CIJENA VLASTI Vlada Jadranke Kosor daje HSS-u milijarde za promašenu poljoprivrednu politiku te njegove čelnike nagrađuje sinekurama, ali Pankretić (sasvim lijevo na slici) boji se da će HSS uz HDZ izgubiti politički identitetPo svemu sudeći u vladajućoj koaliciji otvara se novi veliki politički problem - Hrvatska seljačka stranka više bezrezervno ne podržava ostanak u koaliciji s HDZ-om i vladom Jadranke Kosor. Sve je započelo na sastanku HSS-ova vodstva održanom prije desetak dana, kada je potpredsjednik stranke i ministar regionalnog razvitka, šumarstva i vodnog gospodarstva Božidar Pankretić pokrenuo pitanje o izlasku iz koalicije koja vlada Hrvatskom. U tajnosti držan Pankretićev prijedlog, za koji zna samo nekoliko pripadnika vodstva Hrvatske seljačke stranke, za Nacional su potvrdila dva izvora unutar HSS-a.

Ideja o mogućem izlasku HSS-a iz Vlade plasirana je na formalnom sastanku, i premda nije službeno uobličena u inicijativu, izazvala je veliko uzbuđenje unutar vrha stranke čiji saborski zastupnici svojim glasovima održavaju Jadranku Kosor na položaju premijerke. Pankretićev istup otvorio je pitanje čvrstine vladajuće koalicije jer je pokazao kako unutar HSS-a raste nezadovoljstvo dosadašnjom koalicijom s HDZ-om, a predvodnik je ministar koji se još od 2000. neprestano nalazi u vrhu hrvatske politike. Božidar Pankretić spada među najutjecajnije članove Hrvatske seljačke stranke, ali i političare u aktualnoj vladajućoj koaliciji. Bio je ministar poljoprivrede u vladi Ivice Račana, istu funkciju obnašao je kod bivšeg premijera Ive Sanadera, a sada je ministar regionalnog razvitka. On je i potpredsjednik HSS-a, koji je imao presudnu ulogu u puču kojim je svrgnut Zlatko Tomčić i na njegovo mjesto doveden Josip Friščić. Osim toga, Pankretić je 2007. bio snažan zagovornik ulaska HSS-a (koji je na izborima nastupio s HSLS-om) u državnu koaliciju sa Sanaderom i HDZ-om.

Zahvaljujući njegovu utjecaju, HSS je u novoj vladi stekao goleme materijalne pogodnosti, od toga da se za poljoprivrednike iz proračuna izdvajalo više od 6 milijardi kuna, do čelnih pozicija u javnim poduzećima, položaja državnih tajnika i članstva u nadzornim odborima velikih tvrtki. Friščić je formalni šef stranke, ali stvarni “mastermind” je Božidar Pankretić, kome u prilog ide i obiteljsko porijeklo jer je njegov otac Josip Pankretić u 90-ima bio najistaknutiji HSS-ov zastupnik u parlamentu. Zbog svega toga, Pankretićevo otvaranje mogućeg izlaska HSS-a iz vladajuće koalicije ima kudikamo veći značaj nego kada je o istoj temi govorio Stipe Gabrić Jambo. Jednostavno, Gabrić je stranački marginalac koji nije u stanju pokrenuti važnije političke procese, a Pankretić je, zajedno s Friščićem i Damirom Bajsom, član trijumvirata koji odlučuje o svemu što se događa u Hrvatskoj seljačkoj stranci.

Tri su razloga zbog kojih je Božidar Pankretić zaključio kako HSS u koaliciji s HDZ-om mnogo više gubi nego što dobiva. Duboka kriza u kojoj se nalazi HDZ, a samim time i vlada premijerke Kosor, mora se negativno odraziti i na položaj HSS-a. Koliko god u vladajućoj stranci pokušavaju izvoditi spinove i prikazati kako podržavaju antikorupcijske akcije protiv bivših čanova vlade i šefova javnih poduzeća, u stvarnosti HDZ je u ovako kritičnoj situaciji posljednji put bio 1999. Tuđmanov režim bio je u terminalnoj fazi, potpuno inficiran kriminalom i korupcijom, a ekonomska situacija također je bila loša poput današnje. Božidar Pankretić je prvi visoki dužnosnik HSS-a koji je odlučio dovesti u pitanje koaliciju s HDZ-om, zato što je uvjeren kako u idućih godinu dana Vlada nije sposobna prekinuti recesiju i na izbore izići s realnim izgledima da ih dobije. Kao pomoćnoj stranci u sadašnjoj vlasti, HSS-u u ovakvim okolnostima prijeti opasnost potpune marginalizacije i nastavak negativnih trendova koji traju još od trećesiječanjskih izbora.

Objektivna izborna analiza jasno pokazuje kako je HSS u posljednjih deset godina izgubio velik dio nekadašnje biračke podrške. Na izborima 2000. u Sabor je ušlo 16 njihovih zastupnika, a nakon poraza 2003. HSS je spao na deset mjesta u parlamentu. Na posljednjim izborima prošli su još slabije i sada imaju samo šest zastupnika, među kojima su Stipe Gabrić Jambo i Marijana Petir koji jedva da komuniciraju s vrhom stranke. Sličan pad popularnosti vidljiv je i na lokalnoj razini gdje je 2001. HSS imao osam župna, 2005. bilo ih je četvero, a od 2009. još samo troje. Otvaranjem mogućnosti raskida s HDZ-om, Božidar Pankretić u posljednji trenutak pokušava sačuvati HSS od definitivnog gubitka identiteta. Pankretićeva računica je jasna: HDZ propada i sigurno gubi iduće parlamentarne izbore, a HSS-u nikako ne odgovara naći se na poraženoj strani. Kako bi HSS zadržao političku prepoznatljivost i šanse da na izborima postigne relativno solidne rezultate, što prije treba napustiti vladajuću koaliciju, a ne do posljednjeg daha dijeliti s HDZ-om odgovornost za gospodarsku i socijalnu krizu u kojoj se nalazi Hrvatska. Što prije napuste Vladu, HSS-u se povećavaju izgledi za političko preživljavanje, rezonira Pankretić.

Pankretić računa i na podršku znatnog dijela HSS-ovih lokalnih organizacija, među kojima raste nezadovoljstvo koaliranjem s HDZ-om. HSS-ova biračka baza su seljaci, a upravo su oni sve nezadovoljniji politikom Vlade prema poljoprivredi. HSS se, uostalom, distancirao od politike HDZ-a prema selu, i tu je ključnu ulogu imao upravo Pankretić, kada je Ministarstvo poljoprivrede prepustio Petru Čobankoviću i preuzeo resor regionalnog razvoja. I u tom slučaju Pankretić se pokazao dobrim strategom – odrekao se opasnosti da se opet mora svađati s ljutitim seljacima, a uzeo resor u kojem se okreće golem novac i upravlja vrijednim vodenim i šumskim resursima u cijeloj državi. Unutar Vlade, Pankretić je u lošim odnosima s ministrom financija Ivanom Šukerom. S obzirom na Šukerov sve slabiji položaj u Vladi, napadi iz HSS-a mogu dodatno ugroziti njegovu poziciju i Pankretić pokušava iskoristiti slabosti ministra financija. Pritom se želi riješiti i “unutarnjeg” neprijatelja, a to je Zdravko Krmek, državni tajnik u ministarstvu regionalnog razvitka s kojim je odavno u sukobu. Božidar Pankretić je, dakle, pokrenuo proces izdvajanja HSS-a iz koalicije s HDZ-om, no trenutačno nema podršku Josipa Friščića i vrha stranke.

Friščić je za sada uspio zaustaviti Pankretićevu inicijativu, a glavni njegov argument glasi kako bi u slučaju razlaza s HDZ-om javnost percipirala HSS kao nelojalnu stranku i kaznila ih na izborima. Otkako je 2005. preuzeo stranku od Zlatka Tomčića, Friščić je HSS počeo približavati HDZ-u, a prije posljednjih parlamentarnih izbora nije prihvatio ponudu Zorana Milanovića za ulazak u koaliciju s SDP-om. Čim se vidjelo da HDZ ima veći broj zastupnika od SDP-a, Friščić je odlučio ući u koalicijsku vladu Ive Sanadera, a HSS je zauzvrat dobio brojne sinekure u javnim pduzećima, te višestruko povećanje novca za usitnjena i neefikasna seljačka gospodarstva. Sanader je otpočetka bio svjestan da se radi o besmislenom bacanju novca, ali kako bi ostao premijer, trebao je glasove šest HSS-ovih zastupnika, i zato je Friščiću dao sve što je ovaj tražio. Ova vlada od prvog dana ovisi o HSS-u i to je razlog što su Ivo Sanader i Jadranka Kosor spremni na svaku pogodbu s Josipom Friščićem, bez obzira na to koliku pustoš u državnom proračunu izaziva takva politika.

Friščić je za nastavak koalicije s HDZ-om suštinski zainteresiran jer tako zadržava i kontrolu nad Podravkom. Tu su i ostali HSS-ovi kadrovi koji vode najvrednija javna poduzeća: Jadranko Husarić je predsjednik Uprave Hrvatskih voda, Ante Markov vodi Janaf, Darko Vuletić je ove godine preuzeo Hrvatske šume, a Velimir Rajković postao je član Uprave Hrvatske elektroprivrede. Portfelj kojim upravljaju povjerljivi Friščićevi kadrovi iznosi nekoliko milijardi eura, a tu je i potpuna kontrola ugovaranja poslova u 21 županiji, zapošljavanje lojalnih kadrova, te posredno, i pogodovanje HSS-u u izbornim kampanjama. Josip Friščić zna da HDZ, ako želi pobijediti na izborima, jednostavno mora zadržati HSS i njihov elektorat. Ispitivanja javnosti potvrđuju kako je HDZ najjači u Slavoniji i Dalmaciji, a HSS ima vrlo solidnu biračku podršku u Podravini, okolici Koprivnice i Bjelovara te dijelovima sjeverozapadne Hrvatske. Iz Friščićeva kuta, isključivo zajednički nastup s HDZ-om i opća mobilizacija konzervativnih birača mogu stvoriti kakve-takve izglede za pobjedu na izborima. Kada bi pristao na Pankretićev prijedlog, izazvao bi snažne unutarnje podjele i otpore stranačkih dužnosnika koji su imenovani na položaje u državnoj upravi, a naposljetku bi i birači napuštanje koalicije doživjeli kao izdaju i kaznili HSS. Ali i Pankretić razmišlja o budućnosti, i ideja o raskidu koalicije s HDZ-om u velikoj mjeri će imati reperkusije u postizbornoj situaciji. Dogodi li se iznenađenje i HDZ i HSS zadrže vlast, Božidar Pankretić će ostati pri vrhu Hrvatske seljačke stranke i čekati dalji razvoj situacije. On nije disidentski tip koji je zbog ideala spreman na sukob sa stranačkom većinom i u tom smislu treba ocijeniti njegovu posljednju inicijativu, koja je diskretno puštena u opticaj, kako bi za nju saznali vodeći članovi vladajuće koalicije, a opet, dovoljno pažljivo da ne izazove javne svađe i podjele u HSS-u. S druge strane, izgubi li koalicija HDZ-HSS sljedeće izbore, Božidar Pankretić će imati legitimitet i moći će javno kazati kako je stranačko vodstvo upozorio što će se dogoditi, ali ga nisu slušali. Iz takve pozicije može se očekivati Pankretićev pohod na položaj predsjednika HSS-a, a zatim i novo pregrupiranje u smjeru lijevog centra, ili preciznije, prema SDP-u ako je spreman plaćati HSS-ovu politiku.