Vedrana RudanPoštovani gospodine Rohatinski!

Ja sam Vedrana Rudan, ona koja je osnovala udrugu ljudi koji otplaćuju stambeni kredit u švicarcima, sjećate se, zovemo se UŠ. Ovih ste dana u Večernjaku na neki način odgovorili na moje prvo pismo. Da, krivo ste shvatili. Ne, mi švicarci nismo ono što nam podmećete, „kladioničari" koji su na hipodromu izabrali šepavu kobilu.

Drugi razlog zašto Vam opet pišem su mediji koji nam uporno poručuju da ste Vi jedini djevac u hrvatskom bordelu. Bankar, savjetnik, analitičar, spasitelj, ne razbojnik, ne varalica, ne kriminalac, ne manipulator, ne... Pa ipak, rekoste da smo mi švicarci „kladioničari" i da smo pri „klađenju" imali izbora.

Nismo, nuđeni su nam samo švicarci. A da smo se, naravno da Vi to vrlo dobro kužite, „kladili" na euro, ono što bismo „dobili" na slabom rastu eura izgubili bismo na većoj kamati. I još ste nam poručili da smo, dok je franak bio na niskim granama, „zarađivali". Da li nas Vi, gospodine Rohatinski, samo smatrate budalama ili ste još i zločesti? Tko može „zaraditi" kupujući na dugogodišnji kredit pod stravičnim uvjetima bijedan krov za sirotu glavu? Znate li da nitko od nas nije ministar Milinović kome su naše banke omogućile gradnju kuće od tisuću kvadrata, a nas drže za grlo zbog trideset kvadrata.

Poznajete Milinovića bolje nego nas, objasnite nam na koju se kobilu on kladio? Mi bijednici možemo birati: ili otići u lihvarsku banku pa doživotno pasti u dužničko ropstvo, otići u podstanarstvo koje je sve skuplje jer su i bankarski krediti skuplji ili ostati živjeti s roditeljima dok nas smrt ne rastavi. Znate li Vi kako u Hrvatskoj živi običan čovjek? Mi nismo ni špekulanti, ni razbojnici, ni glupani, mi smo samo bijednici koji se ne snalaze u ovoj lopovskoj zemlji. A Vi nam preko Večernjaka poručujete da se baš ništa učiniti ne može. Pretvaranje deviznih kredita u kunske izazvalo bi pretvaranje devizne štednje u kunsku i to bi onda „dovelo do toga da se izravno ruši stabilnost bankarskog sustava sa svakom promjenom tečaja". Gospodine Rohatinski, „najbolji ste guverner na svijetu" ili tako nekako.

Kako Vam nije jasno da ja švicarka ne želim „izravno rušiti bankarski sustav", a ni od Vas slušati pametne analize. Dajte mi recept. Kako se nama opljačkanima može pomoći da preživimo ova strašna vremena? Valjda Vam je jasno da za ovakvo stanje u zemlji nije kriva sirotinja. Netko je ovu zemlju prodao stranim bankama. Mi nismo, a plaćamo ceh. Šta mislite, da li je moguće da u ovoj zemlji netko moćan, a ne korumpiran, Vi, primjerice, organizira sastanak sa čelnicima svih banaka koje u Hrvatskoj deru svoje štediše i da ih ponizno zamoli da smanje kamate dok se polumrtve krave muzare ne pridignu na drhtave noge? Koliko ova moja ideja drži vodu? Zašto teret „svjetske krize" moraju platiti najsiromašniji? Najsiromašniji u Hrvatskoj plaćaju i teret pljačke ogromnih razmjera. Vi znate, rekli ste u Večernjaku, tko su ljudi koji su digli kredit u švicarcima. Prevest ću Vaše uvijene izjave na normalan jezik, mi smo naivne, neinformirane budale. Tko su oni koji su opljačkali Hrvatsku, niste rekli. Oni su pametni, informirani, uvijek znaju koja je kobila u najboljoj formi... Slovite kao pošten čovjek kome je na srcu samo dobrobit Hrvatske, pa ipak se nikad niste usudili glasno definirati spodobe koje su uništile Hrvatsku. A nas, jadne uši, odmah ste pročitali. Da Hrvatska nije opljačkana, ako ne uz Vašu pomoć, onda sigurno uz Vaše žmirenje, mi švicarci bismo više zarađivali, lakše otplaćivali rate i nitko Vam ne bi pisao. Ali da ste Vi ono što niste, da govorite jasno i glasno da je Hrvatska u krizi prije svega zbog svojih razbojnika, a onda zbog svjetske krize, nikad ne biste postali „najbolji guverner na svijetu", vjerojatno ni „guverner". Šutnja je zlato na ovim prostorima. Nije uvijek bilo tako.

PrIJE pet stotina godina hrvatski su kmetovi oružjem krenuli na svoje mučitelje. Izgubili su i bitku i rat, ali bar nisu crkavali na rate. I još je najčešće ime ulice u Hrvatskoj Ulica Matije Gupca. Danas Hrvati, užasnuti zločinima svojih vođa, prestravljeno šute. Još kad im se na onako ciničan način, kako ste to Vi učinili u Večernjaku, obrati čovjek kome vjeruju, izgube svaku nadu da se među ovim smrdljivim kukoljem može naletjeti na vlat žita. Ljudi su očajni, kako Vas, gospodine Rohatinski, ne boli srce najboljeg guvernera na svijetu? Bijednici organiziraju štrajkove glađu kao da je glad nešto novo u njihovim životima. Koliko može biti učinkovit štrajk glađu koji organiziraju gladni? Takav je štrajk smiješan, besmislen, ljudi samoubojstvom prijete svojim ubojicama? Vraćam se na početak. Ne mogu i ne mogu i ne mogu se pomiriti s, možda istinom, da ste i Vi samo cinični, bahati, obrazovani, bešćutni, pametni gospodin koji ima logičan odgovor na nelogično pitanje hrvatske sirotinje. A to pitanje glasi: kako preživjeti u skladu sa zakonom u zemlji organiziranog bezakonja? Udruga UŠ, trenutno, ima skoro pet stotina članova. Broj raste iz sata u sat. Mislim da smo zaslužili da porazgovarate s nama. Izaberite mjesto i vrijeme. Mi ćemo posuditi lovu za put.
Sloboda Udruzi UŠ, smrt fašizmu!