Srećko JurdanaPo uzoru na Damira Polančeca, i Sanader se od sjenki sumnje koje ga okružuju namjerava braniti porukom da su hipotetički “svi” - tj. cijeli vrh HDZ-a - znali za sve što nije trebalo znati, za bizarnu kombinatoriku Vlade na liniji Ina - Mol - Podravka, za HEP-ove aranžmane, vjerojatno i za ulogu Fimi-medije, i drugih sličnih “medija”, u partijskim financijama. Navedeni tip obrane može biti politički neugodan, koliko je pravno ništavan. Općenito rečeno, kriminalca pred sudom ne oslobađa činjenica da su i drugi - suradnici, partneri, podčinjeni - znali za njegov kriminal, ili sudjelovali u njemu. Ipak, s povećanim brojem sudionika u igri političke okolnosti rade u prilog istaknutome pojedincu. Ako bi uz Sanadera po slijedu stvari i cijeli vrh HDZ-a trebao doći na dnevni red USKOK-a i DORH-a, onda bi (taj uzdrmani vrh HDZ-a) mogao uložiti politički napor da uvrštenje na spomenuti dnevni red na kraju ne dočeka ni fatalnoga gospodina Sanadera.

I IDIOTU JE JASNO

U podtekstu aktualnih istraga odigrava se specijalna političko-psihološka drama, sublimirana u pitanju: kako će HDZ provesti borbu protiv korupcije bez kolateralnoga uništenja samoga sebe? Na jednoj strani ucjenjuju ga politički protivnici, na drugoj otpadnici iz njegovih redova koje nastoji nekako izvesti pred sud. Zanemarujući pravila političke pristojnosti, SDP je počeo nazivati HDZ kriminalnom organizacijom, i ulagati primjetne napore da mu pošto-poto uskrati propagandne profite izvučene iz činjenice da je pokrenuo istrage protiv vlastite kaste. Zoranu Milanoviću i društvu jasno je da će razotkrivanje kriminala u vlastitoj strukturi HDZ nastojati prezentirati kao generalnu potvrdu svoje moralne snage. Ishod predočenog sukoba neizvjestan je, no drama je u fazi eskaliranja. U eksploataciji svoje aktualne antikoruptivne dogme HDZ ide čak do granice nuđenja isprike građanima za ilegalne aktivnosti koje su se izvodile godinama (Šeks), i činjenicu da hapsi vlastite ljude već sad očito nastoji pretvoriti u moćno izborno oružje. Zamišljeni scenarij katarze i trijumfa ne razvija se, međutim, glatko, već i zbog toga što je temeljitost same katarze još uvijek prilično dvojbena. Pitanje je hoće li istražni organi - koji neprestano djeluju pod iznimno snažnim utjecajem političke sfere - uopće biti u stanju podignuti nekakvu optužnicu ne samo protiv Sanadera, nego i protiv Mladena Barišića.

TRAŽENJE DLAKE U JAJETU

Jasno je da imovina navedenog tandema govori protiv njega. Političke odluke jedna su stvar, stečena bogatstva druga. Premijer ima diskrecijsko pravo na razne vrste i forme političkih aranžmana koji uključuju i određenu kombinatoriku s državnim firmama, ali nema pravo stvarati osobno bogatstvo na državni račun. Tvrdnje da su za to “znali svi”, za njegov status formalno ne znače ništa. Spoznaja da je “Sanader naređivao, Barišić izvršavao” pripada u opće pojmove hrvatske moderne kulture. Kad se na zbornom mjestu okupe direktori državnih tvrtki, kad se pred njima pojavi premijer s porukom “Slušajte što vam govori Barišić”, i kad im taj Barišić nakon toga izda direktivu “Sklapajte ugovore s Fimi-medijom”, tada je - folklorno rečeno - i idiotu jasno odakle je i od koga započela linija zapovijedanja. Spoznaja da je nešto jasno figurativnome idiotu još uvijek - međutim - ne znači da je to jasno USKOK-u i DORH-u. Osjetljive stvari kod njih se uvijek moraju dodatno razjašnjavati, i to razjašnjavanje ponekad - prečesto, zapravo - može trajati do beskraja. Imaju nebrojeno mnogo indicija i razloga da Sanadera pozovu barem na informativni razgovor, ali one im nisu dovoljne, još uvijek se ne usuđuju potvrditi da se protiv njega vodi istraga, neprestano im treba nekakav novi svjedok koji će po stoti put izričito ponoviti ono što su i vrapci na krovu odlučili već zaboraviti. Traženje dlaka u jajima najčešće je simptom kalkuliranoga otezanja postupka. Nedavno su razgovarali s Ivicom Kirinom, bivšim Sanaderovim ministrom policije, tamaniteljem slavonskih veprova, prije karijere u HDZ-u profesionalnim izbacivačem iz disko-klubova, koji im je potvrdio da je - u skladu s Barišićevom nalogodavnom sugestijom - isplatio Fimi-mediji dvadeset-trideset milijuna kuna s računa MUP-a. Za verbalnu potvrdu transakcije koja je - ako slučaju pristupimo iz ironično-filozofskog aspekta - metodološki, kauzalno i teleološki potpuno jasna, lako provjerljiva u knjigovodstvu MUP-a, koja se ne može opovrgnuti i ne zahtijeva nikakva velika policijska istraživanja, spomenuti Kirin od DORH-a i USKOK-a navodno traži nekakvu “oprosnicu”, koju bi po svemu sudeći mogao i dobiti jer to je najlakši način da ga se spasi od suda i politički skine s dnevnoga reda.

TKO ŽELI MILOST, NEKA VRATI PARE

Na čuđenje promatrača, sličan scenarij ponavlja se i s Mladenom Barišićem. Kad su ga, nakon primjera s Kirinom, zapitali o mogućnosti “oprosnice” za Barišića - pokaže li se dotični kooperativnim - glavni državni odvjetnik spomenuo je izraz “nagodba”. Može se zaključiti da će ponosni vlasnik šanerske galerije s pedeset talijanskih košulja od državnih organa dobiti dozu milosti ako izgovori nešto što oni žele čuti. Što je to? Da je Sanader u pozadini svega? Od novih lamentacija o Sanaderovoj poznatoj naredbodavnoj ulozi važnije je otkriti kamo je ispario novac koji je preko Fimi-medije ukraden od države, tj. građana. Navodno je tek manji dio završio u blagajni HDZ-a, Fimi-mediji ostale su provizijske mrvice, a najveći dio pojeli su glavni akteri pljačke. Ako je ovdje na djelu bilo kakva nagodba s osumnjičenikom, ona bi morala obuhvaćati otkrivanje krajnje destinacije opljačkanih iznosa, i njihov povratak vlasniku, odnosno državi. Organizacijska struktura Sanaderova lanca sreće prilično je poznata; ako netko očekuje milost, red bi bio da najprije vrati pare.