Basisst Leta 3 Damir Martinović Mrle kao anđeo i pjevač Zoran Prodanović Prlja kao Kiklop, zajedno sa svojim bendom Let 3 napisali su i glazbu za 'Kiklopa', koju su radili istovremeno pišući pjesme za novi albumKiklopi iz predstave predstavljaju najveće i najbezobraznije seljačine iz našeg političkog vrha”, kaže Damir Martinović Mrle, lider i basist ekstravagantne i provokativne riječke rock grupe Let 3, odgovarajući na pitanje zašto se u najnovijoj predstavi “Kiklop” Ivice Buljana, premijerno izvedenoj u ponedjeljak na Sceni Gorica, provlače elementi dinarskog melosa i mentaliteta. “To je ona najgora vrsta seljaštva kojoj smrdi iz čmara, a kako smo probali nebrojeno puta, postao mi je blizak i počeo sam se napaljivati na njih”, nastavio je Martinović. “Taj seljački smrad iz političkog čmara više mi se ne gadi, nego me uzbuđuje.

Jeb’o bih ih! Dakle, mi smo totalne seljačine i cijela predstava je seljačka zajebancija. Satiri su zajebanti koji se na zdravoseljački način zafrkavaju s kompletnom situacijom. A kad se čovjek zajebava, uvijek ima puno brutalnosti, humora, parodije i aluzija na seks, primjerice, hvatanja za jaja ili prđenja. Na prvi pogled čini se da to nema neke izravne veze sa seksom, ali to je prirodan način izražavanja, tako se klinci ponašaju u svojoj najzdravijoj dobi.” Predstava “Kiklop” nudi apsolutno neočekivani doživljaj. Iako je nastala po satirskoj drami “Kiklop” antičkog pisca Euripida i oslanja se na deveto pjevanje Homerove “Odiseje”, nema apsolutno nikakve veze s klasičnim teatrom. Iznimno je energična i glasna, a sudjeluju samo muški izvođači – satiri koji polugoli, odnosno, zaogrnuti krznenim kaputima, glume, plešu i pjevaju bez prestanka, do totalne iscrpljenosti. Budući da se radnja odvija u frenetičnom ritmu i da nema žena, stječe se dojam da naokolo frcaju testosteroni. Izvođači ulaze i u gledalište i tu nastavljaju svoje bakanalije, a vrhunac je Kiklopovo sljepilo te otkrivanje društvene dvoličnosti i kritiziranje hrvatskih političara. Istaknuto mjesto u predstavi, uz glumce Frana Maškovića i Marka Cindrića, ima kompletna postava riječkih rockera iz Leta 3, koji su s Buljanom počeli surađivati još 1996. godine radeći u Teatru Itd “Fedru” po motivima Jeana Racinea i Marine Cvetajeve.

MLADI GLUMAC Marko Cindrić kao Odisej daje vino Kiklopu kojeg igra vokal Leta 3 Zoran Prodanović Prlja, a zatim ga bukvalno na trenutak osljepljuje mješavinom soka od rajčice, malinovca i ostalih crvenih sastojakaOni izvode vlastite nove skladbe, primjerice, uvodnu pjesmu “Omađijaj me” te sviraju na čudnim, za ovu prigodu napravljenim instrumentima od bačava i cijevi. Vokal Zoran Prodanović Prlja radio je s Buljanom već pet predstava, a u ovoj igra glavnu ulogu Kiklopa, dok je Damir Martinović Mrle radio muziku za dječju predstavu “Ježeva kućica” Roberta Waltla, također na Sceni Gorica, a ovdje je također jedan od kiklopa, kako kaže, “neki anđeo, duh koji kontrolira situaciju”. Poznata sceničnost i artificijelnost njihovih nastupa i spotova sjajno se uklopila u Buljanovu viziju “Kiklopa” tako da predstava zapravo djeluje kao suludi jednosatni spot Leta 3 i iznenadit će i one koji su mislili da ih više ništa ne može iznenaditi. Na pitanje koliku im je slobodu dao redatelj Ivica Buljan, Martinović je odgovorio da jako vole surađivati s Buljanom jer se odlično razumiju, a on im ostavi puno slobodnog prostora da bi što bolje sami sebe pronašli i realizirali. “Važno je u određenom trenutku osloboditi se i biti ono što jesi. Tako je bilo u ‘Fedri’, a tako je i u ‘Kiklopu’.

Sve je više istraživački rad, nego klasično kazalište.” Prodanović je dodao da je naviknuo raditi s Buljanom, koji njeguje govorni teatar, a poznat je i po tome što s kastingom rješava veliki dio posla tako što uvijek okupi zanimljivu kombinaciju glumaca, muzičara i plesača. “Kad pomislim da ćemo s ‘Kiklopom’ ići na neko gostovanje autobusom ili avionom, odmah se počnem smijati; naime, nogometni navijači su nula prema ovoj ekipi - to je bagra koja se voli zajebavati”, kaže Prodanović. Damir Martinović Mrle nam je ispričao da je neke pjesme napravio ranije, a zatim su ih prilagodili predstavi. “Ja sam drndao po tim pjesmama cijelo ljeto, no aranžmanski smo ih potpuno promijenili i prilagodili kazalištu”, objasnio je. “U početku je sve zvučalo više elektronski i postojala je ideja da svi imamo električne gitare, no na kraju smo se vratili toj dasci, koja nekoga može asocirati na gusle, a drugoga na gitaru. Zapravo, u isto vrijeme radili smo glazbu za kazalište i za naš novi album. Jako mi je bitno što smo počeli raditi predstavu jer će taj novi CD biti živ i imati zanimljivu energiju, kao što je ima i predstava.” Kad smo ga pitali kako su nastali “novi” instrumenti, rekao je da mu je u jednom trenutku palo na pamet da bi za pjesmu “Ribokemija” trebalo smisliti neki novi instrument pa je osmislio instrumente od bačava, koji su u isto vrijeme i udarački, žičani i puhački. “To je zvučna kutija o koju se istodobno lupa palicom, upuhuje se zrak kroz tri vrste cijevi, kao u trubu, pa nastaju visoki, srednji i duboki tonovi, a imamo i žice, koje daju zanimljiv zvuk”, objasnio je Martinović zaključivši da je projektirao tri instrumenta u jednom.

Zoran Prodanović Prlja kao oslijepljeni Kiklop Polifem moli boga Posejdona za pomoćNa upit koliko je Let 3 sudjelovao u kreiranju žestoke koreografije, osobito početnog lakrdijaškog kola, Martinović je odgovorio da je njegova ideja bila da za početnu stvar “Omađijaj me” koriste ruke i tijelo, no tada se ekipi priključio slovenski koreograf koji je diplomirao folklor. “Znao sam da se čovjek može lupiti po prsima, a kada nam je on pokazao neke nove udarce po nogama i guzici te skokove, podijelili smo se u tri grupe i posložili koreografiju tako da svaki od nas ima svoj ‘lup udarac’. “ Budući da je predstava nevjerojatno dinamična i iscrpljujuća, Martinović je objasnio da su svakog dana imali naporne fizičke pripreme, a vježbe su trajale od sata do sata i pol. “Trčali smo oko kazališta po ulicama Velike Gorice, zatim radili sklekove, čučnjeve, zgibove, skokove i trbušnjake, kao u vojsci, no da to nismo radili, ne bismo izdržali taj nadčovječanski napor”, rekao je Martinović. “Kad smo završili trening, cijeli dan smo imali probe i nakon toga smo bili mrtvi.” Zoran Prodanović Prlja do sada je sudjelovao u pet Buljanovih predstava – “Fedri”, “Piladu”, “Jazzu”, “Maršu” i “Pijanom procesu”, a Kiklop mu je šesta i najzahtjevnija uloga s najviše teksta.

U Pasolinijevu “Piladu” glumio je dječaka, Piladova prijatelja, vojnika i seljaka, u Šovagovićevu “Jazzu” igrao je “oca u nekoj čudnoj obitelji”. U “Maršu – Pjesmi nad pjesmama”, svojevrsnom performansu nastalom po Koltesovu tekstu koji su izvodili u riječkoj Harteri, pjevao je duet s Ditkom Haberl, a u “Pijanom procesu” je glumio policijskog inspektora Porfirija. “Kad smo surađivali na ‘Fedri’, prvi sam znao svoju, a i uloge ostalih likova u predstavi”, kaže Prodanović odgovarajući na pitanje kako mu je Buljan povjerio prvu glumačku ulogu. “Zatim mi je dao još komad teksta, rekavši da mi dobro ide, i nakon toga smo se na neki način sparili, jer jednako brijemo, kao da smo na istoj frekvenciji.” Prodanović se prisjetio da je nakon premijere “Fedre” u Teatru Itd bilo dosta jalnih komentara. “Prilazili su nam ljudi iz kazališnog svijeta govoreći nam da smo u predstavi jedino mi dobri i da ostalo ništa ne valja”, kaže. “No nakon prvog gostovanja u Madridu, gdje smo razvalili publiku, situacija se promijenila. Tamošnja publika nije znala tko je Ana Karić ni tko su Let 3, ali su bili oduševljeni predstavom. I kad je vijest o našem uspjehu stigla do Hrvatske, promijenio se odnos prema toj predstavi. “Nakon stote izvedbe ‘Fedre’ prestao sam brojati”, prisjetio se Martinović. “Prvo smo puno gostovali u Hrvatskoj, a zatim smo išli po cijelom svijetu, od Španjolske, Francuske i Italije pa sve do Venezuele, tako da smo vidjeli lijep komad svijeta. Kad danas nekome kažemo da smo s ‘Fedrom’ imali više od stotinu izvedbi i proputovali pola svijeta, teško je u to povjerovati.

ZORAN PRODANOVIĆ PRLJA IZ LETA 3 s glumcem Markom Cindrićem koji je nedavno diplomirao glumu u Londonu i Franom Maškovićem, gostom iz ZKM-aTo je bila kultna predstava.” Kad smo Zorana Prodanovića Prlju upitali što je teže - glumiti ili pjevati - te je li teško pamtio tekst, odgovorio je da je podjednako teško, odnosno, podjednako lagano pjevati i glumiti. “Na početku mi se činilo da imam jako puno teksta, ali sada nemam taj osjećaj, nego mi se čini da ga imam vrlo malo”, kaže. “Tekst sam lako i brzo pamtio, vjerojatno imam urođen memorijski dar. Možda će mi idućeg puta Buljan dati monodramu. S druge strane, pamćenje je pitanje sluha, tako da mogu zatvoriti oči i sve riječi pratiti kao glazbu. Govor je glazba. Sve riječi imaju svoju melodiju, ritam, intonaciju i takt, a svi mi pričamo određenim ritmom i u određenoj melodiji.” Prodanović je dodao da mu je jako drago što je stekao to kazališno iskustvo i upoznao proces rada u teatru. “Kad smo završili Pasolinijeva ‘Pilada’, svojevrsnu space operu u kojoj sam također imao puno teksta, glumac Dragan Despot mi je rekao: ‘To što si vidio i naučio radeći na ovoj predstavi, skoro je jednako kao da si završio glumačku akademiju!’ To mi je imponiralo, iako to nije moje formalno obrazovanje, no čovjek uči cijeloga života. Suradnja s Buljanom i rad u kazalištu uvelike su me oplemenili i skrenuli mi pažnju na neke pisce poput Koltesa i Pasolinija, upoznao sam vrhunske glumce poput Ane Karić i Senke Bulić, a počeo sam primjećivati i neke druge stvari koje su mi do tada promicale.” Martinović pak kaže da više voli biti “malo iza”. “Ja sam se na pozornicu popeo tek nekoliko dana prije premijere, a do tada sam pratio razvoj iza pozornice, razmišljajući kako situaciju riješiti zvukom i glazbom”, kaže.

“Više volim taj način rada, ali volim biti i na pozornici gdje se dobro osjećam. Ne znam bih li volio imati puno teksta. Tu je Prlja stvarno fenomenalan. Mogu satima stajati na pozornici i svašta izvoditi, ali ne bih volio puno pričati. Više volim biti sa strane, sve pripremiti i držati pod kontrolom te biti dio projekta - više energijom nego riječima. Imam dojam da bih zaboravio i vlastiti tekst. Imam neku odbojnost prema pamćenju teksta, možda bih morao ići kod psihijatra da riješim taj problem.”