Sebastián Piñera obogatio se sumnjivim poslovnim projektima, no popularnost mu je silno porasla nakon uspješnog spašavanja rudaraSpašavanje rudara iz rudnika bakra San José u sjevernom Čileu pretvorilo se u osobni trijumf čileanskog predsjednika Sebastiána Piñere, jednog od najbogatijih i najkontroverznijih šefova država na svijetu, umjerenog desničara, koji je pripadao stranci koja je 1973. podržala puč generala Augusta Pinocheta i njegovu diktaturu. Spretnim, a katkad i sumnjivim poslovnim manevrima silno se obogatio, bio je sudionik nekoliko velikih političkih i poslovnih afera, zbog čega se jednom mjesec dana skrivao od policije. Politički protivnici tvrdili su da je svojim novcem kupio sebi predsjednički položaj.

Za spašavanje rudara prima sada čestitke iz cijeloga svijeta, telefonom ga nazivaju šefovi najmoćnijih država svijeta, a sve čestitke na njegov račun potpuno su zaslužene jer je on bio glavni organizator spašavanja rudara, nadahnuo je cijelu naciju da zajednički poradi na tome, a i odlučio da se za to odvoji mnogo državnog novca. Okupio je na tom zadatku najbolje u Čileu, ali i najbolje u svijetu.

Meksička mornarica napravila je kapsulu za izvlačenje rudara iz podzemnog skloništa, jačali su im organizam dodacima hrani svemirske agencije NASA iz SAD-a, a čelično uže koje je izvlačilo kapsulu izrađeno je u najboljoj njemačkoj tvornici. Ime predsjednika Piñere bit će zauvijek povezano s onim što se 70 dana događalo s dotad malo poznatim rudnikom San José, 45 km sjeverno od Copiapóa, glavnog grada siromašne i slabo naseljene čileanske pokrajine Atacame. Područje je bogato rudama, posebno željeznom, ali i bakrenom, zahvaljujući kojoj je Čile jedan od najvećih proizvođača bakra na svijetu. Rudnik San José bio je u vlasništvu kompanije Empresa Minera San Esteban, koja je bila više puta tužena zbog loših sigurnosnih mjera i nesreća koje su se događale u njenim rudnicima. Nakon jedne takve nesreće zbog pogibije rudara San José je bio zatvoren godinu dana, ali je 2008. ponovo otvoren. Drama u rudniku počela je 5. kolovoza, kad su nakon urušavanja 33 rudara ostala zarobljena na dubini od 700 metara, i ujedinila naciju u naporu i nadi da će na kraju rudari biti spašeni. No i političke posljedice bile su značajne, jer su prvi put neki istaknuti lijevi opozicionari pohvalili desnog čileanskog predsjednika Piñeru - za način na koji je organizirao spašavanje rudara, a posredno i za cjelokupno vođenje zemlje. Piñera je sve to mogao organizirati jer je uvijek bio vrlo snalažljiv i inovativan. Rodio se 1. prosinca 1949. u obitelji asturijsko-baskijskog porijekla.

Sebastián Piñera sin je čileanskog diplomata i političara Demokršćanske stranke, a njegov brat Miguel, glazbenik i vlasnik noćnog kluba, istaknuo se sudjelujući u argentinskoj inačici showa 'Ples sa zvijezdamaBio je treće od šestero djece Joséa Piñere, čileanskog diplomata i demokršćanskog političara koji je 60-ih godina bio ambasador u Belgiji i UN-u. Sebastián Piñera pohađao je katoličku gimnaziju, diplomirao na katoličkom sveučilištu ekonomiju kao najbolji student svoje generacije i, dobivši Fulbrightovu stipendiju, završio postdiplomski studij ekonomije na jednom od najboljih sveučilišta u SAD-u, na Harvardu. Vrativši se u Čile, predavao je ekonomiju studentima na raznim sveučilištima od 1971. do 1988., i sudjelovao u znanstvenim projektima koji su se odnosili na ekonomski razvoj Čilea i Južne Amerike uopće. Spretno se bogatio i mudro ulagao novac u poduzeća u ekspanziji, u granama koje su se jako razvijale. Počeo je skromno, uloživši prvih 50.000 dolara, zarađenih na jednom projektu u Kolumbiji, u osnivanje vlastite građevinske tvrtke i postao jedan od vodećih čileanskih poduzetnika. Donedavno je bio vlasnik jedne nacionalne čileanske televizijske mreže, vlasnik je 27 posto dionica čileanske zračne kompanije LAN Airlines, 13 posto dionica najslavnijeg čileanskog nogometnog kluba Colo-Colo, a dioničar je i drugih vodećih čileanskih tvrtki. Tvrdi se da se jako obogatio kad su se u Čileu uvodile kreditne kartice.

Američki poslovni magazin Forbes ove je godine njegovo bogatstvo procijenio na 2 milijarde dolara. Često je bio na udaru medija i pravosudnih istraga zbog svojih poslovnih poteza. Čak je 1982. za njim bio raspisan uhidbeni nalog jer je navodno prekršio zakon o bankama, pa se mjesec dana krio sve dok njegovi odvjetnici nisu raščistili stvari. Nedavno je bio kažnjen velikom globom jer je utvrđeno da je trgovao dionicama zračne kompanije LAN na temelju protuzakonito dobivenih povlaštenih informacija. Piñera se kasno počeo baviti politikom. Kao i njegov otac, učlanio se u Demokršćansku stranku, koja je u Čileu centristička: zalaže se za liberalni kapitalizam, ali ima i socijalnu notu. Kad je 11. rujna 1973. general Augusto Pinochet krvavim vojnim udarom svrgnuo dotadašnjeg socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea, Demokršćanska stranka je podržala Pinocheta, iako je on uveo brutalnu diktaturu u kojoj je ubijeno 3000 protivnika režima, a deseci tisuća završili su po zatvorima. Poslije su se demokršćani distancirali od Pinocheta, vidjevši da ne namjerava prepustiti vlast civilima. Piñera je tih godina postajao sve aktivniji u stranci i sve kritičniji prema Pinochetu.

Čileanski predsjednik sa suprugom Cecilijom Morel i čileanskom nogometnom reprezentacijomKad je 1988. raspisan referendum na kojem su se Čileanci izjasnili žele li da Pinochet nastavi vladati, Piñera je glasovao protiv toga, procjenjujući da zloglasni, kompromitirani Pinochet počinje desnici, pa i onoj umjerenoj demokršćanskoj, samo škoditi. U to vrijeme Piñera je napustio Demokršćansku stranku i aktivirao se u novoj Stranci nacionalne obnove. Već 1992. Piñera se prvi put htio kandidirati za predsjednika, ali zbog nekog skandala nije dobio stranačku nominaciju. Od 2001. do 2004. bio je predsjednik Stranke nacionalne obnove, 2005. se kandidirao na predsjedničkim izborima, dobivši nominaciju svoje stranke, i s 24,6 posto glasova bio na drugom mjestu u prvom krugu, ali ga je u drugom socijalistička kandidatkinja Michelle Bachelet pobijedila dobivši 53 posto glasova. Kandidirao se i pet godina kasnije i u drugom krugu pobijedio demokršćansko-socijalističkog koalicijskog kandidata Eduarda Freija. velikim dijelom stoga što se u Čileu počela osjećati ekonomska kriza, a on je obećavao brz izlazak iz krize, uvjeravajući birače da to može postići zahvaljujući svom velikom ekonomskom i poslovnom iskustvu. Pomoglo mu je u predizbornoj kampanji i to što ju je sam mogao financirati, pa se tvrdi da je na nju potrošio 15 milijuna dolara svog novca.

Čileanski predsjednik u društvu kalifornijskog guvernera Arnolda Schwarzeneggera i Marije ShriverNakon što je izabran, odrekao se članstva u stranci, s obrazloženjem da mora zemlju voditi kao neovisni, nepristrani političar. U nastupnom predsjedničkom govoru bio je vrlo pomirljiv prema svojoj socijalističkoj prethodnici Michelle Bachelet, hvalio neke stvari koje su socijalisti napravili i obećao da će nastaviti sve dobro što su činili. Ipak, založio se za nove vizije čileanskog razvoja. Prodao je svoju televizijsku kompaniju, a svoje dionice u drugim tvrtkama stavio pod kontrolu neovisnog fonda kako ga ne bi optuživali za sukob interesa. Stupio je na dužnost 11. ožujka 2010., a pet mjeseci kasnije došlo je do nesreće u rudniku San José i od prvog se trenutka snažno angažirao da se pomogne zatrpanim rudarima. Igrom slučaja zatekao se baš na mjestu gdje su spasioci pokušavali doprijeti do rudara upravo kad su zatrpani rudari na sondu koja je do njih došla 22. kolovoza, 17 dana nakon urušavanja rudnika, zakvačili papir s porukom: “”Estamos bien en el refugio los 33” (“Nas 33 u zaklonu smo dobro”). Upravo je Piñera prvi pokazao javnosti tu poruku, koja je dokazivala da su rudari živi. Tada je pokrenuo operaciju spašavanja, koja je dobro završila, promijenivši pri tome i njegovo predsjedništvo i Čile u cjelini.

Zahvaljujući tome dobio je podršku i s ljevice, a posebno je simbolično bilo kad mu je čestitala jedna poznata Čileanka. Nesreća se dogodila u siromašnoj pokrajini Atacama, s jakom rudarskom radničkom klasom, pa ondje na čileanskim izborima najčešće dobro prolaze lijeve stranke. Predstavnica Atacame u čileanskom Senatu članica je Socijalističke stranke Isabel Allende, kći Salvadora Allendea, čileanskog socijalističkog predsjednika ubijenog u desničarskom vojnom udaru 11. rujna 1973. Nakon puča s majkom i ostalim članovima obitelji pobjegla je u inozemstvo, ali se nakon odlaska Pinocheta s vlasti vratila u Čile i politički aktivirala. Dijelom i zbog svog porijekla Isabel Allende je jedna od najistaknutijih socijalističkih političkih ličnosti Čilea, zainteresirana za dobrobit područja koje predstavlja u Senatu, vrlo aktivna na nacionalnom i međunarodnom političkom planu, ali i u kritikama sadašnje desne vlade predsjednika Sebastiána Piñere. Nije bila zadovoljna posljednjim razvojem prilika u Čileu, time što je nakon četverogodišnjeg predsjedničkog mandata socijalistkinje Michelle Bachelet za predsjednika izabran jedan od najbogatijih ljudi Čilea, milijarder, desničar Sebastián Piñera. Jako je kritizirala Piñeru, ali i cijeli njegov politički ambijent. Riječ je, naime, o miljeu koji je svojedobno podržavao i Pinocheta, ali je reformirao svoju politiku pa sad podržava umjerenijeg Piñeru. Kad je došlo do nesreće u San Joséu, i Isabel Allende odmah se angažirala da se što prije dopre do zatrpanih rudara. Dok se još bušio kanal kojim je trebalo doći do njih, ona je posjetila njihove obitelji koje su živjele pokraj mjesta nesreće.

U SRIJEDU, 15. listopada, Piñera je pri dugotrajnom izbavljanju rudara svakog pojedinačno dočekivao na površiniDošla je tamo zajedno sa svojom sestričnom, slavnom književnicom i imenjakinjom Isabel Allende, te su zajedno hvalile napore da se rudari spase. Založila se da se poduzmu mjere da se takvo što ne ponovi: “Ova se nesreća mogla izbjeći, a tako bismo izbjegli i ovo bolno iščekivanje 33 obitelji da ponovno vide svoje najmilije. To se moglo izbjeći da su naši poduzetnici društveno odgovorniji. Ne možeš se baviti rudarstvom na račun života rudara. A ni vlasti nisu ispunile svoju zadaću. Umjesto što su rudnik privremeno zatvorile, trebale su ga zbog kršenja pravila sigurnosti zatvoriti zauvijek. Postojao je dobar razlog da se rudnik trajno zatvori. Dokazano je da nije posjedovao drugi izlaz za slučaj nesreće, pa ni stepenice u otvoru za ventilaciju.” Podsjetila je da je njezin otac kao predsjednik upravo zbog loših uvjeta u čileanskoj eksploataciji bakrene rude 1971. nacionalizirao kompanije koje su se time bavile i napomenula da bi on sigurno “s velikom tugom promatrao što se sada događa”: “Danas je cijena bakra visoka, a on bi sigurno zamijetio da posljedice te visoke cijene bakra nisu više plaće rudara, bolji radni uvjeti i veća sigurnost. Današnji poduzetnici nemaju ništa višu socijalnu svijest i nisu ništa manje lakomi od onih u njegovo doba.” No, iako je bila vrlo kritična prema lokalnim vlastima, pohvalila je predsjednika Piñeru: “Ovaj događaj povećao je popularnost predsjednika Sebastiána Piñere. On je to apsolutno zaslužio.”