NICHOLAS CHRISTAKIS Velika američka znanstvena zvijezda predavat će u Zagrebu 28. rujna na T-HT-ovoj godišnjoj konferenciji 'Znanjem rastemo'Nicholas Christakis jedna je od najvećih američkih znanstvenih zvijezda. Ovaj internist i sociolog sa sveučilišta Harvard koautor je knjige “Connected” zajedno s Jamesom Fowlerom. Proslavili su se 2007. godine kada su u časopisu New England Journal of Medicine objavili revolucionarno otkriće prema kojem se debljina širi među ljudima poput zaraze. U svom bestselleru “Connected”, objavljenom u rujnu 2009., predstavili su niz otkrića o tome kako ljudi utječu jedni na druge putem društvenih mreža u koje su uključeni. Zaključili su da na debljinu, depresiju, prestanak pušenja, pa čak i sreću utječu vaši prijatelji, ali i njihovi prijatelji, pa čak i prijatelji njihovih prijatelja.

FRAMINGHAMSKA STUDIJA Christakis nosi titule profesora medicinske sociologije i medicine na Harvard School of Medicine te profesora sociologije na Harvard Faculty of Arts and Sciences. Zajedno sa suprugom Erikom, antropologinjom, nalazi se na čelu Pforzheimer Housea, jednog od dvanaest rezidencijalnih domova na Harvardu. Christakisi imaju troje djece, a upoznali su se kako i priliči tvorcu revolucionarne teorije o društvenim mrežama: naime, iako su oboje diplomirali na Harvardu i živjeli u istoj četvrti, upoznala ih je prijateljica prijateljice, i to u Bangladešu. Christakis će 28. rujna posjetiti Zagreb kako bi održao predavanje na T-HT-ovoj trećoj godišnjoj konferenciji “Znanjem rastemo”.

NACIONAL: Kao ste vi i James Fowler došli do otkrića objavljenih u knjizi “Connected”?

- Prikupljanje podataka započelo j 1948., ali James Fowler i ja susreli smo se 2002. godine i to preko zajedničkog prijatelja – na način koji je ilustrativan za pro- učavanja kojima smo se željeli bavili te pokazuje da društvene mreže konstantno rade da bi nam u životu stvorile prilike. Iduće godine smo počeli proučavati Framinghamsku studiju, ali smo joj i dodali podatke uz pomoć kojih smo je pretvorili u mrežnu studiju. Moram naglasiti i da smo koristili mnoge druge podatke, primjerice podatke o sto tisuća studenata iz cijele zemlje, anonimne podatke o milijunima korisnika telefonskih mreža i slično. Framinghamska studija je veoma poznata u SAD-u. Znanstvenici su nagovorili dvije trećine odraslih stanovnika grada Framinghama, oko pet tisuća ljudi, da sudjeluju u kliničkoj studiji. Njih su liječnici pregledavali otprilike svake dvije godine i oni koji su još uvijek živi redovito odlaze na preglede. Njihova djeca i supružnici uvršteni su 1971. u novu skupinu i to je glavna grupa koju smo mi proučavali. Od 1971. ti ljudi dolaze na preglede svake četiri godine. Mi smo digitalizirali podatke o raznim njihovim socijalnim interakcijama da bi stvorili mrežu i proučavali na njoj raznolike fenomene.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će se tijekom vašeg istraživanja debljina pojaviti kao jedan od fenomena koji se šire socijalnim mrežama poput zaraze?

- Nismo znali što ćemo otkriti. Zanimala nas je pretilost jer je u SAD-u postalo popularno govoriti o njoj kao o epidemiji. Ne znam koja riječ se koristi u hrvatskom jeziku i koje je njeno točno značenje, ali u Americi se već posljednjih deset godina i duže govori o epidemiji debljine. Već je bilo očito da je na djelu epidemija debljine u jednom smislu, odnosno da pretilih ljudi ima više negoli je to ranije bilo uobičajeno. Znači, jedno moguće značenje riječi epidemija jest – toga sad ima mnogo. James i ja smo se zapitali je li debljina epidemija u drugom smislu riječi, znači li to i da se debljina širi, postoji li zaraza. Pitali smo se možemo li dokazati da je debljina zarazna, a i činilo se izglednim da ćemo to uspjeti dokazati jer je bilo očito da na ljude djeluje ponašanje ostalih pojedinaca iz njihove okoline. Pojedinci sudjeluju u društvenim interakcijama i bilo je izgledno da ćemo otkriti da se debljina prenosi. Ali ono što je važno, otkrili smo ne samo da se ljudi debljaju kad se i njihovi prijatelji udebljaju, nego i kad se udebljaju prijatelji prijatelja pa i prijatelji prijatelja prijatelja. To je znanstveno najzanimljivija činjenica u našim istraživanjima.

NACIONAL: Šire li se na isti način emocionalna stanja, poput usamljenosti ili sreće?

KNJIGA KOJA JE ZBUNILA SVIJET Christakis je s Jamesom Fowlerom autor bestselera 'Connected' - knjige u kojoj se iznose teorije o debljini, pušenju i usamljenosti kao društvenim zarazama- James i ja ne mislimo da se sve širi mrežama. I ono što se širi, širi se na različite načine. Klice, novac, ideje, emocije, ponašanja... šire se različitim mehanizmima. Emocionalna zaraznost je poznata već dugo vremena, ali ono novo što smo mi otkrili jest da su ljudi naviknuti na kratkotrajni prijenos emocionalnih stanja. O tome sam nedavno govorio u New Yorku i rekao sam: znate kako je to kad se u podzemnoj željeznici osoba preko puta nasmiješi i vi se isto nasmiješite instinktivno? Odgovorili su: “Mi u New Yorku to ne radimo.” Drugdje u svijetu to je normalno ponašanje – ako vam se netko nasmiješi, i vi ćete se njemu nasmiješiti. To je fundamentalno u našoj biologiji, čak i čimpanze to rade. Ljudi su navikli i da se emocije mogu proširiti na veći broj ljudi u kratkom intervalu, primjerice u slučajevima masovne panike ili javnih nereda. To su kolektivni izrazi straha ili bijesa. Pitali smo se možemo li uočiti tihi nered, otkriti strujanje emocija ispod površine ljudskih interakcija, unutar ljudskih mreža, emocija koje se prenose šire i sporije nego kod javnih nereda. I otkrili smo nakupljanje određenih emocionalnih stanja u mrežama i otkrili smo da emocionalna stanja prijatelja i njihovih prijatelja i tako dalje utječu na ljude. Ne tvrdimo da je to jedini izvor ljudske sreće, to je samo jedan od faktora.

NACIONAL: Širi li se i bogatstvo i siromaštvo kao društvena zaraza?

- Ako vjerujete da se ideje šire mrežama i ako vas vaši prijatelji nagovaraju da uložite novac u lanac sreće, na kraju ćete biti siromašniji. Lanci sreće su ustvari također vrsta mrežnog fenomena. Ekonomski fenomeni putuju mrežama.

NACIONAL: Postoji li evolucijska pozadina za postojanje društvenih mreža?

- Mislimo da su ljudi evoluirali kao bića koja imaju mreže, i to mreže određene strukture. Ne živimo u skupinama, živimo u mrežama. Ljudska bića okupljaju se u složene, gotovo barokne konfiguracije mreža. Pitanje je zašto to radimo i zašto mreže imaju taj oblik koji imaju. Vjerujemo da postoji evolucijski razlog te da su neki aspekti toga djelomice genetički. Fundamentalni razlog za takvo vjerovanje jest činjenica da dobrobiti umreženog života premašuju njegovu cijenu. Kad smo spojeni međusobno, dobivamo i gubimo. Primjerice, izlažemo se zaraznim bolestima. Ako ne želite dobiti spolno prenosivu bolest ili gripu, postanite pustinjak, odite na planinu. Ako razgovarate s ljudima, izlažete se riziku da vas zaraze klicama, ali i dobivate nove ideje i druge dobrobiti interakcije. Dakle, dobrobiti premašuju cijenu interakcije i zato smo evoluirali da bi se mogli spajati u ovu vrstu mreža.

NACIONAL: S jedne strane, ako ste okruženi pušačima i debelim ljudima, teško je donijeti odluku o zdravom životnom stilu. S druge strane, ne služe li nekim ljudima vaše teorije da bi opravdali svoj štetni osobni izbor?

- Slažem se, ali stvari su složenije od toga. Recimo da vaš prijatelj puši, a vi želite prestati. Moguća strategija bila bi da prekinete odnose s tim prijateljem, ali problem je u tome što biste na taj način izgubili prijatelja. Svaku dobrobit koju biste imali od toga što ste prekinuli dotok poruke o prihvatljivosti pušenja poništit će cijena koju ćete platiti izgubivši prijatelja. Bolja strategija bila bi da vidite kako vi možete pomoći svom prijatelju. Zadržite prijatelje i prestanite pušiti pa ćete vi na njih imati dobar utjecaj.

NACIONAL: Online socijalne mreže ovog su trenutka veoma važne. Šire li se njima društvene zaraze na jednak način kao i kroz mreže iz stvarnog života i imaju li jednak utjecaj?

CHRISTAKIS I FOWLER Autori bestselera 'Connected' koji uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu upoznali su se preko svojih društvenih mreža 2002. godine i počeli istraživati podatke iz poznate Framinghamske studije- I da i ne. Možda imate 400 prijatelja na Facebooku, ali oni nisu zaista vaši prijatelji, oni su samo znanci. Ako netko od njih nešto učini, to neće na vas utjecati, možda uopće nećete biti svjesni da je to učinio. Ako jedan od vaših prijatelja na Facebooku koji je ujedno i vaš stvarni prijatelj učini nešto, to će utjecati na vas. Dat ću vam primjer: američka glumica Alyssa Milano ima milijun i 50 tisuća pratitelja na Twitteru. Prije nekoliko dana tweetala je o našoj knjizi i u tweet je stavila link na našu knjigu u Amazonovoj knjižari. James i ja zapitali smo se hoće li zbog toga itko kupiti našu knjigu.

NACIONAL: I, što se dogodilo?

- Page rank knjige na Amazonu gotovo se uopće nije promijenio. Knjigu je možda kupilo dvoje ljudi više.

NACIONAL: Vjerujem da i inače nitko ne klika na linkove na Twitteru.

- To je i odgovor na vaše pitanje, zar ne?

NACIONAL: Vi ste liječnik internist, sociolog, a čini mi se da se pri istraživanju služite i s mnogo matematike. Kako sve to spajate?

- Istina, je, služimo se s mnogo matematike, ali tijekom godina smo se dovoljno obučili za tu vrstu posla. Volim biti liječnik i društveni znanstvenik, to je lijepa kombinacija. Postoji prirodna veza između medicine i društvenih znanosti. Čak je i slavni patolog Rudolf Virchow rekao da je medicina društvena znanost. Jer bavi se interakcijom između liječnika i pacijenta, što je društvena interakcija. Bavi se vraćanjem pacijenta u zdravo stanje u kojem se može vratiti interakcijama s drugim ljudima. Mnoge determinante vašeg zdravlja su društvene. Siromaštvo ubija više ljudi nego klice, pušenje ubija najviše ljudi. A pušenje je društveno ponašanje.

NACIONAL: Jedno od vaših područja interesa je palijativna medicina, briga o umirućima. Nije tipično za jednog Amerikanca da ima volje baviti se smrću i njenim implikacijama.

- Moja klinička karijera zasnovana je na palijativnoj medicini i hospicijima. Brinem se za ljude koji umiru. Tako sam se zainteresirao za mreže, promatrajući kako smrt jedne osobe utječe na rizik smrti njegova supružnika – to se zove “udovački efekt” ili “smrt od slomljenog srca”. Prije 15 godina sam proučavao učinke smrti ili bolesti na supružnika. Ti slučajevi parova, odnosno dijade, posebna su vrsta društvenih mreža.

NACIONAL: Najbrojnija američka generacija, ali i europska, baby boomeri, uskoro će početi masovno odumirati. Mislite li da će zbog toga važnost palijativne medicine rasti?

- U SAD-u, a vjerujem i u Hrvatskoj, briga za ljude na kraju života je grozna. Između 40 i 70 posto Amerikanaca umire u boli, što je posve nepotrebno. Ako razmišljate o ranjivim populacijama i medicini, tko bi mogao biti ranjiviji od onih koji umiru? Razlog što ne brinemo o njima je što oni nemaju političke moći. Ljudi koji umiru ne idu na marševe zahtijevati bolju njegu. Mislim da je to dio razloga što ih zanemarujemo, ali tih je razloga mnogo. O tome sam pisao u ranijoj knjizi “Death Foretold”. U svakom slučaju, moramo poboljšati njegu za ljude koji su na kraju života i u svijetu postoje razne inicijative koje se time bave.

NACIONAL: Iz kakve obitelji dolazite?

- Moj otac je nuklearni fizičar, a majka je bila fizikalna kemičarka koja je kasnije postala psihologinja. Preselili su se iz Grčke u SAD u 50-ima. Upoznali su se preko grčke zajednice i ja sam rođen SAD-u. Grčki govorim tečno i knjiga mi je bestseller u Grčkoj, no to mi nije donijelo zaradu. Supruga mi je Amerikanka. Većinu vremena trošim na svoje istraživanje i posvećen sam obitelji. Od ostalih aktivnosti stignem se još baviti karateom.

NACIONAL: Što pripremate za zagrebačku publiku na T-HT-ovoj konferenciji?

- Predstavit ću dio naših istraživanja tijekom protekle tri godine, a ako bude vremena, i nešto od najnovijih istraživanja.