MJESTO SASTANKA PANTOVČAK Štimac i Josipović sastali su se u petak, 17. rujna, u predsjedničkom uredu kako bi raspravljali o povlačenju novca iz europskih fondova za unapređenje sportaIgor Štimac maksimalno se angažirao u akciji preuzimanja mjesta predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, a kako bi u borbi s Vlatkom Markovićem eliminirao miješanje politike, zatražio je pomoć od predsjednika Ive Josipovića. Štimac i Josipović sastali su se u petak, 17. rujna, u Uredu predsjednika na Pantovčaku, dva dana prije odlaska hrvatskog predsjednika na 10-dnevnu turneju u SAD. Inicijator sastanka bio je Igor Štimac, koji je predsjednika Josipovića obavijestio o svojoj namjeri da se kandidira za čelnika HNS-a i pritom zatražio da se pokuša spriječiti utjecaj politike na izbor čelnika Nogometnog saveza. O susretu nisu obaviješteni mediji iz jednostavnog razloga: Štimac je tada još uvijek dvojio hoće li se kandidirati, a Josipoviću ne bi odgovaralo da se stvori slika kako pokušava utjecati na izbor predsjednika HNS-a (što i ne može) i podržava protivnike Vlatka Markovića. Osim toga, formalni povod njihova susreta bila je Štimčeva inicijativa da se Josipović na državničkoj razini založi za privlačenje novca iz fondova EU za hrvatski sport.

Štimac je u dobrom raspoloženju napustio Ured predsjednika i, premda nije obznanio kako je protekao razgovor s Josipovićem, može se pretpostaviti da je dobio jamstvo kako političari i stranke ni na koji način ne smiju sudjelovati u predstojećoj borbi za vlast u Hrvatskom nogometnom savezu. Više od toga nije niti očekivao i tjedan dana kasnije, u petak 24. rujna, neke novine i internetski portali najavili su da će se Štimac u prosincu suprotstaviti Markoviću. Štimac je toga dana otputovao u Lugano u Švicarskoj, gdje studira njegov 19-godišnji sin Luka, no moglo se doznati da sredinom ovog tjedna kani organizirati konferenciju za novinare na kojoj će proglasiti svoju kandidaturu. Gotovo istovremeno uslijedila je i izjava Joška Svaguše, predsjednika Hajduka, koji je zaprijetio prekidom odnosa s HNS-om i najavio da podržava Štimca. Jedno je sigurno: pokušaj Markovićeve smjene vrlo je koordinirana akcija, koja idućih tjedana treba dobiti puni zamah, a kulminacija se očekuje u prosincu, kad će pedeset članova Skupštine HNS-a izabrati predsjednika HNS-a. Bit će to sraz dvaju moćnih klanova: onoga koji vode Vlatko Marković i Zdravko Mamić, koji imaju potporu delegata iz Slavonije i zagrebačke regije, i njihovih protivnika koje okuplja Štimac, uglavnom iz Dalmacije i Primorja. Štimac je uvjeren da će presuditi glasovi otprilike trećine delegata koji su zasad neodlučni i nisu pod kontrolom klana Marković-Mamić. Uspije li ih nagovoriti da ga podrže, mogao bi smijeniti Markovića, koji HNS vodi još od 1998. godine.

Pritom se Štimac pokušava distancirati i od Hajduka i Svaguše jer je procijenio da bi njihova podrška mogla izazvati kontraefekt. Da smijeni Markovića, a zatim eliminira i Mamića, treba potporu manjih klubova i županija, a većina takvih ne želi sadašnju dominaciju Zagreba zamijeniti ekipom iz Splita. Osim toga, Svagušini nastupi nerijetko djeluju primitivno i zapravo odbijaju neodlučne. Zato će Štimac sebe predstaviti kao dugogodišnjeg protvnika centralizacije, ali će pokušati izbjeći da u javnosti bude prikazan kao protivnik zagrebačkog Dinama. Pokušaj pridobivanja Josipovićeve podrške pokazuje da Štimac nije naivan i sigurno dobro zna da onaj tko želi postati predsjednik HNS-a jednostavno mora dobiti, barem prešutnu, potporu državnih struktura. Sadašnja situacija prilično je kaotična jer nogomet je jedan od zadnjih interesa premijerke Kosor, Josipović se ne želi previše angažirati na tom području, a opozicija nema nikakav utjecaj. Za razliku od Štimca, koji tek traži utjecajne saveznike, Mamić i Marković iza sebe imaju Josipa Friščića, predsjednika HSS-a koji je u vladajućoj koaliciji, i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Uostalom što Ivo Josipović misli o ovdašnjem nogometu pokazao je kad je u SAD-u u ponedjeljak izjavio da u njemu vlada "neka mala mafija". Josipović nije izrijekom imenovao na koga misli pod terminom mafija, ali poznato je tko su dugogodišnji vladari Hrvatskog nogometnog saveza. Najzanimljivija je, međutim, potpuna metamorfoza kroz koju posljednjih godina prolazi Igor Štimac, koji se od 2000. iz jednog od predvodnika antidemokratskog desničarskog pokušaja rušenja vlade Ivice Račana pretvara u osobu koja tvrdi da se zalaže za poštenje, red i borbu protiv korupcije.

PODRŠKA DALMACIJE I PRIMORJA Štimac s Ivom Josipovićem i esdepeovkom Željkom AntunovićFinancirao je obranu vojnih policajaca koji su u splitskom zatvoru Lora premlaćivali srpske zatvorenike i sudjelovao u potpisivanju desničarske Deklaracije o Domovinskom ratu. Kad ga podsjete da je prije manje od jednog desetljeća bio govornik na skupovima na kojima se tražilo oružano rušenje demokratske vlasti i, de facto, uvođenje vojne hunte, Štimac se bezrezervno pokušava distancirati od svojih nekadašnjih postupaka: “To je daleko iza mene, uostalom, zbog tih istupa dovoljno sam se opekao u životu. Sada znam da sam pogriješio, ali rat je tek završio, a ja sam bio impulzivan i znao sam svašta izgovoriti.” Štimac je još 2003. podržao tadašnjeg predsjednika Stipu Mesića, protiv kojega je tada bila cjelokupna desnica. Sudeći po susretu s Josipovićem, koji je izabran kao kandidat SDP-a, čini se da Štimac više ne želi biti etiketiran kao apriorni protivnik ljevice i liberala. U sukobu za prevlast unutar HNS-a zapravo je besmisleno Štimcu nametati epitet antidemokratskog desničara, jer to je u puno većoj mjeri Marković. Dok je Štimac još 2003. počeo izbjegavati desničarske skupove i javno isticao da nema ništa protiv mogućnosti da u Hajduku zaigraju nogometaši iz Srbije, Marković je više puta aludirao kako ustaše smatra hrvatskom vojskom, a Engleze optuživao zbog Bleiburga. Makar se nikada nije usudio otvoreno progovoriti o svojim političkim stajalištima, neke njegove izjave bile su bliske povijesnim revizionistima. Iz tog kuta nemoguće je politički stigmatizirati Štimca, a amnestirati Markovića.

Ono što za Štimca može biti problem jest druženje s osobama koje povezuju s kriminalnim miljeom, kao što su Siniša Šošo ili Reno Sinovčić. Šošo je nogometni menadžer koji je zbog ubojstva proveo sedam godina u zatvoru, a Sinovčića sumnjiče za reket, iznude i pokušaje utjecanja na svjedoke. Bez obzira na to radi li se o Igoru Štimcu ili bilo kome drugom, tko god u Hrvatskoj želi obnašati neku javnu funkciju, ne smije imati nikakvu vezu s osuđenim ubojicama i članovima podzemlja. Osim toga, Štimac je sudjelovao u tučnjavama, zbog čega je u prošlosti stekao imidž nasilne osobe. Danas ostavlja posve drukčiji dojam, ali ostaje činjenica da nikad nije djelovao kao uzorna javna osoba. Štimac je u lipnju ove godine podržao akciju “Offside”, u kojoj je zbog sumnje u namještanje utakmica uhićeno dvadesetak nogometaša. Tada je izjavio i da je, dok je od 2007. do 2009. bio predsjednik Udruge prvoligaša, tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu i ministru prosvjete i sporta Draganu Primorcu predlagao pokretanje antikorupcijskih operacija u nogometu, ali ga oni nisu poslušali.

Iz Štimčeve perspektive, hrvatskim nogometom vlada mafija koja se infiltrirala u HNS. Njegov glavni protivnik nije Vlatko Marković nego Zdravko Mamić, izvršni dopredsjednik Dinama i vodeći hrvatski nogometni menadžer. Pobijedi li Markovića, Štimac planira iz hrvatskog nogometa izbaciti Mamića. U zamjenu za podršku iz manjih sredina moguće je obećanje o zadržavanju sadašnje Prve lige u kojoj nastupa 16 klubova, iako je Mamić već izlobirao da se za dvije godine to natjecanje smanji na deset ekipa. Tako je u Štimčev klan gurnuo predstavnike svih klubova i sredina koji će verojatno ispasti iz prvoligaškog natjecanja i posredno povećaNEGATIVNI IMIDŽ Igoru Štimcu u prilog ne ide činjenica da se druži s osobama koje su služile zatvorsku kaznu ili se sumnjiče za kriminalne aktivnosti, poput Siniše Šoše i Rene Sinovčićao izglede za smjenu Vlatka Markovića. Koliko god Štimac tvrdi da nije protivnik Zagreba i Dinama, njegovi protivnici uvijek mogu izvući izjave poput one koju je 2003. dao Nacionalu.

Tada je na pitanje misli li da Zagreb ugrožava Dalmaciju ovako odgovorio: “Kad je to istina. Zašto ne pišete o parolama poput ‘Split radi, Zagreb se gradi’, koja oslikava stanje duha u Dalmaciji. Istovremeno nas u Maksimiru dočekuju s transparentom ‘Tovarske svinje, danas je kolinje’, a na karlovačkim naplatnim kućicama BBB-ovci s palicama dočekuju automobile sa splitskim registarskim tablicama. Nije problem u tome što se živi kako se živi, ali dajte nas još nemojte i jebati. U tome je stvar.”