Vedrana RudanŠtovana gospođo Kosor! Zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge švicaraca, ljudi koji su dignuli stambene kredite u švicarskim francima, zovemo se UŠ. Trenutno nas ima preko pet stotina, jačamo iz dana u dan. Neka nas netko Vaš nađe na internetu. Zašto pišem i Vama? Znam da ne znate, pisala sam i guverneru Rohatinskom. Ako naletite na mu da nam se malo javi. Vam jer ste moćna osoba a do svoga ste stana došli mimo švicaraca pa Vam onda moram detaljno objasniti našu muku. Mislim da Vam je drago što Vam pišemo, vođe vole kad im narod piše. zna, možda jednom skupimo i pozvonimo na Vaša vrata. Ne, ovo nije prijetnja, ovo je obećanje. Vaša vrata? Toliko je pisano o Vašim vratima. Kako to nije fer. A naša vrata baš nitko u ovoj zemlji ne spominje.

Čitala sam da su u Vašem velikom stanu u centru Zagreba živjeli neki Srbi Dropci, njima je onda dodijeljena neka rupčaga, pa su neki Dropci umrli, oni stariji, jedan se sin bacio sa nekog zagrebačkog nebodera, njegov brat živi u rupetini koju je dobio kad je istjeran iz Vaše gajbe. To je, složit ćete se sa mnom, baš jedna tužna hrvatska priča.

SAMO JE NEKI luđak nekim Drocima mogao dati veliki stan u centru Zagreba pa tako Vas staviti u frku pregolemu. Da su u tom stanu živjeli neki normalni Hrvati tko zna kako bi glasila Vaša adresa? Znam da ste rijetko doma, predsjednica ste Vlade, ne pletilja čipke, pa ipak... Da li Vama, Vašem sinu i Vašoj mamici ikad padnu na pamet oni Dropci? Sjetite li se da su se ona dva klinca u Vašem stanu igrala, kroz Vaše prozore gledala dok im je majka u Vašoj kuhinji kuhala. Kakav je to osjećaj? Živjeti u stanu u kome čak tri kostura klepeću u ormarima? Ili je Vaša velika briga za Hrvatsku ipak Dropce, i mrtve i onog živog, izbrisala iz memorije? Ovoga mi je trena nešto palo na pamet. Vi ste nekad bila radijska novinarka. Da li ste čula da i Rijeka ima svoje Dropce? Na Riječkom općinskom sudu jedna naša radijska kolegica godinama se bori za stan. Prije ovoga rata ona i suprug i kći od grada su dobili stančić a početkom rata otkaz. se sjećate kako je pred godina bilo teško sačuvati Hrvatskom radiju ako se primjerice Vasiljević. riječkih Vasiljevića koji naravno, tako ne prezivaju, dobilo je otkaz pa su se, zajedno sa djetetom, odvaljali u Italiju trbuhom za kruhom. I tu su se zajebali jer se znalo dogoditi da se u Italiji trbuhom bore za kruh u jednom šutu od preko šest mjeseci. A ako nisi šest mjeseci u stanu onda te grad Rijeka ima pravo iz njega izbaciti. Moj grad već dvadeset godina predano radi na tome da oni Vasiljevići koji se tako ne zovu ostanu tamo gdje im je trbuh i kruh. Ako bude sreće Rijeka će dobiti lijepih tridesetak kvadrata a Vasiljevići će možda letjeti preko ograde nekog talijanskog nebodera, a možda i neće. Nisu svi Srbi hipersenzibilni. Kad sam već kod Vaših Drobaca, da li Vam ponekad padne na pamet jednostavno iseliti iz stana? Kupiti sebi svoj vlastiti stan, bez duhova? Da Vas zlobnici ne trpaju u isti koš sa Tuđmanom koji je, navodno, ukrao židovsku vilu ili sa Vašim krvnim neprijateljem Sanaderom koji živi u kućerini koju mu je punac kupio od mirovine? Mora da je frustrirajuće kad vas stalno netko dovodi u vezu za velikanima hrvatske pljačke. Ako na ovu temu patite, a sigurno Vam nije lako, predlažem sljedeće: izađite iz stana u kome živite, vratite ga onom Dropcu dok je još sa ove strane neboderske ograde, a onda, preko bilo koje banke dignite kredit u švicarcima i kupite sto kvadrata u centru Zagreba. Preko noći postat ćete naša carica i predsjednica Udruge UŠ. Rata će Vam iz sata u sat biti sve viša što nikako nije dobro, ali ćete svojim podanicima iz sata u sat biti bliža što je neprocjenjivo. Znam da su Vaša primanja viša od naših, mi švicarci nemamo službena kola, zlatne kartice, besplatne frizere i pedikere, ali, kladim se, od Vaše plaće, majčine mirovine i sinovljevih honorarčića ne bi mnogo ostalo da iz avetinjskog stana uskočite u našu švicarsku priču. Ovo je demagogija?

NIKAD SVI LJUDI nisu bili isti? Neki su gore, neki dolje, Vi stvarate Hrvatsku, mi plaćamo Hrvatsku... Pa ipak, oni koji žive u kućama koje su oteli pojma nemaju kako je živjeti u stanu koga će ti banka oteti. Sad ćete Vi reći da niste Vi Dropcima oteli stan, Vi ste ga dobili, Dropci su dragovoljno odselili u rupetinu, nije tu bilo ni otimačine ni zločina, a onaj se klinac bacio preko ograde nebodera jer je imao tanke živce. To sam htjela reći. Sve više ljudi u Hrvatskoj ima tanke živce. Znam da se ne družite sa ljudima iz Hrvatske, vjerujte mi na riječ. Nemojte da se bolest tankih živaca raširi Hrvatskom poput raka pa da onda shvatite da treba pobjeći iz Dropčevog stana glavom bez obzira. To, to širenje bolesti, vidjeli ste Grčku, kaos je i u Srbiji, tamo zbog pedera, ali za svaku je revoluciju uvijek neki čudan razlog samo povod, moglo bi za Vas postati opasno. Ako dođe do toga ostat ćete bez plaće, šofera, torbi, kartica, plaće, statusa, broševa... Gospođo Kosor, ako se oglušite o našu molbu, toliko ćete toga izgubiti... Zato, čujte nas švicarce, izađite iz stana Dropčevih, dignite kredit u švicarcima, postanite jedna od nas pa skupa krenimo u borbu protiv onih od vas.

Gore uši, UŠ! Živjela UŠ!