Objavljeno u Nacionalu br. 777, 2010-10-05

Autor: Srećko Jurdana

Čekaju li ga optužnice, ili nastavak luksuzne mirovine?

Već dvadeset godina u Hrvatskoj traje stanje u kojem vlastodršci kradu na veliko i rade što im padne na pamet, koristeći gomilu organiziranih poltrona kao svoj osobni potkupljeni servis. Ulazak u Europsku uniju ne će po automatizmu riješiti taj civilizacijski problem. Likovi poput Tuđmana i Sanadera mogu se shvatiti kao simptomi koliko i uzroci. Razvoj i opstanak osigurava im kulturološki milje u kojem su nastali, i bila je potrebna inozemna intervencija da ih se uzdrma ili makne

Srećko JurdanaSrećko JurdanaUnatoč mnogim suprotnim predviđanjima, Ivo Sanader ipak je uspio odvojiti vrijeme da iz New Yorka skoči do Zagreba, gdje ga - među svim ostalim - uskoro čekaju određena svjedočenja, o Ini u prvome redu. Iz njegovoga ukazanja na Plesu može se zaključiti da je - pokeraški rečeno - odlučio provjeriti snagu premijerkinoga blefa. S pritvaranjem (glavnog Sanaderova i HDZ-ova novčara) Mladena Barišića pao je i zadnji obrambeni zid pred bivšim premijerom.

Za Sanadera nema više nikakve amortizirajuće buffer-zone, na čistini je ostao sam, prvi i jedini na redu ako se ofenziva nastavi. Promatrači su procjenjivali da mu se u takvom taktičkom položaju ne isplati vraćati iz Amerike. Činjenica je da moderan svijet danas gotovo nigdje više ne nudi apsolutnu sigurnost pred “pozivima na svjedočenje”, koji bi se u nepovoljnoj varijanti mogli pretvoriti u tjeralice, no možda se ipak nekako lakše diše kad aktivista od medija, tužitelja, istražnih sudaca i cijele virtualne stvarnosti koja ga proganja fizički dijele pola kontinenta i ocean, umjesto nekoliko ulica.


U humorističkoj inačici razvoja događaja Sanadera se moglo zamisliti kako traži azil na otočju Vanuatu, s bankarima na Jamajci pregovara o transferu kapitala, ili mijenja stan na Manhattanu za stan u Adis Abebi. Za bogataše koji ne mogu dokazati porijeklo svoga novca pretpostavlja se da će potražiti sredinu koja će im pružiti kombinaciju relativnoga imuniteta i podnošljivih životnih uvjeta. Svi ti hipotetički scenariji za uveseljavanje publike padaju u vodu sa Sanaderovim povratkom u domovinu, u kojem je metaforički integrirana njegova rukavica izazova Jadranki Kosor: “Uhapsi me, draga kolegice, ako imaš petlje. Uvidjet ćeš da sam tvrđi orah i od Polančeca i od Barišića.”

Čini se, uglavnom, da publiku očekuje još jedna zanimljiva dramska situacija, u neobičnoj zemlji koja je zanimljiva prije svega po raznovrsnoj kriminalnoj ponudi. Odluku da se na licu mjesta frontalno suoči s progoniteljima, stvarnim ili iluzornim, gospodin Sanader odlučio je kombinirati s pravdoljubivim porukama. Obznanio je da je on zapravo otac hrvatske borbe protiv korupcije, i sve što se danas izvodi na tom planu izvodi se zahvaljujući njegovoj ranoj legislativi i inicijativama. Dakako: onome koga ne možeš pobijediti pokušaj se pridružiti. Učinio je sve što je mogao da Jadranku Kosor zaustavi u obračunu s korupcijskim polipom, u lice joj je govorio: “Prekini istrage ili odstupi”, bjesnio je i pjenio se, istomišljenike u stranci pokušavao organizirati u subverzivni pokret, hvatao se za slamku kako bi zaustavio momentum preokreta, najavljivao svoj politički povratak u formi pretvaranja počasnog predsjednika stranke u aktivnog (sic!), i kad je sve to neslavno propalo, kad je u razvoju događaja nepovratno razotkriven cjelokupan koruptivni lanac koji je funkcionirao pod njegovim mandatom, gospodin Sanader pokušava se verbalno reetablirati na antikoruptivnoj liniji.

Upravo on, koji je svojedobno vjerovao da će inozemnim arbitrima i cjelokupnoj javnosti prodati borbu protiv korupcije preko nekolicine osuđenih liječnika i jednog prometnog policajca koji je uzeo sto kuna, pokušava se danas otkupiti porukama kako se aktualne istrage ne bi povele da nije bilo njega. Kako će režim reagirati na Sanaderovu pojavu u Hrvatskoj, koju je Jadranka Kosor - zboreći nešto u njegovom povodu – u još jednoj provali svoje standardne trećerazredne patetike ponovno nazvala “najljepšom zemljom na svijetu”? Prilično je jasno da premijerka Sanadera i njegovu ostavštinu želi što brže skinuti s dnevnoga reda, i potom dobiti izbore na (prividno ili stvarno) apsolviranoj korupciji i ulasku u Europsku uniju. Definirani opći kontekst ne nudi, međutim, automatski odgovor na specijalno pitanje kakav će biti Sanaderov pravni status.

Čekaju li ga optužnice, ili nastavak luksuzne mirovine dok se štićenici vuku po zatvorima i sudovima? Na aktualnom stupnju razvoja hrvatske pravne svijesti može se samo reći da veličina i opseg pljačke, koja je izvedena tijekom Sanaderova mandata, djeluju protiv njega. Utemeljeno se sumnja da je samo preko Barišićevih aranžmana s Nevenkom Jurak, njezinom Fimi-medijom i spletom javnih tvrtki država oštećena za stotine milijuna kuna, a ako se kao vjerodostojne prihvate izjave visokoga carinskoga službenika Roberta Matijevića - kojeg je Barišić svojedobno podvrgnuo vendetti - o postojanju uhodanoga krijumčarskoga lanca pod vodstvom carinske uprave, šteta za državu na carinskome (Barišićevu) planu izmjerit će se u milijardama. Zanima li nekoga zašto smo kao nacija u kroničnoj krizi i besparici, i zašto nikako da stignu “bolja vremena”, eto mu odgovora. Jednostavniji je od poplave nadobudnih ekonomskih analiza koje su odavno već postale same sebi svrhom.

Ako društveni sloj privilegiranih mediokriteta koji bezočno eksploatiraju svoj položaj u političkome mehanizmu živi u nečuvenome luksuzu, manipuliranoj većini, koja sve to plaća, mora biti loše. Osjećaj nedodirljivosti i sklonost demonstracijama svemoći bitna su svojstva klike koja je djelovala pod Sanaderom. I bahati Barišić, koji je u Carinskoj upravi navodno zabranio da se drugi voze liftom dok je on u njemu, uživao je u pokazivanju materijalnoga statusa nespojivog s njegovim nominalnim primanjima. Stanovi, satovi, vile, jahte, automobili, odijela – u Sanaderovoj kasti od gruppenleitera naniže manifestiralo se neobuzdano razmetanje materijalizmom kao da su patriciji u najdekadentnijoj fazi staroga Rima, odnosno udruženi gospodari zemlje organizirane na način po kojem je potpuno nezamislivo da bi ih netko jednoga dana mogao ozbiljno upitati za porijeklo imovine.

U stanu Barišićeva zeta Ante Despota - opskurnoga profila koji je još 2007. prijavljen zbog iznude, a po obiteljskoj liniji promoviran je u “menedžera” ekskluzivno zaduženog za utjerivanje pinke na natječajima - policija je pronašla preko dva milijuna kuna u devizama, pristiglih iz misterioznog izvora. Koristeći državu kao privatnu tvrtku klan je evidentno akumulirao ogromna sredstva i nije se bojao držati ih u svojoj neposrednoj blizini, što možda znači da je Mladen Barišić bio toliko obuzet neronizmom da ni nakon pada Sanadera, i svih istraga koje su potom uslijedile, nije bio u stanju prihvatiti činjenicu da se - polako ali sigurno - i sam pretvara u policijsku metu. Osim materijalnih dimenzija pljačke koja je izvedena u Hrvatskoj promatrača svakako može fascinirati veličina te koruptivne piramide i apsolutna kooperativnost brojnih birokrata koji su u nju bili uključeni. Odavno već kruži krilatica da “mnoge države imaju svoju mafiju, no u Hrvatskoj mafija ima svoju državu”. Utemeljenost te tvrdnje može se demonstrirati na besprijekornome funkcioniranju kotačića u Sanaderovu aparatu, koji su poslušno izvršavali zadaće i dobivali nagrade za svoju subservijentnost. Tek nakon Sanaderove detronizacije, na primjer, Upravni sud usudio se prihvatiti žalbu kojom su nasljednici vlasnika tražili da im se prizna uskraćeno pravo na jedan od stanova u Sanaderovoj ogromnoj zagrebačkoj vili (koju je ex-premijer otkupio novcem nepoznatog porijekla). Sudac Ivica Kujundžić - bivši predsjednik Upravnog suda - držao je predmet tri godine u ladici, i presudio po zakonu tek kad je procijenio da je to postalo oportuno, i za njega bezopasno. Da nije bilo poltrona, ne bi bilo ni Sanaderove sveopće zloupotrijebljene moći. Odluku o odbacivanju zahtjeva nasljednika za povratom stana u Sanaderovoj vili potpisala je 2005. Dragica Krpan, tadašnja predstojnica zagrebačkog Ureda za imovinsko-pravne odnose, koja je za tu uslugu Sanaderu nagrađena postavljanjem u upravu kompanije Plinacro.

Na odluku Dragice Krpan nasljednici su se žalili Ministarstvu pravosuđa, i tamo ih je odbio Boris Koketi (zamjenik Sanaderove ministrice Ane Lovrin, danas zamjenik državnoga odvjetnika Mladena Bajića). Razvoj situacije oko Sanaderove vile krajnje je stimulativan za proučavanje hrvatskoga modela funkcioniranja pravne države. Uočava se da legitimitet osvaja isključivo ono što se u danome političkome trenutku diskrecijski interpretira kao legitimno. U nemoralnim pogodovanjima arogantnome nacionalnome predvodniku na štetu anonimaca mnogi aparatčici pronalazili su osobnu sreću i mir. Već dvadeset godina u Hrvatskoj traje takvo stanje u kojem vlastodršci kradu na veliko i rade što im padne na pamet, koristeći gomilu organiziranih poltrona kao svoj osobni potkupljeni servis.

Ulazak u Europsku uniju ne će po automatizmu riješiti taj civilizacijski problem. Likovi poput Tuđmana i Sanadera mogu se shvatiti kao simptomi koliko i uzroci. Razvoj i opstanak osigurava im kulturološki milje u kojem su nastali, i bila je potrebna inozemna intervencija da bi ih se uzdrmalo ili maknulo. Paradoks zbivanja u tome je da je gospodin Sanader, zajedno s društvom za potporu, na vlast došao kao reformatorska varijanta ili onaj koji HDZ-u i naciji donosi dobro. Smatralo se da je frakcija Ivića Pašalića nosilac korupcije u državi, i da pobjednik Sanader stiže na scenu kao uvoditelj zakona i preporoditelj. Njegova era, međutim, po intenzitetu korupcije gotovo da je nadmašila prethodnu, i za financijsko zdravlje Hrvatske bilo bi bolje da do frakcijskih promjena na liniji Pašalić-Sanader u HDZ-u nije ni došlo.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
30/9/09

davor12345, 07.10.10. 20:46

Ne može niko Mudri ništa!


registracija
23/7/05

vkrstul4, 08.10.10. 22:42

Ispravna i vrlo jasno i hrabro Srečko Jurdana.
Duh vremena stvara sve,
pa tako i ovo vrijeme
kada su na vlasti lukavci a ne mudraci.
Tko čuva ''radni narod'',
jer ''radni narod'' nije misaona kategorija,
to je radna kategorija, koju lukavci koriste,
povremeno igrajući uloge ''humaniste'',
varajuči tako sve pa i same sebe.
Život čovjeka nije poput života životinje
'' bitka za preživljavanje ''.
Vjera je nestala, Ljubavi je sve manje,
Crkva se raspada,
zlo, laž, smrt, nepravda itd,
ili sve ono što vjera ili Bog nije,
danas prevladava na zemlji.
To ja zovem duhom vremena !!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika