Renato BaretićUđe muškarac u prodajni salon, skine sunčane očale i krene se osvrtati. Učas se do njega stvori ljubazni prodavač:

- Dobar dan, dobro došli. Mogu li vam pomoći?
- Neka, malo bi samo povirija, pa ako mi se šta svidi, zvaću te. Biži sad - odgovara gost bahato.
- Samo izvolite, samo izvolite... - ponizno uzvraća trgovac i povlači se unatrag u polunaklonu, spazivši kroz izlog da je na pustom platou ispred salona parkiran jedan jedini auto, onaj ovoga čovjeka ovdje: Ferrari...
Vlasnik skupe jurilice malo zabaci šiltericu, pa krene u miru, polako, od jednog do drugog izloženog modela. Pred svakim zastane, dobro ga odmjeri sa svih strana, potom baci pogled na pripadni stalak s natpisom "cijena na upit" i cinično se osmjehne. I tako redom, sve do posljednjeg ponuđenog izloška. Onda se sporo odgega do središta salona i zamišljeno stane panoramski skenirati sve modele. Kad i to obavi, digne ruku i pucne prstima:
- Momak!
- Evo me, recite. Vidim da ste kupac istančana ukusa, pa...
- Muč, bogati. Štab ti meni priporučija, koji model? To te ja pitan.
- Eh, ne znam, morali biste mi prvo reći tražite li nešto određeno, ili barem za koju namjenu, što od njega očekujete...

- Ma triba mi nešta za poklont sestri, nako, samo za grad. Da bude lako za upravljat, za parkirat di triba, dobre kočnice, ručna pogotovo, brisači da mu rade kako triba, i tako...
- Aha, a razina sigurnosti? Pretpostavljam, ako je za sestru, da...
- Najveća, dašta! I sigurnosti i svega! Šta će mi ako ga za dvi guodne buden mora prodavat na pazaru, il minjat staro za novo zato šta me svako malo izneviri na putu?
- Razumijem. Električni podizači?
- Neka seki ručni podizača, ti su kvaltetniji.
- Automatski mjenjač?
- Jes lud? Samo ručni! Jedino ako imaš daljinski, he-he...
- Dobro. MP3?
- Ko? Koji su ti, đava te tvoj...? Ja znan samo empe tonsona. Ol je i on osnova stranku?!
- Ne, ne, khm! Sve je u redu. Okej, idemo dalje...
- Nemoj provocirat, momak!
Tu "momak" shvati da je kupac znatno zahtjevniji no što je dotad mislio, pa odluči skratiti proceduru:
- Dobro je, eto, znači, imamo za vas, recimo, ovaj HSU "Surviver", provjeren model, godinama na tržištu...
- Neću to, to su sve dizelaši, svaki čas in ode ona boš pumpa, đava je odnija, il zupčanici... Imal šta dugo?
- Evo, imamo Hadeze "predator". Dva desetljeća najuspješniji model kod nas, s inovacijama svako malo, i na europskom tržištu jedno je vrijeme bio cijenjen, čak su i Amerik...
- Muč, molinte! - prekida kupac trgovca. - Ima san dva taka, oba su me zajebala, proda san oba niki dan. Znaš koliko to troši?! Neb to ni novo više kupija, di ću unda rabljeno? Šta još imaš?
- Pa, vidjeli ste i sami. Esdepe "avoider", recimo. Doduše, on ima donekle slabo ubrzanje, pa dosta teško pretječe, a u zadnje vrijeme pojavljuju se i problemi s upravljačem, pojedini dijelovi znaju i otpast sami od sebe pa nastaviti sami sporednom cestom...
- Alo, jel ti to mene zajebaješ?! Goni to iz salona, brate, da se ne sramotiš!
- Khm, imamo onda i ovaj Haespe "winner", on je dosta praktičan za parkiranje, mali je, jedva ga se vidi... Na akciji je, samo da znate. Malo je pala potražnja.
- A ovo?
- A, to je podbrend Haespea, Hačeespe. Hibrid, ekološki čist, ne zagađuje okoliš ni kad bi htio, ali nema ni snagu ni brzinu. Cijelu prošlu godinu prodan je samo jedan jedini komad, ne znam da li da vam ga preporučim.
- Nemoj. To "če", to men odma na unog Čegevaru malo vuče, neću to. Al ovi mi pari dobar, nikad čuja za otu marku, šta je to?
- O, Independent, model "soprano", najskuplji koji imamo.
- Da? A šta košta?
- Samo sekundu, da provjerim... Evo: intendanturu u kazalištu, nadzorni odbor u Cestaru, Komunalnom, Vodovodu, Luci, Pogrebnom i Parkovima.
- U, majketi! Pa sedan ji se drugi more kupit za to! Jel zbilja on sam vridi toliko?
- Pa eto, da ne vrijedi, vjerojatno bi mu cijena bila niža.
- Uf, sad si me smanta ciloga! - prostenje kupac, malo pridigne hlače, skine kapu i počne se zabrinuto češkati po tjemenu. Zatvori oči pa krene micati usnama, bez glasa. Računa... Prodavač se zadovoljno nasmiješi, devedeset posto posla je obavljeno, još samo da ovaj pita može li kakav popust, pa će mu skinuti intendanturu ili Pogrebno, i gotovo. Međutim:
- Dobro je, more tako, kad si navalija. Nega slušaj, lipoš mu stavit mašnu, crvenu, i napisat nanju "Seki od Žele". I u četvrtak da je dočeka isprid kancelarije, jesi me ubra? I rezerviraj mi jednoga maloga, šta bilo, za svaki slučaj, ako se ovi seki ne svidi.
- Dobro, ali, khm, ugovor, plaćanje i to sve?
- Ja svima plaćan s trista dana počeka, pa ću i tebi. Il tako il nikako.