Rubens Barrichello odrastao je u São Paulu, preskakao je ogradu staze Interlagos da bi gledao utrke Formule 1S 303 utrke iza sebe, Rubens Barrichello je najiskusniji vozač u povijesti Formule 1 i apetit mu ne pokazuje znakove slabljenja. Taj 38-godišnji Brazilac u Formuli 1 je debitirao 1993. na utrci za Veliku nagradu Južne Afrike u Kyalamiju, u karijeri je imao 11 pobjeda, prvi put je Veliku nagradu osvojio u Njemačkoj 2000. a zadnji put u Italiji prošle godine. Ovaj razgovor vodili smo uoči njegove 300. utrke, na belgijskoj stazi Spa Francorchamps. Čak se 68 puta penjao na postolje a nakon što je upravo na belgijskoj stazi prvi put 1994. godine startao s prvog mjesta, tu je priliku imao još 13 puta. Iako jubilarnu 300. utrku nije uspio završiti, štoviše, zbog sudara je ispao još u prvom krugu, već je u Monzi bio deseti, u utrci za Veliku nagradu Singapura šesti, a u Suzuki deveti, što ga stavlja na 11. mjesto s 41 bodom.

Dva mjesta ispred njega u ukupnom poretku nalazi se jedini čovjek koji se po iskustvu može mjeriti s Barrichellom. Po mnogima njegov dugogodišnji timski kolega iz Ferrarija Michael Schumacher upravo Barrichellu treba zahvaliti titulu najuspješnijeg vozača Formule 1 svih vremena, jer mu je potonji u pet godina koliko su bili u istome timu navodno puštao da pobjeđuje te je Schumacher od 2000. do 2005. u pet uzastopnih sezona nanizao prva mjesta u poretku. O tome taj povučeni Brazilac od 1,72 cm sa 71 kilogramom ne želi razgovarati ni danas. Rubens Barrichello kao da je oduvijek bio predodređen za vozača Formule 1, rođen je naime u neposrednoj blizini staze u Interlagosu, četvrti São Paula gdje još i danas živi njegova obitelj. “Kao dječak sam preskakivao zidove staze kako bih gledao utrke”, kaže Barrichello, no dodaje: “Sve je počelo još kad je moja majka u osmom mjesecu trudnoće gledala utrku za Veliku nagradu Argentine. Siguran sam da sam još tada, u majčinoj utrobi, postao ovisan o brzini.”

Iako je prvi karting bolid dobio od djeda s majčine strane kad mu je bilo samo šest godina, njegov otac Rubens uvjetovao je sinovo bavljenje utrkama odličnim ocjenama. Još kao karting vozača u Svjetskom kupu sponzorirao ga je Ayrton Senna. Kao 17-godišnjak Barrichello je počeo voziti Formulu Ford a 1990. preselio se u Italiju sa snom da postane vozač Formule 1. Budući da nije imao novca, sam se preselio u Europu a odvojenost od obitelji je teško podnosio. “Morao sam spavati u sobi koju sam dijelio sa psom u sklopu garaže tima. Osim toga, natjecao sam se koristeći očevu vozačku dozvolu jer sam još bio maloljetan, a to je bilo moguće jer otac i ja imamo isto ime i rođeni smo na isti datum”, prisjeća se Barrichello vremena provedenog u Italiji. Iduće godine se preselio u Englesku gdje je postao dio engleskog tima Formule 3 West Surrey. Učenje engleskog mu je bio novi izazov a englesku hladnoću i kišu opisuje kao neizdržive. Kako sam kaže, san mu se ostvario u siječnju 1993. kad je postao član tima Jordan. Iste je godine postao i vozač Formule 1, a u ožujku je vozio prvu utrku na kojoj je osvojio 14. mjesto.

Dogovor u pit stopu s momčadskim kolegom, njemačkim vozačem Nicom HülkenbergomVeć 1994. prvi se put popeo na postolje kao treći. Tada se prvi put sa Schumacherom natjecao za isto mjesto a nakon utrke mu je prišao i njegov veliki idol Ayrton Senna i čestitao mu, kazavši da ni sam ne bi bolje odvozio utrku. Idući vikend u Imoli zauvijek je obilježio povijest Formule 1. Počeo je u petak Barrichellovim stravičnim zalijetanjem u zid tijekom kvalifikacija. “Još uvijek mi nije lako pričati o tome. Na svu sreću, vrlo malo detalja same nesreće pamtim, ne sjećam se kako sam dospio u bolnicu gdje su ustanovili ozljede glave, prijelom desne ruke, teške kontuzije kralježnice i slomljen nos. No sasvim jasno se sjećam da je prva osoba koju sam ugledao pokraj bolničkog kreveta bio Senna.”

Dan kasnije na istoj je stazi u Imoli poginuo austrijski vozač Roland Ratzenberger, a idućega dana, 1. svibnja 1994. u šestom krugu utrke, s 310 kilometara na sat u zid je udario Barrichellov mentor i prijatelj, trostruki svjetski prvak, Ayrton Senna. Poginuo je kao vozač tima Williams za koji danas vozi i Barrichello. I danas je Senna na svakoj utrci ispred njega, zahvaljujući počasnom logu Senna što ga je Williams stavio na nos svojih bolida. “Gubitak Senne je najveći gubitak u mom životu. Ayrton je bio moj vodič, moja radost u utrkivanju. U 18 utrka koje su prethodile nisam znao je li mi veće zadovoljstvo činjenica da vozim Formulu 1 ili da sam u njegovoj blizini. Najvjerojatnije se još uvijek nisam oporavio od te tragedije”, kaže Barrichello koji se tada bojao ponovo sjesti u bolid, no uspio je prevladati taj strah i već 15 dana nakon tragedije na testnoj vožnji je vozio brže no ikad prije. I kad 17 godina nakon prve utrke Rubens Barrichello s dječačkim sjajem u očima kaže da je entuzijastičan i željan natjecanja kao i na počecima, on to uistinu i misli.

NStyle: Kazali ste da u ovom razdoblju života vozite bolje no ikad, jeste li pritom mislili na samopouzdanje koje dolazi iz vašeg bogatog iskustva?
- Tehnički ne vozim bolje, ali mislim da je trenutak dobar i da je razina moje psihičke snage dobra. Sve to naravno ima veze s mojim iskustvom, s mojim znanjem i ponašanjem, sa svime što sam dobro učinio u prošlosti i što me učinilo boljim.

NStyle: Kako se danas osjećate na startu utrke?
- Iskustvo mi dopušta da budem emotivan kad god trebam biti, ali onog trenutka kad zatvorim vizir na kacigi, to je to. Tad se osjećam kompetitivno i tako se i trebam osjećati. Nisam nimalo nervozan.

NStyle: Jeste li danas više ili manje ambiciozni nego prije deset godina?
- Danas sam ambiciozniji.

NStyle: Čini li iskustvo razinu straha većom ili manjom?
- Strah je nešto što je uz mene cijelo vrijeme i zato je razina adrenalina poprilično visoka i dobra. Ali još uvijek volim tu borbu straha i adrenalina. I nikad ne možete reći da se strah smanjuje jer cijelo vrijeme ste pod pritiskom izvedbe. Naš posao je prilično brutalan.

NStyle: Odakle vozite - iz utrobe, srca ili glave?
- Iz srca, rekao bih. Ljudi u timu kažu da sam vrlo hrabar, ali ja mislim da je tome tako zato što vozim iz srca, to je moja strast.

U prvoj sezoni F1 1993NStyle: Pretpostavljam da si ne smijete dopustiti da previše mislite dok vozite utrku?
- Sve mora biti prirodno, ne možete sasvim isključiti misli, ali određena doza automatizma je također prisutna.

NStyle: Jeste li praznovjerni, imate li kakvih rituala prije utrka?
- Više ne. Nekad sam bio praznovjeran, ali jednog dana nisam imao vremena napraviti stvari koje sam običavao prije utrke i svejedno sam pobijedio. Tako da sam otad praznovjerje ostavio kod kuće.

NStyle: Imate dva sina, biste li im ikada preporučili da postanu vozači formule?
- Kada bi oni to željeli, ne bih im priječio. Želim da budu sretni pa ako žele biti vozači utrka, to je u redu.

NStyle: Vaši su počeci bili skromni i teški, koliko je danas sve drukčije kad novac nije problem?
- Nema razlike. Moj život se vrlo malo promijenio. Naravno, imam mogućnost putovati u boljim avionima, mogu češće posjećivati obitelj nego prije. Ali ostalo se uopće nije promijenilo, i danas radim potpuno iste stvari kao i kad sam počinjao.

NStyle: Zabrana nadopune rezervoara tijekom utrka ide vam u prilog jer uz Schumachera ste jedini među vozačima koji ima iskustvo vožnje bez nadopune goriva. Jeste li zbog toga u prednosti pred ostalima?
- Ono što se računa je razina psihičke snage, jer ako imate više iskustva ali niste dovoljno brzi, ništa vam ne vrijedi. U Formuli 1 ste heroj trenutka zbog svog talenta, to nema veze s iskustvom. Svom timu možete pomoći samo ako vozite brzo i ako vozite u pravom smjeru.

NStyle: Iza vas je 299 utrka, koji vam je najdraži trenutak dosad i zašto?
- Ovaj sad trenutak mi je najdraži. Jer život je poseban i svakim danom postaje sve bolji. Toliko sam sretan i uzbuđen što i s 38 godina mogu biti toliko kompetitivan i toliko brz u autu. To me pokreće i čini sretnim do ludila.

NStyle: Nakon 17 godina utrkivanja, ima li još uvijek nečega što vas može iznenaditi ili mislite da ste sve već vidjeli?
- Ne, nema načina da se sve vidi, mislim da cijelo vrijeme učim.

NStyle: Dijelite li svoja znanja s timskim kolegom Nicom Hülkenbergom, mislite li za sebe da ste mu dobar mentor?
- Ne govorim mu što da radi, on sve dobro radi, a bude li griješio, ja ću mu rado reći gdje griješi. Ali nas dvojica pokušavamo jedan drugoga pobijediti. Najbolji test za vozača je kad vozi usporedo s timskim kolegom.

NStyle: Mislite li da Williams može opet biti na vrhu u Formuli 1?
- Ne znam, mnogo truda se ulaže u auto za iduću godinu i nadamo se da će biti u konkurenciji za prva mjesta.

NStyle: Kad biste se mogli vratiti 15 godina unatrag, koji biste savjet dali samome sebi?
- Ja život definiram kao misteriozno iskustvo, kao neprekidno učenje. Kad bih se mogao vratiti 15 godina unazad i onom mladom, brzom klincu reći što da čini a što ne, to bi mu moglo pomoći, ali moglo bi mu i odmoći. Sve je u koordinaciji između vlastite snage, uma i želje za pobjedom. Kad bih sve mogao ponoviti, sve bih učinio isto.

NStyle: Kako se opuštate?
- Igram golf, obožavam taj sport, i tu sam vrlo kompetitivan i želim biti dobar. Volim biti sa svojim sinovima i svojom obitelji, tako najradije provodim slobodno vrijeme.

NStyle: Volite li voziti privatno i koji automobil vozite?
- Trenutačno imam veliki automobil, veliki mercedes za cijelu obitelj. Ja sam jednostavan čovjek. Moj jedini, uvjetno rečeno hir je to što imam privatni avion. Sve ostalo je vrlo uobičajeno.

NStyle: Imate li možda iduću okruglu brojku koju želite doseći u Formuli 1?
- Vozit ću utrke dok god budem mogao. Ni kad sam počinjao nisam imao za cilj doći do 300. utrke. Vozim sa strašću, a kad je tako, tu nema previše planiranja.