Pobjednik ovogodišnjeg Tour de Francea, Španjolac Alberto Contador, suspendiran je nakon što su u uzorku njegova urina pronađeni tragovi klenbuterola, lijeka za astmu koji je na popisu zabranjenih supstanci Svjetske anti-dopinške agencije WADA. Uzorak je Contador dao u gradu Pauu 21. srpnja, dan prije najteže brdske etape ovogodišnjeg Toura u Pirenejima. Očito je zašto bi netko uzeo klenbuterol prije takve etape: ovaj lijek širi dišne puteve i poboljšava opskrbu tijela kisikom.

S druge strane, zasad je na Contadorovoj strani argument da je u njegovom urinu pronađena minimalna količina lijeka, 400 puta manja od one koju WADA smatra dopingiranjem. Sam Contador brani se tvrdeći da nije svjesno uzeo takav lijek, već smatra da je hrana koju je jeo bila kontaminirana klenbuterolom. Doping u biciklizmu već je odavno normalna stvar. Pobjednik Toura iz 2006. Floyd Landis ostao je bez naslova pošto je otkriveno da je uzimao testosteron. Sam Landis je kasnije optužio sedmerostrukog pobjednika Toura Lance Armstronga za uzimanje nedopuštenih supstanci, što zasad nije dokazano. Španjolske vlasti provele su 2006. Operaciju prijevoj, istragu oko liječnika Eufiemiana Fuentesa i njegovih 200 pacijenata kojima je davao razne vrste dopinga. Među sportašima pod sumnjom bilo je nogometaša i tenisača, ali najveću skupinu činili su biciklisti. Popis osumnjičenih izgledao je kao 'Tko je tko u biciklizmu', od talijanskih zvijezda Marca Pantanija (koji je u međuvremenu umro od predoziranja kokainom) i Ivana Bassa, do Nijemca Jana Ulricha, pa do Alberta Contadora, kojeg je kasnije formalno oslobodio španjolski sud.

Biciklizam kao sport i pokušaji da se konzumacijom raznih potencijalno štetnih supstanci postigne pobjeda razvijali su se paralelno. Već na prvim utrkama Tour de Francea, biciklisti su u bocama nosili razne kućne koktele koji su im trebali pomoći u vožnji. Nije se tada mnogo znalo o mogućnostima krvnog dopinga, anaboličkim steroidima ili bronhodilatatorima. Najčešći sastojak koktela bio je konjak, a razni vozači dodavali su svoje specijalne sastojke – žutanjke od jajeta, šečer, papar. Međutim, vrlo brzo je postao popularana koktel strihnina, kokaina i kofeina.

Alberto Contador i Lance ArmstrongKasnije su se tim trima tvarima pridružili i kloroform te druge opasne kemikalije. Do tridesetih godina dvadesetog stoljeća doping je bio toliko uobičajen da je u pravilima stajalo da vozači moraju ponijeti vlastiti doping jer ga neće dobiti od organizatora. Peterostruki prvak Tour de Francea iz šezdesetih Jacques Anquetil redovno je uzimao amfetamine i o tome javno govorio, a Charles de Gaulle je na optužbe na Anquetilov račun odgovorio samo: "Nisu li zbog njega u inozemstvu svirali Marseljezu?" Eddie Mercx, Francesco Moser, Marco Pantani - svi su oni ili ulovljeni s dopingom ili sami priznali da su ga uzimali. Ništa neobično – kultura dopinga je ukorijenjena i dugovječna u biciklizmu.

Osim toga, utrke su nehumano teške – Tour de France obično ima oko 3500 kilometara, koje se prelazi tijekom 21 dana vožnje. Pritom vozači prijeđu i Alpe i Apenine. Neke momčadi voze još i Giro d'Italia ili Vueltu s istim vozačima, a tu su još i reprezentativni nastupi, razne klasične utrke od kojih se neke voze po kaldrmi i tako redom. Stoga je doping mnogim biciklistima jedina šansa za opstanak u okrutnom svijetu profesionalnog biciklizma. Vrijedilo bi razmotriti mogućnost da se profesionalcima omogući kontrolirano dopingiranje pod liječničkim nadzorom. Bilo bi to mnogo sigurnije za svih, a izjednačilo bi mogućnosti onih koji mogu nabaviti najnovija sredstva za doping koja još nisu na listi zabranjenih ili se još ne mogu detektirati s ostalima.