KUNST JE BIO ZAŠTIĆEN za vrijeme Sanaderove vladavine, a njegova potpora bivšem premijeru vidjela se i u nedavnom izrazito benignom ispitivanju na saborskom povjerenstvuNakon što je prošlog tjedna hadezeovac Boris Kunst na sjednici Saborskog istražnog povjerenstva bio iznimno blag prema bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, u vladajućoj stranci ponovo su se pojavile glasine da je on jedan od Sanaderovih tajnih “spavača” - osoba koje Sanaderu već dulje vrijeme pružaju razne oblike potpore, a svoju odanost mogli bi pokazati ako Sanader iz saborskih klupa pokuša ugroziti HDZ-ovu saborsku većinu ili inicirati pad vlade Jadranke Kosor.

O Kunstu mnogi u HDZ-u oduvijek imaju loše mišljenje i smatraju da bi ga vodstvo stranke trebalo izbaciti iz stranke, jer joj donosi više štete nego koristi, a svojim ponašanjem i javnim istupima posljednjih godinu dana dao je naslutiti da je odan Sanaderu. Smatra se da je Kunsta u HDZ doveo upravo Sanader, a pretpostavlja se da je zbog njegova političkog utjecaja Kunst proteklih godina bio zaštićen od afera još iz vremena dok je bio sindikalni lider.

Vjerojatno je zbog toga Kunst ostao jedan od rijetkih članova HDZ-a koji je početkom ove godine, na sam dan Sanaderova brisanja iz stranke, javno branio bivšeg premijera. U javnost je sredinom studenoga prošle godine procurila informacija da Grad Zagreb namjerava Kunsta izbaciti iz gradskog stana, a okolnosti bi mogle biti vrlo neugodne za HDZ ako se ta tema otvori tijekom predizborne kampanje. Osim što je javno, a vjerojatno i na druge načine, podržavao i još uvijek podržava Sanadera, Kunst je upleten u aferu koja bi tijekom antikorupcijske politike HDZ-u mogla nanijeti veliku štetu. Osim što je prelaskom u politiku privremeno oslabio sindikalnu scenu, Kunst u HDZ-u nema nikakve zasluge zbog kojih bi ga stranka štitila.

Štoviše, Nacionalovi izvori bliski HDZ-u ističu da Kunsta u stranci nitko ne smatra važnim članom, nije dugogodišnji član s bilo kakvim zaslugama, a u stranku ga je početkom 2007. doveo Sanader, do čijeg mišljenja u HDZ-u više nimalo ne drže. Samo nekoliko sati nakon što je Sanader u nedjelju 3. siječnja u središnjici HDZ-a održao pučističku konferenciju za novinare, na koju su prijevarom dovedeni i neki saborski zastupnici HDZ-a, većini njih ubrzo je postalo jasno kakav je odnos snaga u stranci pa su se neki od njih još iste večeri javno ogradili od Sanadera i opisivali da su bili prevareni. Drugog dana stvari su bile još jasnije: već od ranog jutra spekuliralo se da će Sanader biti izbačen iz stranke, pa se još i povećao broj hadezeovaca koji su se žurili medijima i javnosti priopćiti da su na strani premijerke Kosor, a oni koji su još i tad bili neodlučni ”mudro” su se držali po strani. Jedan od rijetkih koji su iskakali bio je upravo Kunst, koji je u izjavi Večernjem listu relativizirao Sanaderovu pučističku presicu i sjednicu predsjedništva stranke, rekavši da je ”i jučer i danas došao jer je bio pozvan”. Na kraju izjave čak je dodao da ”ne vidi razlog za Sanaderovo isključenje”, čime je postalo jasno čiju stranu zauzima 54-godišnji bivši sindikalist.

Ocjenu njegove bliskosti sa Sanaderom pojačalo je i njegovo ponašanje na prošlotjednom saborskom istražnom povjerenstvu, gdje je bio iznimno blag prema Sanaderu, a nedavnim gafom, kad je pokazao veliko neznanje tvrdeći da “25 posto plus jedna dionica iznosi 26 posto” Kunst je stekao imidž neupotrebljive neznalice, što o njemu misle i njegovi stranački kolege. A razlozi za priklanjanje Ivi Sanaderu po svemu sudeći vrlo su jasni ako se baci pogled na Kunstov minuli život i rad. Nekadašnji predsjednik skijaškog kluba Medveščak javnosti je postao poznat sredinom devedesetih, kad je postao predsjednik Udruge radničkih sindikata. Upravo je pod njegovim vodstvom 1998. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu održan po nekima jedini uistinu uspjeli sindikalni prosvjed u Hrvatskoj, što u vrijeme vladavine Franje Tuđmana sigurno nije bio lak pothvat. Tuđmanovom smrću i dolaskom Račanove koalicije na vlast, odnosno u promijenjenim političkim okolnostima Boris Kunst, kao i mnogi drugi sindikalisti isprva se nije najbolje snašao, a potom je više-manje marginaliziran poput svih ostalih sindikalista: tu i tamo bi na dan ili dva privukao pažnju javnosti nekom kritikom vlasti, a onda bi do sljedeće prilike potonuo u zaborav.

IZA LEĐA LUKE BEBIĆA su Jerko Rošin i Kunst, za koje se sumnja da su bliski sa Sanaderom, a Kunst bi zbog afera mogao i naštetiti stranci prije izboraIz današnje perspektive očito je da Boris Kunst tijekom dugogodišnjeg sindikalnog rada nije ostao upamćen ni po kakvoj velikoj akciji ili snažnijem angažmanu, osim što je tijekom 2005. na sebe navukao mnoštvo negativnih komentara ženskih udruga jer se otvoreno zalagao za legalizaciju prostitucije. Iako je to isprva djelovalo kao efektno otvaranje tabu teme koja mu je odmah priskrbila povećano zanimanje javnosti, Kunst legalizaciju najstarijeg zanata na svijetu očito nije doživljavao neozbiljno: godinu dana nakon prve najave svoje inicijative, njegov je sindikat vladi i Saboru poslao i formalni ”Prijedlog zakona o prostituciji”, u čijem je obrazloženju stajalo da bi tako ”3500 hrvatskih prostitutki izašlo iz sive zone, dobilo radne knjižice” i - status obrtnice.

Iako taj prijedlog, dakako, nije prošao, sigurno bi bilo zanimljivo čuti kako na legalizaciju prostitucije danas gleda nekadašnji sindikalni lider koji je u međuvremenu postao saborski zastupnik demokršćanskog HDZ-a. Sljedećih godina Kunst je nastavio voditi sindikate, a povremeno bi netko spomenuo njegovu visoku plaću, službeni BMW koji je jednom prilikom navodno slupao njegov sin ili druge povlastice koje se često spominju kad je riječ o sindikalnim liderima. Prva veća pukotina u Kunstovoj biografiji do javnosti je doprla u veljači 2007. godine, kad su mediji prenijeli da je Kunst optužen za zloporabu kreditnih kartica. Prema optužnom prijedlogu koje je po prijavi Zagrebačke banke sastavilo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Kunst je od listopada do prosinca 2004. svojom Eurocard-Mastercard karticom ”nabio” 145.000 kuna duga, zbog čega je optužen za zloporabu čeka i kreditne kartice. Iako je za to djelo predviđena mogućnost zatvorske kazne do šest mjeseci, tužiteljstvo je za Kunsta tražilo samo novčanu kaznu od 90 prosječnih dnevnih dohodaka, odnosno 12.800 kuna, te da Zagrebačkoj banci vrati cjelokupni dug.

Tijekom ljeta te godine Kunst je vjerojatno zaključio da sindikalni angažman nije isplativ kao neke druge djelatnosti, pa je javno najavio mogućnost da uđe u političke vode. Isprva se spekuliralo da će na tada nadolazećim parlamentarnim izborima imati neovisnu sindikalnu listu, a potom su mediji objavili da o svom političkom angažmanu Boris Kunst navodno pregovara s čak četiri političke stranke. U konačnici, po direktnoj odluci i direktivi tadašnjeg premijera i šefa stranke Ive Sanadera Kunst se tako našao u HDZ-u, a Sanader se pobrinuo da novopečeni član stranke odmah bude stavljen na listu za Sabor. Čim je zaključio dogovor sa Sanaderom, Kunst je očito stekao i snažnu političku zaštitu, pa tako ni danas nije poznato kako je i je li uopće okončan njegov spor sa Zagrebačkom bankom. Ako je u međuvremenu banci nadoknadio dug od 145.000 kuna bilo bi svakako zanimljivo da javnosti objasni gdje je i kako namaknuo toliki novac. Dok je državom vladao Ivo Sanader, Boris Kunst očito nije imao nikakvih briga osim da sjedi u Saboru, glasuje po uputama stranke i da se radi političkog igrokaza povremeno predstavlja kao zaštitnik radnika i tobože oponira vlastitoj stranci. Tako je i tijekom rasprave o zabrani rada nedjeljom Kunst tobože bio protiv izglasavanja tog zakona. Veliki problemi za Kunsta su nastali tek sredinom studenoga prošle godine, kad su mediji objavili da on živi u gradskom stanu iz kojega ga zagrebačka gradska vlast - želi deložirati. Istražujući imovinu drugih sindikalnih čelnika, pročulo se i da nekadašnji sindikalni lider Boris Kunst uživa dugogodišnju blagonaklonost gradskih vlasti, odnosno da živi u gradskom stanu za koji plaća tek nekoliko stotina kuna najma.

KUNST JE branio Sanaderov pokušaj rušenja HDZ-a i rekao je da ga se ne treba isključiti iz stranke, a nedavnim gafom kad je pokazao veliko neznanje tvrdeći da '25 posto plus jedna dionica iznosi 26 posto' u javnosti je stekao imidž neupotrebljive neznalice, što o njemu misle i njegovi stranačke kolegeIstovremeno, u imovinskoj kartici koju je na početku zastupničkog mandata predao Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa Kunst je naveo da od nekretnina posjeduje samo oranicu u zagrebačkim Remetama vrijednu 96.000 eura. Iako se Kunst žestoko obrušio na novinare, optužujući ih za lažne tvrdnje i prijeteći im sudskim tužbama, oni su zapravo samo prenosili pismeni odgovor zagrebačke pročelnice za upravljanje imovinom grada Ninoslave Zeković, iz kojeg je vidljivo da Grad Kunsta namjerava izbaciti iz stana i to zato što ih je - prevario. U dopisu tako stoji: “Grad Zagreb je gđi. Danici Kunst ( supruzi Borisa Kunsta, op. a.) za njeno tročlano domaćinstvo dao u najam, na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, stan u Ljudevita Posavskog 37, kat II, pov. 52 m2, odnosno legalizirao joj status na navedenom stanu Zaključkom Gradskog poglavarstva od 13.1.2000. (...) Ukoliko ne uspije dobrovoljna predaja stana, Grad Zagreb će ustati tužbom jer je utvrđeno da: prihod po članu obiteljskog domaćinstva prelazi 75 % prosječne mjesečne plaće isplaćene u gospodarstvu Grada Zagreba i da je Boris Kunst vlasnik stambenog objekta”. Iz tog dopisa bilo je jasno da saborski zastupnik HDZ-a koji prima plaću od 16.000 kuna godinama s obitelji živi u gradskom stanu za siromašne građane, da ga Grad iz tog stana želi izbaciti, te da netko očito iznosi neistinu: ili Kunst koji u svojoj imovinskoj kartici nije naveo da posjeduje stambeni objekt, ili zagrebačko poglavarstvo koje tvrdi da ga Kunst posjeduje. U svakom slučaju, mnogima je bilo jasno da je Boris Kunst očito imao snažnog političkog zaštitnika jer se njegovo stanovanje u gradskom stanu dugo godina toleriralo i zataškavalo, a kad je slučaj procurio u medije, opet mu se nije ništa dogodilo.

U trenutku izbijanja afere Boris Kunst je demantirao iznesene činjenice, napadao novinare i urednike i prijetio sudskim tužbama, a da javnosti nije dao ni jedan smisleni odgovor na pitanje kako je i zašto godinama živio u gradskom stanu. Jedini odgovor koji je Kunst davao je tvrdnja da je navedenu oranicu prodao još početkom devedesetih, no da je sve do 1995. ostao upisan kao njezin vlasnik. A to se pak kosi sa jednostavnom logikom: ako od 1995. nije vlasnik oranice, zašto ju je Kunst 2007. godine uopće navodio u imovinskoj kartici kao svoje vlasništvo? Iako je od otkrića cijelog slučaja prošla cijela godina, koliko je poznato Boris Kunst još uvijek živi u stanu iz kojeg se morao ”dobrovoljno iseliti”, a u međuvremenu je Ivo Sanader, njegov politički zaštitnik izbačen iz HDZ-a i izgubio svu moć i utjecaj. U HDZ-u smatraju da je kroz cijeli taj period Kunst ostao u bliskom kontaktu s bivšim premijerom, a dokazi njegove povezanosti sa Sanaderom svako malo izbijaju na vidjelo, što su neki primijetili i prošlog tjedna na sjednici saborskog povjerenstva.