Reanto BaretićMajke ti mile, pa gdje je ta Har... Hrav... Haravacka, šta je to, jel to zbilja postoji? Otkad?! – upitao je glasno Kamater Šukerbajev, bivši (i najvjerojatnije budući) ministar financija Kirgistana, vidjevši izvještaj Svjetske banke o uspjesima istočnoeuropskih i srednjoazijskih zemalja u prebrođivanju gospodarske krize. – Postoji, mislim. Balkan, Baltik, no, tamo negdje... – odgovorio mu je kolega Kalmet Popijačev, bivši (i najvjerojatnije budući) ministar nekolicine gospodarski najvažnijih resora u Kirgistanu. – Pa s njima nas uspoređuju?! Jesu normalni?!? Nas s njima? – zapjenio se Šukerbajev. – Odakle su njih iskopali? I zašto?! – Pusti, masonerija je to neka... – slegnuo je kolega ramenima.

TAKO JE, ako je vjerovati pouzdanim izvorima, započeo prošlotjedni dijalog spomenute dvojice visokih kirgistanskih dužnosnika, neposredno po primitku turobnog izvještaja iz Washingtona. Ni nastavak nije izgledao bitno drugačije: na sto muka da ste ih stavljali, mučili ih kombiniranim metodama iz Abu Ghraiba (sjeća li ga se još itko?) i Guantanama, ti simpatični momci nikad vam ne bi znali objasniti što ih je to snašlo pa da ih se, njih i njihovu zemlju bogate povijesti, zadivljujuće prirode i ponosnih ljudi, stavlja u isti rang s nekom tamo Hrvatskom. Vjerojatno je došlo do neke greške, ponavljali bi oni i pod najžešćom torturom, pa pogledajte samo kako je nama lako dobiti inozemni kredit kad god ga poželimo! Pogledajte kolike poreze imaju u toj Hrvatskoj, pa to su i službeno najveći porezi na svijetu! Ništa suvislo ne proizvode, žive od uvoza, trgovine, šverca, rada na crno i kredita koje podižu da bi vratili prethodne kredite! Sve su karte bacili na ljetni turizam, kao da nikad čuli nisu da do sljedeće sezone postoje još tri godišnja doba koja valja nekako preživjeti! Imaju dovoljno plodne zemlje i pašnjaka za nahraniti tri tolike države, ali uvoze hranu sa svih strana, često pokvarenu. Rasprodali su i ono malo stabilnih tvrtki što su imali, radnici im štrajkaju glađu ne bi li spasili tvornice i radna mjesta, na ministarska mjesta stavljaju marionete s kleptomanskim sklonostima, a za gradonačelnike i župane mahom biraju zle klaunove! Pola vlade im je pod istragom ili već u pritvoru, a druga polovica uvijek u džepu nosi putovnicu, za svaki slučaj! Polovica građana i danas tamo misli kako je u Drugom svjetskom ratu bilo pametno i dobro, časno i plemenito, biti saveznik Hitlera i Mussolinija, a vlast to tretira kao nimalo malignu pojavu! Na ljestvici konkurentnosti Hrvatska je u rangu s Ugandom, a na listi korumpiranosti s Ruandom! Sportom drmaju kladioničarski mafijaši i preprodavači igrača, ta je mafija već premrežila pola kontinenta! Pred navijačima hrvatskih nogometnih klubova strepe policijske i gradske uprave u cijeloj Europi! Prosvjetom vladaju proizvođači udžbenika, pogledajte samo službene statistike – u zadnjih petnaest godina školske su knjige poskupjele 1400 posto! Medije nadziru oglašivači u sprezi s politikom, a tobože javna televizija pod izravnim je utjecajem vladajuće stranke. A sve to skupa nadziru grabežljive banke u stranom vlasništvu i licemjerna katolička Crkva koja sirotinji pomaže samo šupljim riječima, dok se istovremeno ne libi oholo razmetati vlastitim luksuzom i militantnom dvoličnošću!

GOVORILI SU da će biti “zemlja znanja”, a studiranje im je danas skuplje nego ikad! Govore da su “Mediteran kakav je nekad bio”, a svaku raspoloživu stopu obale pretvaraju u Mediteran kakav nikad ne bi smio biti. Vojni helikopteri ruše im se tobože zbog tapecirunga u kokpitu, a prastari se MiG-ovi sudaraju u zraku na vojnim vježbama, pod sumnjivim okolnostima! Donose gomile debilnih zakona koje povlače već za nekoliko mjeseci, neke čak i prije izglasavanja u parlamentu! Nasilje u obitelji tretiraju blaže nego najblaži prometni prekršaj, a najteže oblike kriminala “sankcioniraju” puštanjem u zastaru ili oslobađanjem počinitelja zbog proceduralnih pogrešaka! Kad se pak dogodi da do presude nekako i dođe, osuđeniku se ostavlja dovoljno vremena da pobjegne preko granice!

GRAĐANI IM STALNO kukaju o bijedi i neimaštini, a svaki u prosjeku ima po tri kreditne kartice i dva mobitela! Sindikati ih pozivaju na prosvjede ali oni se ne odazivaju (prosvjeduju jedino u anonimnim komentarima na internetu, ušljivci) pa sindikalnim liderima na kraju ne preostaje drugo nego uhljebiti se u kakvoj stranci i razgaćiti u državnom stanu! Kad god padne malo jača kiša, poplavi im pola zemlje! Kad god puhne malo jači vjetar, zemlja im se razdvoji na dva dijela! Otvaranje srednje velike proizvodne tvrtke u Hrvatskoj traje otprilike koliko i razvoj strategije ljudskog naseljavanja Marsa! Samo rijetki u Hrvatskoj plaćaju u skladu s ugovorom – ogromna većina naručitelja nakon isporuke ili obavljene usluge traži poček, ali tek negdje nakon sedmog upita “Gdje su moje pare, mrcino?”! Sami su izračunali da niti njihovi unuci neće za života otplatiti sva zaduženja kojima je danas Hrvatska opterećena! I onda ti, Svjetska banko, imaš obraza uspoređivati ponosni kirgiski narod i njegovu državu s nečim takvim, s nečim toliko korumpiranim, nesposobnim i besperspektivnim!? Ma, sram te može biti! – zaključit će u svojem dopisu, čim ga sastave, kirgistanski ministri Kamater Šukerbajev i Kalmet Popijačev.