Objavljeno u Nacionalu br. 774, 2010-09-14

Autor: Srećko Jurdana

Drugarska podjela poslova: Polančec na sud, Sanader na Columbia University

Činjenica da će Sanader u Americi držati predavanja o “iskustvima tranzicije” dok se Polančec na sudu bori protiv zatvora, izrazito je kompromitantna za hrvatsku državu i njezinu borbu protiv korupcije. Pokazuje se da ta borba ima granice. Sanader je, po svemu sudeći, ishodio aboliciju od bilo kakvoga progona i ostvario tajni sporazum da istraga ne ode dalje od Polančeca

Srećko JurdanaSrećko JurdanaPredsjednik države Josipović u zadnje vrijeme počešće otvara svoj kofer nakrcan porukama lišenim sadržaja i značenja. U povodu razvoja slučaja Podravka njegov je komentar otprilike glasio, Ne znam kakva je bila vlada u kojoj je djelovao Polančec, ali vlada u kojoj su se takve stvari događale, sigurno nije bila dobra. U istoj rečenici predsjednik, dakle, izjavljuje da ne zna kakva je bila vlada i da zna kakva je bila vlada, konstruirajući retoričku figuru koja savršeno odgovara njegovim relativizirajućim sklonostima. O ambigvitetima – učiti od Josipovića. Taj podatak da predsjednik za njegovu vladu istodobno i zna i ne zna kakva je bila pouzdano je irelevantan i za samoga gospodina Polančeca. Protiv njega i drugih članova skupine Spice Boys upravo je podignuta optužnica u kojoj ih USKOK okrivljuje za sofisticirano izdvajanje – egzaktnije: pljačku – četiristo milijuna kuna s računa Podravke, da bi tim novcem za sebe kupili dionice tvrtke.


Duhoviti Polančecov odvjetnik Anto Nobilo u navedenoj optužnici uočio je pozitivne trendove za svog klijenta jer ranije se navodno govorilo o šesto milijuna, a sad je cifra smanjena za trećinu. Riblji statusi po Josipoviću Poput knjiga, i optužnice imaju sudbinu svoju o kojoj se trenutačno može samo spekulirati. U kontekstu hrvatske borbe protiv korupcije dramaturški je, međutim, iznimno intrigantna podjela rada i zaduženja kakva se ostvaruje na komparativnome primjeru Damira Polančeca i njegovog bivšeg šefa Ive Sanadera. Izražajno sve nadahnutiji Josipović ustvrdio je nedavno u ihtiološkome stilu da je “potpredsjednik vlade vrlo krupna riba, iako naravno uvijek ima krupnijih riba”, preskačući pritom problematično pitanje zašto se krupna riba podvrgava prženju na uskočkoj tavi, dok se još krupnija – možda i najkrupnija – hladno otpušta u ocean.

Da ne bi slučajno napravio nekakvu proceduralnu pogrešku, Josipović je odmah dodao: “Ne bih, naravno, ni o njegovoj (Polančecovoj, op. a.) krivnji, o tome će pravosuđe”. Neobjašnjivo je zašto predsjednik uopće daje izjave kad nema namjeru da bilo što kaže, kao što su neobjašnjive spomenute klasne razlike u ribljem statusu i tretmanu. Sva pravosudna opterećenja svaljuju se danas na brkove dravskoga soma Polančeca, dok kitopsina Sanader nastavlja gordo plivati prema Americi, nošen toplom Golfskom strujom. U katalogizaciji podjele poslova između dva funkcionalno čvrsto povezana profila, Polančeca se – dakle – u medijima počelo nazivati “mozgom operacije preuzimanja Podravke” koji je, kao glavni ekonomski lik u vladi, nadzirao i proces prodaje dvadeset šest posto dionica tvrtke u državnom vlasništvu. USKOK tvrdi da je predvodio kriminalnu skupinu, štoviše, da je “naredio pljačku od četiristo milijuna kuna”. Kaže se da je bio okosnica i poveznica u stvaranju zločinačke mreže.

Spomenuti odvjetnik Nobilo začudio se nad podatkom da je Polančec “preko noći od suradnika postao šef zločinačkog udruživanja”. U svakom slučaju, vodeće je ime u spisu od trideset sedam tisuća petsto stranica i u optužnici od tristo-četiristo stranica. O njemu i drugim stvarima izjasnilo se preko stotinu svjedoka, mnogi od njih inozemnoga porijekla. Popis dokazne dokumentacije – poslovnih papira, ugovora, odluka, lokalnih i paneuropskih transakcija, zapisnika o ispitivanju svjedoka itd. - toliki je da bi ambiciozniji arhivar na njemu mogao obraniti doktorsku tezu. Država nema obzira prema Polančecu Polančecove telefonske poruke Darku Marincu objavljuju se i proučavaju u medijima. Zaključuje se da se on preko mađarske veze – MOL-a i banke OTP – uključio u akciju spašavanja tajnoga aranžmana oko preuzimanja dionica Podravke kad drugi sudionici nisu više mogli otplaćivati kredite.

Osim za Podravku, optužuje ga se i za skupo plaćanje fiktivne studije odvjetniku koji je u korist države izveo operaciju prijevare skupine podunavskih Srba oko njihovih radnih prava, i za krivotvorenje dokumentacije oko postavljanja reflektora na stadionu u rodnome selu, a istražuje se i njegova uloga u ugovorima o jeftinoj prodaji državne struje TLM-u i dalje. Uglavnom, mnogo se toga u policijsko-sudskim sferama kuha oko gospodina Polančeca i može se zaključiti da su – za sada, barem - nestali svi obziri koje je država ranije imala prema njemu. Sinekura istraživača na Columbiji S gospodinom Sanaderom situacija se razvija u potpuno različitom smjeru. Dok njegov nekadašnji potpredsjednik vlade i jedan od najvažnijih ljudi u njegovom aparatu grca pod teretom optužnica, on sam nastavlja usavršavati svoj stil političkoga playboya kao da sa svim tim što se zbiva oko Polančeca nema apsolutno nikakve veze. Kupio je stan u New Yorku, viđaju ga oko Los Angelesa, za kćerku traži holivudske angažmane, iz Amerike šalje ležerne poruke u Hrvatsku kako se ne namjerava – barem ne u ponuđenome terminu - pojaviti kao svjedok pred istražnim povjerenstvom za fenomenologiju kompanije INA. Obznanjeno je zadnjih dana da je osvojio sinekuru na njujorškom sveučilištu Columbia (institut Harriman), gdje će se – kao “voditelj grupe analitičara” – baviti “euroatlantskim integracijama jugoistočne Europe”. Kako javljaju s Columbije, ugledni istraživač nema pritom obavezu stalno boraviti u New Yorku, može cirkulirati gdje želi i pojavljivati se prema potrebi.

Činjenica da će Sanader u Americi držati predavanja o “iskustvima tranzicije” dok se Polančec na sudu bori protiv zatvora, izrazito je kompromitantna za hrvatsku državu i njezinu borbu protiv korupcije. Pokazuje se da ta borba ima granice. Sanader je, po svemu sudeći, ishodio aboliciju od bilo kakvoga progona i ostvario tajni sporazum da istraga ne ode dalje od Polančeca. Koliko je na taj hipotetički sporazum utjecala američka diplomacija, zasebno je pitanje. State Department je svojedobno izvršio pritisak na Sanadera da se povuče i postoji vjerojatnost da mu je tada ponudio nekakva jamstva o pravosudnoj nedodirljivosti koja se danas dodatno materijaliziraju preko sveučilišne sinekure. To znači da će se na lokalnoj razini stvar prelomiti – ujedno i zaustaviti - na gospodinu Polančecu. Bude li on suglasan s takvim razvojem događaja i suzdrži li se od uvlačenja Sanadera u proces, pokazat će da je svjestan opstojnosti aranžmana na visokim razinama i da je za njega bolje da svoju ulogu odigra prema zadanim dramaturškim pravilima.

Državotvorni igrokaz za Josipovića i Kosor

■ Za predsjednika i premijerku u Lučkom je nedavno održan specijalan državotvorni igrokaz na kojoj su otpjevane ode “svim hrvatskim vitezovima u Remetincu i Haagu” i emitirana poruka “mi znamo da su oni nevini, kakva god presuda bila”. Jasno je da su autori predstave – udruga ATJ Lučko - predsjednika i premijerku željeli pretvoriti u sudionike svoje isplanirane domorodačke diverzije – kako bi joj dali javnu snagu - ali nije jasno zašto su ovi na to pristali i dopustili da ih pred uljuđenim svijetom kompromitiraju kao njihove ideološke partnere.
Kad vodeće političke figure dolaze na nekakvu priredbu, postoji valjda pravilo da se unaprijed obavijeste o govornicima koji će tamo nastupati, o sadržajima njihovih govora, sastavu uzvanika i političkome ugođaju kakav će prevladavati na sceni. Kakva je to organizacija skupa na kojem predsjednik države i premijerka – u prinudnome društvu s uglednicima poput Zorana Mamića ili Tomislava Horvatinčića - moraju slušati folklornu domoljubnu demagogiju koja je u ratu s cijelim svijetom i neurotično se hrani tezom da Hrvati nisu mogli počiniti ratni zločin ?
Jadranka Kosor politički preživljava na veteranskoj populaciji i povlasticama koje osigurava za njezine glasnogovornike i može se pretpostaviti da je dobrovoljno uletjela u predočeni scenarij proslave. Ivo Josipović je, na drugoj strani, nastupio u pozi manipulativnoga objekta, dovedenog pred svršeni čin. Morao se tamo smješkati i koncelebrirati s tipovima koji mu se javno podsmjehuju i cijeli njegov pravnički i politički profil vulgarno dovode u pitanje. Mogao je znati što se sprema u Lučkom i zašto je bez pogovora pristao na tu namještaljku to ostaje njegova mala, privatna enigma.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika