Računala su postala neizostavan dio modernog životaStefan Jähnichen ne izgleda baš kao sanjar, sa svojom kratkom prosijedom kosom, bradicom i naočalama. Utoliko ozbiljnije i zvuči to što najavljuje o promjenama u svijetu računala: „Mislim da računalo neće nestati iz naše svakodnevice, ali će biti sve manje i nevidljivije. Više nam neće ni izgledati kao aparat, već ćemo jednostavno biti svjesni da je tu – pošto će biti ugrađen u sve što nas okružuje. To više nije računalo koji stoji u kutu i koje moramo koristiti“.

Jähnichen smatra da je u razvoju novih računala najvažnije da pojednostave svakodnevicu korisnika, čak i kada se radi o naoko banalnim stvarima, na primjer, „Kada sam kod kuće i ne moram tražiti radio-stanicu s glazbom koja mi se sviđa, jer je ona već unaprijed programirana, ili kada daljinskim upravljačem uključim grijanje…“

Spoj ljudskog mozga i računala

U potrazi za novim tehnologijama, Stefan Jähnichen i njegov tim sa instituta „Fraunhofer“, još prije nekoliko godina smislili su nešto spektakularno: riječ je o sučelju koje spaja računalo i – ljudski mozak: „Pokušali smo mjeriti i interpretirati moždane signale. To nije čitanje misli, već interpretacija određenih obrazaca. Kada uspijem razlikovati obrazac pokretanja desne ruke od obrasca pokretanja lijeve ruke, imam bit informacije: pokret je tu – ili nije tu. Kada netko misli na svoju desnu ruku, kursor se pomakne udesno. I obrnuto. To je osnovna postavka za vezu između korisnika i računala, o kojoj dosad nitko nije razmišljao“.

Stefan Jähnichen već vidi moguća polja primjene takve tehnologije:„Jedan takva vizija je, recimo, operacija gdje kirurzima pomaže računalo koje može interpretirati njihovu mimiku i geste. Tako se na ekranu mogu pojaviti baš one stvari koje kirurg želi vidjeti, jer je, recimo, promijenjen kut pod kojim gleda, a računalo iz te promjene može izvućizaključke“... Ali, ovaj znanstvenik ipak ne može zamisliti da računala imaju potpunu kontrolu nad svim procesima.

„Svako želi voditi svoj privatni život onako kako hoće. Nisam siguran da želim čitati knjigu u digitalnom obliku na iPadu već ju želim držati u ruci kao pravu knjgu. Potrebe ljudi su različite. Ne treba se u potpunosti prepustiti tehnologiji, već je upotrijebiti tamo gdje nam ona može koristiti, i pri tome se, ako je moguće, i zabavimo“.