Christopher Pissarides (Reuters)Rad Petera Diamonda, Dalea Mortensena i Christophera Pissaridesa je već odavno poznat ekonomistima kao DMP-model, prema kratici njihovih imena. Još u sedamdesetima Diamond je stavio pod znak pitanja postojanje savršenog tržišta kakvog ga je formulirao još Adam Smith: ponuda i potražnja sami sebe reguliraju i ako je cijena odmjerena, tržište se "čisti". No takvo savršeno tržište često ne postoji u realnom svijetu, pogotovo kada se trguje nečim što se ne može samo tako staviti u džep ili kada uopće ne postoji neposredni kontakt između prodavača i kupca - na primjer na tržištu nekretninama. Vrlo brzo nakon toga su Mortensen i Pissarides tu novu teoriju proširili na tržište koje je izgledalo još složenije: na tržište radne snage. Kako je moguće da i u vremenima gospodarskog rasta, još uvijek postoji nezaposlenost? Zašto se "iste" ljude plaća drugačije? Njihovim modelom nezaposlenost nije nestala, ali je vladama mnogih zemalja pomoglo razviti modele poticaja kojima bi smanjili nezaposlenost.

Ekonomist još "nije pomislio na novac"

Rep nezaposlenih u krizi iz 1931.Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Tržište radne snage slijedi neka specifična pravilaDiamond se još uvijek vodi kao suradnik uglednog MIT-a, Massachusetts institute of Technology, Mortensen je član Northwestern University. Dok su njih dvojica već navršila sedamdeseti rođendan, "mlađahni" Pissarides je navršio 62. i djeluje na London School of Economics. Izjavio je kako je iznenađen i vrlo radostan odlukom, a na pitanje, što će učiniti sa svojim udjelom nagrade od ukupno 1,1 milijuna eura, Pissarides je priznao da "uopće još nije niti pomislio na novac" koji je vezan uz nagradu. Zapravo, nagrada iz ekonomije nije "prava" Nobelova nagrada jer nije vezana za Nobelovu ostavštinu nego je i dodjeljuje švedska središnja banka. Zato se i zove Nagrada Sveriges Riksbank za ekonomsku znanost u sjećanje na Alfreda Nobela i dodjeljuje se tek od 1968. godine.