Goran KončarCjelovitim presjekom literature pisane za gudački kvartet sinoć je otvorena nova koncertna sezona Zagrebačkog kvarteta u suradnji s Hrvatskim glazbenim zavodom. I ovogodišnji ciklus od šest koncerata bit će po mnogočemu tradicionalan; počeci u 20 sati, nastupi utorkom u velikoj dvorani HGZ-a, a uz odabrane radove svjetskih skladatelja često ćemo nailaziti i na djela istaknutih hrvatskih pojedinaca poput Ivana Brkanovića, Jakova Gotovca i Josipa Štolcera Slavenskog.

Sinoć su se, kronološki gledano, nizali kvarteti Mozarta, Beethovena, Brkanovića, Šostakoviča i Pärta. Mozartov kvartet u A-duru (KV169) i onaj Beethovenov u F-duru (op.18, br.1) mogli bi se svrstati u istu kategoriju, ali jednako tako i jasno odijeliti. Djela su skladateljski prvijenci, dio su svezaka od šest kvarteta nastalih u klasičnom razvojnom periodu umjetničke glazbe, a oba su sinoć članovi Zagrebačkog kvarteta besprijekorno izveli. Razlike su se najviše očitovale u individualnoj estetici, i radu unutar kvarteta, jasnije vidljivom tek pri promatranju partiture. Tematski je razvoj bio složeniji kod bonnskog majstora, upotreba duljih prekida i veće dinamike (kratki naleti fp, ff) bila je sasvim prepoznatljiva, dok su protočnost sloga, ljepota glazbenih detalja i genijalnost tretiranja kvarteta ipak ostali na strani tada 17 godišnjeg salzburškog genija. Daleko od toga da se nije primjećivala tipična Mozartova zaigranost, možda čak i naivnost skladanja u odnosu na kasnije kvartete (¨Haydnove¨i ¨Pruske¨), no čistoća fakture, vladanje harmonijskim znanjem i genijalnost jednostavnosti nisu mogli sakriti najdarovitiji glazbeni um u povijesti zapadno-glazbene kulture. S druge strane Beethoven je već svojim prvim djelom smjelo zacrtao put novom glazbenom razdoblju dugim i izražajnim pretvorbama, širinom i tenzijom akordskih struktura, te već spomenutim povećanjem dinamike unutar svakog stavka.

Zajednički programski detalj navedenih djela bio je primijenjen i kod domaćeg skladatelja Ivana Brkanovića (1907-1987), te je njegov prvi gudački kvartet, napisan u dva stavka slikovitih imena (Široko i Živahno), odisao teškim i masivnim tonom s prominentnim glazbenim temama prvog stavka i nacionalno obojenim drugog. Različitog ugođaja, u rasponu od naglašeno romantičarskog do eklektičkog drugog dijela, kvartet je žvučao suvislo i razumljivo, a iznenadna je koda naprasno prekinula živahni drugi stavak. Nasuprot Brkanovićevom mas(iv)nom tonu u dodanom dijelu programa čuli smo sjajnu izvedbu zavodljivog i lepršavog Allegretta (Polke) za gudački kvartet Brkanovićevog ruskog suvremenika Dmitrija Šostakoviča. Virtuozno složen odgovor na Pizzicato-polku (op.449) Johanna Straussa II očarao sve ljubitelje komorne glazbe.

Geneza skladbi pisanih za gudački kvartet bila je završena izvedbom najpopularnije skladbe živućeg estonskog skladatelja Arvo Pärta - Fratres. Oduševljenje samog autora vlastitom skladbom dokazano je do danas brojnim napisanim inačicama prilagođenim za različite grupe izvođača; Fratres za violinu, gudački orkestar i udaraljke, za violinu i klavir, za violončelo i klavir, za osam violončela, za puhački oktet i udaraljke i napose za gudački kvartet. Djelo skladano osobitim Tintinnabuli stilom (promišljenim od samog autora) izvodilo se u sekvencama od 9 akorda, s repetitivnim ugođajem čistih tonskih linija obogaćenih dijatonskim pomacima pravilna stupnja u pratnji. Zanimljiv ugođaj samo je podsjećao na onaj Philipa Glassa, kod kojeg je ipak osnovni element ponavljanja fraza (bez pratnje), a ne ton. Ovakvo djelo postavilo je pred članove Zagrebačkog kvarteta još jednu izvođačku kušnju, no u sinoćnjem koncertu interpretacijskim, artikulacijskim i stilskim greškama nije bilo mjesta.

Goran Končar, braća Philips (Davor i Hrvoje) i Martin Jordan bili su iznimno ugođeni tijekom cijelog nastupa, vrhunski koncentrirani i raspoloženi, čime su napravili najkvalitetniju promociju sebi i ovogodišnjem ciklusu koncerata u HGZ-u. Slijedeći put će nam predstaviti djela Haydna, Čajkovskog, Gotovca i Schuberta, a sastanak je zakazan 16-og studenog u 20 sati.