Objavljeno u Nacionalu br. 776, 2010-09-28

Autor: Nina Ožegović

hit glumac za sve generacje

Nova zvijezda Gavellina klasičnog teatra

OZREN GRABARIĆ je otkriće u dramskom kazalištu; svojom glumačkom prirodnošću i talentom za različite vrste uloga oduševio je u predstavama 'San Ivanjske noći', 'Peer Gynt' te posljednjoj 'Tartuff'

GRABARIĆ KAŽE da mu je kod pripreme uloga
najvažniji tekst: 'Da piščeve rečenice postaju
moje i da ih imam
potrebu izgovoriti, a poslije se s njima mogu zabavljati na bilo koji način. Tada glumac nije
više artificijelan nego je prirodan'GRABARIĆ KAŽE da mu je kod pripreme uloga najvažniji tekst: 'Da piščeve rečenice postaju moje i da ih imam potrebu izgovoriti, a poslije se s njima mogu zabavljati na bilo koji način. Tada glumac nije više artificijelan nego je prirodan'“U meni se stalno tuku dva lika - dijete i starac; starac je jako ozbiljan, živi izvan kazališta i nikada nije dopustio djetetu da se iživi i isproba cigarete, alkohol i droge, a dijete je zaigrano i živahno i najbolje se osjeća u kazalištu”, tako se opisao mladi zagrebački glumac Ozren Grabarić (30) koji je u samo nekoliko sezona postao nova zvijezda Dramskog kazališta Gavella. Zablistao je prije nekoliko godina ulogom Vratila u Shakespeareovu “Snu Ivanjske noći”, kada se na duhovit i zabavan način transformirao u magarca te stekao naslov “najkomičnijeg mladog glumca”. No nije se zadovoljio tim statusom i u prošloj je sezoni zaigrao glavnu i zahtjevnu ulogu u Ibsenovu “Peer Gyntu” dokazavši da je jedan od najboljih dramskih glumaca nove generacije. To je potvrdio i najnovijom ulogom Tartuffa, lažnog i pokvarenog pobožnjaka, u novoj Gavellinoj predstavi koja je, unatoč relativno klasičnoj postavi talijanskog redatelja Marca Sciaccaluge, oduševila publiku.


Grabarić je u međuvremenu glumio u dva filma - Hitrecovu “Snivaj, zlato moje” i Matanićevu “Majka asfalta” te u nekoliko sitcoma kao što su “Bitange i princeze”, “Operacija Kajman” i “Luda kuća”, a pojavio se i u reklami za margarin Omegol. U svim je ulogama bio nevjerojatno prirodan, bez traga “dramljenju”, toliko karakterističnom za hrvatsko glumište. Bio je i na audiciji za hrvatsku verziju “Mućki”, kada je dobio glavnu ulogu Delboya. Seriju je trebao režirati Dragan Đurić, no sve je propalo, “vjerojatno zbog financija”, iako je serija snimljena i prikazana s velikim uspjehom u Sloveniji. Jedino još nije glumio u sapunicama, koje su za njega legitimna forma, no problem se pojavio, kaže, "kada su producenti poželjeli snimati jako puno i jako brzo kako bi što više zaradili, a to je pak dovelo do srozavanja kriterija i manipuliranja publikom".

Ozren Grabarić rođen je u Zagrebu u obitelji sveučilišnih profesora i kao dijete je bio vrlo stidljiv, a u Gavellu ga je pozvao ravnatelj Darko Stazić prije četiri godine, kada se u tom kazalištu, kaže, počela okupljati nova mlada ekipa i osjećati nova kreativna energija. Tvrdi da je svoj privatni život podredio kazalištu, a od intelektualne obitelji ostala mu je misaonost koju prekida duhovitim opaskama. Iako loše pamti imena, s lakoćom pamti tekst “jer ga oduševljava”. Tako je na Akademiji radeći Krležinu “Ledu” već na trećoj, četvrtoj probi ulogu znao napamet. Mrzi svako svrstavanje po rasnoj, spolnoj, vjerskoj ili političkoj osnovi i smatra to ograničenim pogledom na svijet. Odgovara mu “pogled nesvrstanih”. Na pitanje tko je prvi u njegovoj obitelji primijetio njegovu sklonost kazalištu, Grabarić je odgovorio da su njegovi roditelji prvo primijetili “njegovu sklonost ničemu”.

“Bio sam stidljivo dijete, a samostalan odlazak u dućan za mene je bila nemoguća misija”, objasnio je Grabarić. “Zato me je majka odvela u dramsku grupu na Ribnjak koju je vodila Ksenija Rožman i rekla joj: ‘Molim vas, učinite nešto od tog djeteta, on je užasno asocijalan!’ Tamo sam bio vrlo kratko, jer sam se s roditeljima, koji su sveučilišni profesori na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, preselio u Barcelonu. Inače, i moja sestra i brat studirali su prirodne znanosti, moj ujak Zvonimir Maksić znanstvenik je na Institutu Ruđer Bošković, a jedino sam ja otišao u kazalište. Boravak u Barceloni produbio je moju asocijalnost jer sam se u novoj sredini morao boriti s dva jezika - španjolskim i katalonskim tako da sam se još više povukao u sebe. Kad sam se nakon četiri godine vratio u Zagreb, u meni je nešto eksplodiralo. Upisao sam glumu na Akademiji dramske umjetnosti i tu sam se našao.”

Ozren Grabarić je prvi put zaigrao 2001. u “Četvrtoj sestri” koju je na Dubrovačkim ljetnim igrama režirala Ivica Boban. U toj predstavi je igrao invalida u kolicima i trebao je naučiti svirati harmoniku, iako nema, kako kaže, nikakvu muzičku naobrazbu. Tu je ulogu, nastavlja, prihvatio kao igru i pri tom prvom susretu s očima publike nije doživio šok. “To je na mene djelovalo terapeutski”, objasnio je Grabarić. Zatim su uslijedile uloge u kazalištu Mala scena “koja ga je prigrlila”, te u Teatru u gostima gdje je u komediji “Dame u nevolji” igrao svoju prvu glavnu ulogu - Justina. "Surađujući s velikim glumcima kao što su Vanja Drach, Ljubomir Kapor i Lela Margetić, stekao sam neprocjenjivo iskustvo jer su oni bili puni pozitivne energije koju su nesebično slali nama mlađima”, kaže. “Nema puno takvih ljudi, u kazalištu ima i zlobe, a neki stariji kolege čine da se mi mlađi osjećamo manjevrijednima." Grabarić obožava klasični teatar - Shakespearea, zatim Čehova i Krležu, a ne snalazi se u modernim predstavama u kojima je sve dekonstruirano jer njegova emocija, kaže, mora doći iz situacije u tekstu, koji je za njega najbolji redatelj.

ULOGU PEERA GYNTA smatra najvažnijom jer
'ona u sebi nosi sve
ostale uloge' te je za njega bila veliki glumački skok jer su ga dotada svrstavali u komičarske glumce; na slici s Dijanom Vidušin koja je glumila SolveigULOGU PEERA GYNTA smatra najvažnijom jer 'ona u sebi nosi sve ostale uloge' te je za njega bila veliki glumački skok jer su ga dotada svrstavali u komičarske glumce; na slici s Dijanom Vidušin koja je glumila SolveigNo oduševljavaju ga i neverbalne predstave poput “Zapadnog kolodvora” odakle mu je došla ideja, kaže, "za njegova klauna Vratila u ‘Snu ivanjske noći’ kada se transformirao u magarca". "Kod pripremanja uloga najvažniji mi je tekst i jasna priča", kaže Grabarić. "Iako mi često raspravljamo o tome kako u nekoj ulozi držati glavu ili kako hodati, najvažnije je spojiti se s tekstom tako da piščeve rečenice postaju moje. Tada glumac više nije artificijelan, nego je prirodan i može se igrati s piščevim mislima i povezati s publikom. Zato je dobro što smo na probama 'Tartuffa' imali profesora Tomislava Rališa kao suradnika za scenski govor koji mi je pomogao da se što prirodnije izrazim u stihu naučivši me da uskladim dah, glas i tijelo. I talijanski redatelj Sciaccaluga, koji ne zna hrvatski, inzistirao je na točnom prijevodu teksta rekavši da se jedino tako može dobro igrati." Peera Gynta smatra svojom najvažnijom ulogom, a međunarodno priznatog redatelja te predstave Aleksandra Popovskog, “u čiji se rad zaljubio na prvi pogled", zaslužnim za njegov veliki glumački skok nakon te predstave. "Popovski ne robuje klišejima u podjeli uloga, što potvrđuje činjenica da je i meni dao glavnu ulogu što se ne bi svatko usudio", kaže dodavši da se kod Popovskog "svi igraju, sloboda je neograničena i to je ludo iskustvo".

Na pitanje kakva je svrha teatra u današnjem vremenu digitalnih tehnologija i narodnjačke glazbe, odgovorio je da je on "mlad, naivan i utopist pa smatra da će kazalište preživjeti i ovu krizu jer se u kazalištu njeguje jedna od najdubljih ljudskih potreba - da jedni drugima ispričamo priču". "Vjerujem da će doći vrijeme kada će se shvatiti da je kultura, a ne crkva i politika, važan korektivni faktor društva koji, uz obrazovanje. gradi svijest. A kad bi ljudi svjesnije promatrali svijet oko sebe i svjesnije izlazili na izbore, stvari bi u Hrvatskoj sigurno bile drukčije", zaključio je.

Vezane vijesti

Izvedena premijera Krležine 'Lede' u Gavelli

Izvedena premijera Krležine 'Lede' u Gavelli

Drama "Leda", završni dio glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže, premijerno je sinoć u režiji Borisa Svrtana izvedena u Gradskom dramskom kazalištu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika