Znanost i učenje Ivan Đikić nije samo vrhunski znanstvenik nego svoje znanje prenosi i na mlade te popularizira znanost“Postati član Leopoldine doista je poseban osjećaj, jer pokazuje da su kolege u inozemstvu prepoznali znanstvena dostignuća mene i mojih suradnika na Goetheovu sveučilištu. Obrazloženje je bilo vrlo kratko, i glasi da me primaju zbog dosadašnjih znanstvenih uspjeha kao i društvenog angažmana koji sam pokazao radeći u Americi, Švedskoj i Njemačkoj, a posebno su istaknuli moj rad na edukaciji mladih u Hrvatskoj. Nagrade nas na neki način dodatno motiviraju da nastavimo raditi na znanstvenim projektima, a Njemačka akademija znanosti od svojih članova očekuje snažan angažman i u društvenim projektima, pogotovo u popularizaciji znanosti”, komentirao je prošlog petka Ivan Đikić posljednje priznanje u karijeri – članstvo u Njemačkoj akademiji znanosti Leopoldini, koja je najstarija akademija prirodnih znanosti na svijetu.

Iako je u Akademiju primljen na svečanosti koja je u srijedu, 30. rujna, održana u Erlangenu, taj znanstvenik i direktor Frankfurtskog instituta izvrsnosti i Instituta za biokemiju na Goetheovu sveučilištu već je idućeg popodneva sudjelovao na skupu europskih biokemičara što se održavao u okolici Osla. Za Đikića to nije ništa neuobičajeno jer velik dio godine provodi izvan Frankfurta i sudjeluje na brojnim znanstvenim skupovima. Pritom ga više cijene u inozemstvu (gdje, uostalom, živi posljednjih 18 godina) nego u Hrvatskoj, gdje ga je ove godine HAZU odbila primiti kao pridruženog člana, a u svibnju je nakon svađe s Miroslavom Radmanom napustio Mediteranski institut u Splitu. Ivan Đikić rodio se u Zagrebu, a najranije djetinjstvo proveo u Bugojnu i Mariji Bistrici.

Nakon što je za četiri i pol godine završio Medicinski fakultet u Zagrebu, 1992. se preselio u New York, gdje je doktorirao molekularnu biologiju. Godine 1997. zaposlio se u Ludwigovu institutu za istraživanje raka, a krajem 2002. preselio se u Frankfurt, gdje je postao najmlađi profesor na Medicinskom fakultetu Goethe Instituta. Prije pet godina otkrio je mehanizam kako se stanice štite od nastanka tumora, a 2008. on i Koraljka Husak otkrili su bjelančevinu koja ima ulogu u razvoju tumora i bolesti živčanog sustava. U razgovoru za Nacional Đikić je govorio o tome što radi u posljednje vrijeme, koliko je napredovalo liječenje karcinoma, ali i o tome zašto često ulazi u javne polemike.

NACIONAL: Na kojim projektima trenutačno radite?

- Trenutačno se bavimo temom koja je već dugo na dnevnom redu u raznim znanstvenim istraživanjima, a to su upalni procesi i, pogotovo, kronične upale koje su povezane s metastaziranjem tumora. Molekularni mehanizmi kojima upala utječe na metastaze tumora još uvijek nisu potpuno jasni i na tom projektu radimo već 3-4 godine zajedno s Janošem Terzićem s Medicinskog fakulteta u Splitu. Mislim da smo vrlo blizu otkriću i da ćemo ga objaviti krajem ove ili početkom iduće godine. Još uvijek ne smijemo otkriti o kojem otkriću se radi, ali povezano je s jednim novim i slabo poznatim signalnim putom, koji može pospješiti tumorski rast.

odbijen PROJEKT janošA terzićA

NACIONAL: Ako se ne varam, za to istraživanje dobili ste od Europske unije financijsku pomoć od 2,5 milijuna eura?

- Da bismo uopće mogli aplicirati na europske grantove, morali smo predstaviti preliminarne podatke i cijeli projekt u suradnji s Janošem Terzićem, i prilično brzo smo postigli zadovoljavajuće rezultate koji su prepoznati kao vodeći u svjetskoj znanosti. Zauzvrat smo dobili zaista golemu financijsku pomoć, i sretan sam jer smo brzo završili prvi dio istraživanja, koje je sada na recenziji u vodećem međunarodnom znanstvenom časopisu. Kuriozitet je da je odvojeni dio te velike teme predložio i kolega Janoš Terzić, posebno na tumorima urogenitalnog trakta, te ga poslao na natječaj UKF fonda i MZOS-a u Hrvatskoj. Njegov projekt je odbijen s još uvijek nejasnim obrazloženjem. Ovo spominjem samo da upozorim koliko je teško znanstvenicima u Hrvatskoj dobiti jasnu recenziju kvalitetnog projekta. Ako je sličan projekt odobren na najvišem nivou u EU, takav sličan projekt u Hrvatskoj bude odbijen bez pravih razloga. Na projektu kolege Terzića sudjelujem kao vanjski suradnik i obećao sam značajna ulaganja iz ERC granta za kolaboraciju i uspjeh predloženih istraživanja u Hrvatskoj. No to sve nije dovoljno u Hrvatskoj.

NACIONAL: U kojoj fazi je vaše otkriće iz 2005., koje je vezano uz način na koji se ljudske stanice samostalno brane od karcinoma?

- To je jedan od naših najcitiranijih radova i probudio je ogroman interes u znanstvenim krugovima. U međuvremenu se pokazalo da slične mehanizme koriste i druga oštećenja genoma poput radioterapije, kemoterapeutike, a mehanizam djelovanja je privlačenje proteinskih kompleksa na mjesto oštećenja kako bi se uklonila mutacija. Ako se to ne dogodi, svaka daljnja dioba stanice dovodi do nasljeđivanja i umnažanja dodatnih mutacija, što dovodi do razvoja tumora. Sretan sam jer farmaceutska industrija koristi ta otkrića u svojim istraživanjima, ispitivanjima i razvoju novih protutumorskih terapija.
najkompliciraniji proces

NACIONAL: Koji su još "pametni" lijekovi, poput Gliveca, izumljeni u posljednjih nekoliko godina?

RED KNEZA BRANIMIRA Kao predsjendik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je u siječnju ove godine odlikovao Ivana Đikića Redom kneza Branimira s ogrlicom za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH na području znanosti- Nedavno je spominjana i tableta PLX4032. Riječ je o lijeku koji je trenutačno u kliničkoj fazi ispitivanja u nekoliko svjetskih centara, uključujući i Cancer centar u Britaniji / Institute of Cancer Research. Lijek pomaže kod 80 posto pacijenata oboljelih od tumora kože, melanoma. Kompanija Plexicon čiji je vlasnik Joseph Schlessinger, u čijem sam laboratoriju radio kad sam stigao u New York, u suradnji s farmaceutskom industrijom plasirala je lijek koji je vrlo brzo prošao kliničku fazu I, a rezultati su bili impresivni. Slijede faze II i III, ali već sada možemo zaključiti kako je PLX4032 novi lijek koji će biti od pomoći pacijentima koji boluju od melanoma kože. PLX4032 i Glivec blokira tumorske stanice i omogućava pacijentima značajan produžetak života. Prema sadašnjim uputama ti lijekovi imaju najbolji učinak kad se koriste u pravoj kombinaciji s drugim terapijama.

NACIONAL: Prije nekoliko godina odbacili ste mogućnost pronalaska univerzalnog lijeka protiv raka. Mislite li i danas tako?

- Tu se ne radi o mojoj skepsi nego o realnosti. Tumor je najkompliciraniji proces koji se događa u našim stanicama i, kako bismo u budućnosti ponudili bolje liječenje, moramo razumjeti cijeli sustav. Zbog toga ne vjerujem u pronalazak univerzalnog lijeka protiv tumora, baš kao što Glivec ili PLX4032 također nisu univerzalni, nego djeluju na specifičnu molekulu koja uzrokuje rast tumora i tako pomažu pacijentima. Ali opet naglašavam kako ni jedan od tih lijekova ne liječi tumore. PLX4032 djeluje vrhunski i kod 80 posto pacijenata se vidjelo poboljšanje zdravstvenog stanja, međutim, poslije godinu do dvije, tumorske stanice postižu otpornost na taj lijek. To znači da se stvaraju nove kolonije tumora koje su otporne na dotični lijek. Razumijevanjem razloga otpornosti možemo stvoriti nove vrste tog lijeka. Tako je za Glivec stvoreno šest različitih modificiranih varijanata toga lijeka, nešto slično pokušava se napraviti kod PLX4032. Kod melanoma se pokazao odličan učinak novog lijeka, ali ne i to da on definitivno eliminira tumor.

NACIONAL: Zapravo ih se ne liječi, nego se produžava život?

- Točno, ali produžetak pacijentova života pokazuje da je riječ o efikasnom lijeku. Na žalost, zasad ipak ne možemo reći da ti lijekovi potpuno uništavaju leukemiju ili melanom.
zapuštena hrvatska znANOST

NACIONAL: Kad netko poput vas u relativno kratkom razdoblju dobije niz nagrada i priznanja, stvara li to osjećaj da ste slavni u znanstvenom svijetu?

- Znanstvenici među sobom imaju svojevrsni kod raspoznavanja o kvalitetni postignuća te vrijednosti nagrada, i među znanstvenicima nije potrebno previše naglašavati ili raspravljati o tim temama. Jedno je slika koju stvaraju mediji, a drugo kako mi sve to doživljavamo. No sigurno svakom od nas puno znači kad primimo nekoliko vrijednih nagrada u nizu jer to pokazuje da ste prihvaćeni u uski krug uspješnih znanstvenika na svom znanstvenom području. Ujedno smatram da je promocija znanosti u medijima nužna jer građani trebaju znati s kakvim se teškoćama susrećemo u radu, kada smo neuspješni, a kad sretni, ili kako znati razlikovati uspješne znanstvenike od šarlatana.

NACIONAL: Koji su, po vašem mišljenju, vrhunski svjetski znanstvenici iz Hrvatske?

- Među doajenima biomedicinskih znanosti poput Krešimira Krnjevića, Davora Soltera i Paška Rakića želio bih spomenuti i velik međunarodni uspjeh Nenada Bana, koji je relativno mlad, a spada u sam svjetski znanstveni vrh strukturalne biologije. Nas dvojica radili smo zajedno u Americi i u isto vrijeme on se preselio u Švicarsku, a ja u Švedsku. Što se tiče znanstvenika koji djeluju u Hrvatskoj, oni rade u ograničenim uvjetima i unatoč svojim talentima ne postižu ni približne rezultate kakve bi napravili u inozemstvu. Ako ste znanstvenik u Hrvatskoj, jednostavno ne možete biti jednako produktivni kao kad radite vani.

NACIONAL: Znači da ni vi ne biste u Hrvatskoj postigli sva ta otkrića u vezi s tumorima?

IVAN ĐIKIĆ i nobelovac Eddy Fischer- To je apsolutno nemoguće. Pogotovo u zadnjih dvadeset godina, otkako Hrvatska prolazi tranzicijsku krizu u kojoj su srušene sve društvene vrijednosti i nitko nije mario za perspektivne studente i njihove mentore. Da sam ostao u Hrvatskoj, vjerojatno ne bih postigao ni desetak posto uspjeha koje sam ostvario u inozemstvu, iako apsolutno poštujem neke ovdašnje znanstvenike koji su svoje živote posvetili radu na znanstvenim otkrićima.
BEZ STRAHA OD AUTORITETA

NACIONAL: Prošlo je pet mjeseci otkako ste napustili Mediteranski institut u Splitu. Kako, s vremenskim odmakom, gledate na sukob s Miroslavom Radmanom?

- Tu je riječ o dvije stvari. MEDILS je bio projekt u koji sam se uključio kao volonter jer sam htio pomoći da se u Hrvatskoj stvori vrhunski međunarodni znanstveni institut. Pozvao me Miroslav Radman, koji je rekao da neće biti dirigenta nego ćemo raditi kao orkestar znanstvenika koji će raditi znanost slobodno na temelju svojih talenata. Tijekom pet godina imao sam grupu od šest znanstvenika u Splitu, koja je objavila 24 rada, a od toga 14 u tri vodeća znanstvena časopisa u svijetu, Scienceu, Natureu i Cellu, a iz fondova u Frankfurtu u MEDILS sam uložio oko 400.000 eura u tom vremenu. Moja ideja je bilo ulaganje i davanje slobode mladim uspješnim znanstvenicima poput Bojana Žagrovića, Vanje Nagy, Ivane Novak i drugih ljudi koji će ostati raditi kao samostalni znanstvenici u Mediteranskom institutu, a Miroslav Radman želio je sve kontrolirati jer je direktor i vlasnik, te prouzročio da su ti znanstvenici napustili Split. Nakon toga obavijestio sam o svemu Upravno vijeće i odlučio se povući, no uslijedilo je blaćenje i nepotrebni sukobi u medijima, što ih je pokrenuo osnivač Instituta. Žao mi je što je sve tako završilo, pogotovo zbog mladih znanstvenika u Hrvatskoj koji su polagali velike nade u uspjeh tog projekta.

NACIONAL: Žestoko ste demantirali i Radmanovu najavu kako je na pragu otkrića eliksira mladosti?

- Nisam rekao da se ne može naći eliksir mladosti, nego sam objasnio da na temelju dosadašnjih otkrića u vezi s antioksidansom nije realna Radmanova teza da će produljiti ljudski život za četrdeset godina. To je nemoguće jer stanice su regulirane na mnogo složeniji način negoli samo oksidacijom proteina ili oksidacijom genetskog materijala. Zato nitko u znanstvenom svijetu ne vjeruje da se može stvoriti eliksir mladosti na temelju antioksidansa, iako je moguće da za 20-30 godina budu otkriveni kokteli koji će djelovati poput svojevrsnih eliksira. Međutim, nije dobro javno prezentirati takve zaključke a da prije nije bilo eksperimenata na ljudskim stanicama, nego samo bakterijama.

NACIONAL: Kada bi bio izumljen, biste li koristili takav preparat?

- Mislim da svaki čovjek ima određeni vijek života koji bi idealno trebao biti ispunjen zadovoljstvom, kvalitetom i srećom. Ako uspijemo nekome produljiti vijek života 40 godina, ali on će mentalno propadati i postati dementan, a kosti i mišići neće moći obavljati funkcije, postavlja se pitanje je li tada život koji traje 120 godina dar toj osobi ili je riječ o usmjerenoj patnji. Naravno da bi bilo lijepo da smo svi dugovječni i zdravi, ali vrlo sam skeptičan prema tome da će netko izumiti čarobnu vodicu koju ćemo popiti i živjeti 40 godina dulje, a raditi 20 godina dulje nego danas.

NACIONAL: Na Deutsche Welleu ste jednom prilikom bili opisani kao "genijalac bez dlake na jeziku". Što vas motivira na to da ulazite u javne polemike i sukobe?

- U obitelji su nas uvijek odgajali da trebamo braniti svoje stavove, posebno ako mislimo da je nešto pravedno, i roditelji su nas motivirali da se suprotstavljamo i njima kad mislimo da nisu u pravu. Poslije je to postala baza mojeg znanstvenog uspjeha jer se nikada nisam bojao postavljati pitanja raznim autoritetima, a ne samo slušati što oni govore. U Americi sam mnogo naučio o znanosti, u Švedskoj sam vidio kako izgleda socijalna pravda, a u Njemačkoj što znači povjerenje u sustav, i kada sam sve to na neki način objedinio u sebi, postao sam motiviran javno govoriti što osjećam ili primjećujem. Hrvatsku volim kao svoju domovinu i zato sam imao potrebu braniti ljude koje su ugnjetavali političari koji očekuju da im se svi stalno dive. Hrvatski političari misle da su tako moćni da sve mora biti po njihovom, a posljedica je bio ružan javni napad na mene koji je predvodio bivši ministar znanosti Dragan Primorac. Želim transparentnost i odgovornost, i prije odlaska iz MEDILS-a pisao sam premijerki Jadranki Kosor, predsjedniku Ivi Josipoviću i splitskom gradonačelniku Željku Kerumu, jer su oni svi zajedno odgovorni za poštivanje odredbi iz osnivačkog statuta Mediteranskog instituta. Očekivao sam da će te osobe reagirati na nepravilnosti koje sam opisao, međutim, u Hrvatskoj sve završi u medijima i javnost je zbunjena, a nitko ne sluša argumente.

NACIONAL: Je li točno da vam je otac sugerirao da nikada ne smijete postati političar?

- Istina je, ali to je bilo 1986., u vrijeme komunizma, kada je politika podrazumijevala pripadanje Partiji. Moj tata je govorio da je najzdravije ostati neovisan, a s tim stajalištem se slažem i danas. I u demokraciji morate slušati stranku kojoj pripadate, a ja sam kao znanstvenik uvijek bio borac za slobodu i vlastitog i tuđeg mišljenja.
religija i znanost

NACIONAL: Utječe li na vaš rad to što ste odrasli u religioznoj obitelji?

- Mislim da se u medijima često preuveličava sukob Crkve i znanosti. Mnogi znanstvenici s kojima sam radio u SAD-u i Europi bili su praktični vjernici, i sve je savršeno funkcioniralo. U New Yorku sam u laboratoriju radio s Mariom i Jesúsom iz Španjolske, Muhammedom iz Irana, nekoliko Izraelaca, i svi su bili praktični vjernici, a nikada zbog toga nije nastao ni jedan problem koji bi omeo vrhunske znanstvene rezultate. Vjerska uvjerenja su osobna stvar, a znanstvena načela traže da budemo beskompromisni u istraživačkom procesu i odbacujemo bilo koju vrstu dogmi. Kad pristanete na ta dva uvjeta, možete biti i dobar vjernik i vrhunski znanstvenik.

NACIONAL: Kako vam je u Njemačkoj?

- Frankfurt je prekrasan grad, a djeca, supruga i ja jako smo zadovoljni stilom života i načinom na koji smo prihvaćeni u njemačkom društvu. Od vrtića i posla do znanstvene zajednice osjećamo se dijelom frankfurtskog društvenog života, ali zbog niza obaveza jednostavno nemamo vremena da se povežemo u širu njemačku zajednicu. I dalje smo jako vezani za Hrvatsku u koju odlazimo vrlo često, osim toga puno putujem, a žena i ja provodimo dosta vremena i na poslu i brinemo se o djeci. Mi smo svjetska obitelj znanstvenika kojoj je Frankfurt omogućio sve kako bismo bili sretni i profesionalno uspješni.