Foto: Sanjin Strukić/PIXSELLNa Gornjem gradu u Ćirilmetodskoj ulici, 5. listopada otvoren je Muzej prekinutih veza.

Na prostoru od 250 četvornih metara, podijeljenih u osam tematskih soba smješteni su predmeti ostali nakon prekida ljubavnih veza, a koje su za muzej dali ljudi iz cijelog svijeta. Pokraj svakog eksponata stoji i kraći ili duži opis prekinute ljubavne veze, odnosno, tumačenje što je izloženi predmet predstavljao za bivši ljubavni par.

Idejni začetnici i realizatori Muzeja prekinutih veza, su umjetnici Olinka Vištica i Dražen Grubišić, koji su do prije par godina i sami bili u ljubavnoj vezi. Ideja za muzej nastala je kad su se zapitali što bivši ljubavnici čine sa stvarima koje im ostanu nakon minule veze.
Na Salonu dizajnera u Zagrebu 2006. godine ideju su izložili kao umjetnički projekt, nakon čega su uslijedile brojne izložbe po svijetu. U protekle četiri godine na putujućim izložbama imali su više od 200 tisuća posjetitelja, što im je dalo poticaj da zakupe prostor na Gornjem gradu i ponude Muzej prekinutih veza kao novu gornjogradsku turističku točku.

"Postav muzeja koncipirali smo tako da posjetitelja vodi kroz različita stanje i emocije. Početak šetnje muzejom započenje s putovanjima, zatim vezama na daljinu, obećanjima, potom se ulazi u sobe - strasti, tugovanja, ljutnje, prostoriju posvećena vjenčanjima i sobu s video uracima. Soba posvećena tugovanju i žaljenju je jedna vrlo tužna soba, a najviše smo dobili satova iz čega smo zaključili da je duh vremena nešto što jako utječe na veze i odnose među ljudima", ispričala je Olinka Vištica i objasnila zašto su dvije malene figure djevojčica, od kojih jedna u rukama drži pismo, a druga sjedi i plete njoj najdraži eksponati:

"Kad smo imali izložbu u Irskoj u Kilkenny iz Dublina je došla gospođa koja je donijela te dvije figurice djevojčica, i ispričala da je one jako podsjećaju na njene dvije kćeri. Naime, gospođa je otišla od supruga i s dvije kćeri se doslovce bez ičega preselila iz Engleske u Irsku. Jednoj kćeri je silno nedostajao otac pa mu je stalno pisala i slala pisma, a druga je svoju tugu zbog rastanka s ocem nastojala umanjiti tako što je često plela. Susret s tom gospođom mi je bio posebno dirljiv i nabijen emocijama", rekla je Olinka Vištica.

Draženu Grubišiću najdraži eksponat je jedan retrovizor istrgnut s automobila:
"Teško mi se odlučiti za neki poseban predmet, to uglavnom ovisi o raspoloženju. Ali iza retrovizora koji se nalazi u sobi bijesa je jedna zabavna pričica. Uglavnom, žena je vidjela suprugov automobil parkiran ispred kuće, ispred koje nikako nije trebao biti i istrgnula mu je retrovizor. Kad je on došao kući izmislio je priču da su mu auto razbili vandali, a ona mu nikad nije priznala da mu je ona potrgala brisače i retrovizor."

Olinka Vištica i Dražen Grubišić rekli su da puno ljudi i dalje želi donirati svoje predmete za muzej, ali budući da su već iskoristili sav prostor za skladištenje dogovorili su se da će u budućnosti jednom do dva puta godišnje na neki određeni datum prikupljati nove eksponate. S izložbom su do sada proputovali 15 zemalja i zaključili su da je priča o prekidima univerzalna i da ljudi na nju jednako reagiraju bez obzira jesu li iz Europe ili Azije.