Foto: IlustracijaPredsjednik Njemačke Christian Wulff istaknuo je u govoru povodom Dana ujedinjenja da se ujedinjenje ne odnosi samo na Nijemce iz istočnog i zapadnog dijela zemlje, već na sve ljude koji žive u Njemačkoj, nezavisno od podrijetla i religije: «Nema sumnje da kršćanstvo pripada Njemačkoj, nema sumnje da židovstvo također pripada Njemačkoj. Ali, moje dame i gospodo, sada i islam pripada Njemačkoj».

Muslimani kao "prijetnja i trošak"

Stvarnost je ipak drugačija. U Njemačkoj i drugim europskim zemljama raste val anti-islamskog desničarskog populizma čiji predstavnici imaju utjecaja na formiranje vlada, i međusobno se povezuju. Tako je samo nekoliko sati prije govora njemačkog predsjednika, nizozemski islamofob Gert Vilders došao u Berlin kako bi upozorio istomišljenike: «Njemački nacionalni identitet, njegova demokracija i privredni progres ugroženi su političkom ideologijom islama».

Nisu se samo slušaoci u sali složili sa Vildersom. Prema jednoj anketi, 55 posto Nijemaca smatra da je useljavanje muslimana "socijalno i financijski znatno više koštalo Njemačku nego što je doprinijelo privredi". Tu tezu su najviše zastupali Nijemci iz istočnih saveznih pokrajina - čak 70 posto.

Etnolog Verner Sifauer sa Europskog univerziteta u Frankfurtu na Odri, ne vidi logičan razlog za takvo mišljenje. Ali, on smatra da u društvu sve više dominira neka vrsta neoliberalnog shvaćanja prema kome je "svatko kovač svoje sreće" i time odgovoran za vlastite probleme. Takav način promatranja dovodi do jednog implicitnog rasizma: "Formiraju se grupe koje se međusobno uspoređuju, prema sposobnosti i doprinosu, i potom druge u cijelosti obezvrijeđuju."

Takav način razmišljanja Sifauer vidi kod liberala, ali i socijaldemokrata i demokršćanskih političara. Na primjer: ukazuje se na visoku nezaposlenost među muslimanima koji, kako se pretpostavlja, nisu motivirani da rade, iako je još odavno dokumentirano da se kvalificirana radna snaga sa turskim ili arapskim imenom koja traži posao, zapošljava rijeđe od drugih.

Političarima nedostaje hrabrost

I pored svih pohvala za govor njemačkog predsjednika, političarima se prebacuje da ne uzimaju u obzir ono što je odavno poznato. Glavni tajnik Centralnog savjeta muslimana u Njemačkoj Ajman Mazjek kaže: "Mi nemamo problem da uvidimo stvari, već da ih provedemo. Na primjer, već odavno postoji saznanje o potrebi uvođenja nastave islama u njemačkim školama. Ali, što se tiče politike realizacije toga, još uvijek smo na početku..."

Političarima često nedostaje hrabrost da donesu neophodne odluke i zato je sve veći raskorak između namjere i stvarnosti. To je problem koji pogađa i druge europske države, a ne samo Njemačku. Taj razvoj započeo je sa 11. rujna, smatra profesor Šifauer, ali se pojačava činjenicom da je Europska unija u dubokoj krizi identiteta. EU se u kratkom periodu udvostručila, ali je sukob oko ustava pokazao da je sve manje jasno za što se Europa zalaže: "U ovom trenutku je vrlo primamljivo definirati drugu stranu, onu od koje se ograđujemo - riječ je o klasičnom stvaranju slike neprijatelja. Tako musliman postaje sve ono što proturječi našim vrijednostima: homofob, ženomrzac, antisemit, ne-demokrata i privredno nekoristan".

Njemačka je "takvo razgraničavanje od drugih" dva puta prakticirala, prema Francuskoj i prema Židovima. Neki određeni krugovi i sada su pokušali da se odvoje od drugih ljudi i grupa, kaže etnolog Sifauer: "U tome zapravo vidim razlog za paneuropski anti-islamizam, koji se trenutno razvija kao virus."

Ne postoji razložno objašnjenje za odbijanje islama, smatra Verner Sifauer. To se može vidjeti na primjeru istočne Njemačke u kojoj je neprihvaćanje islama posebno izraženo. A baš tamo skoro da nema muslimana, a time ni osobnih iskustava: "Isti fenomen imali smo sa zabranom minareta u Švicarskoj. Protiv zabrane protestirali su građani u mjestima u kojima su zaista i živjeli muslimani. Sa druge strane, zabranu su podržali građani koji time uopće nisu bili pogođeni u svakodnevnom životu."