

Na taj način Konzum bi postao ozbiljan konkurent slovenskom Petrolu, austrijskom OMV-u, ruskom Lukoilu i Tifonu, koji je u vlasništvu mađarskog MOL-a, kompanijama koje se već godinama bore za drugo mjesto na hrvatskom tržištu nafte. Prednost Konzumove mreže u tom slučaju svakako bi bile povoljne lokacije uz trgovačke centre, a takav model poslovanja u razvijenim europskim državama već je dugo iznimno uspješan. Tako je, primjerice, britanski trgovački lanac Sainsbury, ujedno i najveći uvoznik naftnih derivata u toj državi, a model sličan Agrokorovom u Sloveniji je razvio maloprodajni lanac Tuš. S druge strane, Konzumov ulazak u naftni biznis vrlo je logičan s obzirom na potencijale koje kompanija ima, te činjenicu da bi si kompanija na taj način omogućila još jedan stabilan izvor za priljev gotova novca. O Agrokorovu ulasku u trgovinu naftom govorilo se više puta posljednjih desetak godina, no te spekulacije nikad se nisu pokazale točnima.

Dapače, tijekom tog razdoblja tvrtka je odbila niz ponuda naftnih kompanija da budu partneri u takvom poslu. Upravo zbog toga ključno je pitanje koga će Agrokor sada odabrati kao opskrbljivača naftnim derivatima. Budući da Agrokor ne posjeduje skladišne kapacitete, te ih je u Hrvatskoj praktički nemoguće zakupiti, logično je da se kompanija poveže s nekom od velikih lokalnih naftnih tvrtki koje posjeduju rafinerije. Na taj način Konzum bi pokušao opskrbljivati svoja prodajna mjesta cestovnim cisternama praktički ravno iz rafinerija. S druge strane, Konzumova naftna ekspanzija ovisit će i o dostupnim financijskim sredstvima. Procjenjuje se kako cijena gradnje svake pojedine benzinske postaje iznosi oko milijun eura, a pitanje je koliko Konzum u ovom trenutku može uložiti u novi biznis, uz ostala ulaganja koja očito planira u drugim segmentima svog energetskog poslovanja.

Vezane vijesti

Todorić sprema novu ponudu za Mercator

Todorić sprema novu ponudu za Mercator

Koncern Agrokor počinje pripremati uvjetnu javnu ponudu dioničarima za kupnju slovenskog trgovačkog lanca Mercator, piše Poslovni dnevnik. Ovo je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika