Predstava Cirque du Soleila za koju Hranitelj kreira kostime premijeru će imati u lipnju 2011. u New Yorku, a o detaljima još ne smije govoriti“Živim na relaciji Montreal - Ljubljana već tri godine”, govori 42-godišnji Zagrepčanin Alan Hranitelj koji je već 26 godina stalno nastanjen u Ljubljani, opisujući kako mu izgleda život otkad je postao kostimograf najnovije predstave svjetske scenske atrakcije Cirque du Soleil. Ta skupina iz Montreala jedinstvena je u svijetu po kombinaciji kazališno-plesno-akrobatskih predstava kojima već 20 godina oduševljava publiku diljem svijeta. Hrvatska će ih publika prvi put moći vidjeti u zagrebačkoj Areni, od 17. do 21. studenog, gdje nastupaju s predstavom “Saltimbanco”, kojom tematiziraju život u gradu.

U POVODU NJEGOVA RADA na najnovijoj predstavi Cirque du Soleila, s Alanom Hraniteljem razgovarali smo prošlog tjedna u Ljubljani. Detalji predstave, koje je premijera najavljena za lipanj 2011. u newyorškom Radio City Music Hallu, još su uvijek obavijeni velom tajne, pa se tako ne smije otkriti ni njeno ime. “Moja suradnja sa Cirque du Soleilom je počela još 2007., i to za projekt kojeg je premijera trebala biti u Macau, međutim taj projekt je zamrznut zbog recesije. Oni svaki projekt pripremaju po dvije godine, godinu dana se rade skice, a godinu dana probe. Ovaj prvi projekt je zaustavljen dok je još bio na papirima, prije nego što se krenulo u izradu. No ja sam rođen pod nekom sretnom zvijezdom i pozvali su me odmah na novi projekt. Ovo što sad radimo je sasvim nova predstava, s novom ekipom, novim redateljem, novim scenarijem, iz prošle ekipe smo samo scenograf i ja”, govori Alan Hranitelj, a o novoj predstavi Cirque du Soleila smio nam je otkriti tek to da će biti akrobatski spektakl u režiji Françoisa Girarda, koji je režirao filmove “Crvena violina” i “Svila”. Radnja predstave odvija se u napuštenom kazalištu i prati čarobnjaka koji je izgubio svoju ljubav, a s njom i svoju magiju. Dok plačući preklinje bogove da mu je vrate, biva uronjen u svijet nastanjen nestvarnim bićima. Kompozitor i glazbeni ravnatelj nove predstave je Nick Littlemore, proteže Eltona Johna koji ga osobno vodi kroz kreativni proces na novom spektaklu.

“EKIPA JE ODLIČNA, redatelj François Girard je apsolutno fantastičan, strašno sam zadovoljan svima”, nastavlja Hranitelj, a opisujući svoj uobičajeni dan u sjedištu Cirque du Soleila kaže: “To je korporacija, tamo je zaposleno oko 5000 ljudi i ja sam najviše u radionici koja zapravo više izgleda kao tvornica. Cijele dane provodim u pogonu, od devet ujutro do sedam navečer sam tamo. Imam svog asistenta, svaki dan svatko od nas ima svoj raspored, sve je organizirano, ne srećemo se slučajno. Na početku tjednaje sastanak s redateljem, nema improvizacije, nema slučajnosti.” Svi kostimi Cirque du Soleila su rađeni po mjeri i proizvedeni u toj radionici koja će u 2010. godini proizvesti 25.000 komada kostima. “Trenutačno smo u fazi izrade prototipa, za komplicirane stvari se rade prototipi, da vidimo kako one funkcioniraju. U predstavi će biti ukupno 71 izvođač, oni se više puta tijekom predstave preodijevaju. Glavni glumac je velika kanadska zvijezda, osim njega tu je još nekoliko glumaca, zatim artisti koji izvode akrobatske točke, ostali su sve u jednom - i klaunovi i akrobati i glumci.”

Alan Hranitelj kaže da mu se nije bilo teško prilagoditi novom načinu rada: “Možda ne izgledam tako, ali uvijek se trudim sve pojednostavniti koliko god se može. Nemam problema ni u komunikaciji s ljudima, to sve ide glatko.” I na život u Montrealu se lako priviknuo, to više što ulica u kojoj živi neodoljivo podsjeća na njegovu ulicu u Ljubljani. Alan Hranitelj već je godinama poklonik Cirque du Soleila: “Otkrio sam ih početkom 90-ih i bili su mi strašno zanimljivi. Onda sam im 1995. poslao katalog sa svojim radovima koji se negdje zagubio. Međutim, u međuvremenu su ga pronašli i nazvali su me 1997. Prvo smo imali cijeli kaos s telefoniranjem jer se ja ne javljam na pozive sa skrivenoga broja. Oni su bili uporni sve dok se jednom nisam slučajno javio i s druge strane čuo: ‘Tražimo vas već mjesec i pol!’ Ups! - pomislio sam. Nakon svega smo se konačno našli, odmah sam se jako dobro razumio s njihovim glavnim ravnateljem i redateljem prve predstave. Nije bilo uopće dvojbi hoćemo li surađivati, sve je bilo jasno.”

PREMA HRANITELJEVIM riječima, trenutačno se rade tri nove predstave, svaka predstava je i nakon premijere konstantno u procesu dorade i usavršavanja i za svaku od 22 predstave, koliko ih je na repertoaru, stalno se rade audicije, traže se novi izvođači. Naime, zbog iznimno napornih uloga, vijek trajanja artista u Cirque du Soleilu je u prosjeku tri godine. “Saltimbanco” s kojim dolaze u Zagreb jedna je od predstava s početaka Cirque du Soleila. 'SALTIMBANCO' Cirque du Soleil nastupit će u zagrebačkoj Areni od 17. do 21. studenog, i to s jednom od svojih ranijih predstava, 'Saltimbanco', koja se bavi životom u gradu“Meni je najdraža njihova predstava ‘KA’, zatim fenomenalna ‘Zumanity’, to je fetiš predstava u kojoj su oni toliko prosti da je ne smiju gledati mlađi od 18 godina, ona se igra samo kasno navečer. Kostimi u toj predstavi su odlični, radio ih je Thierry Mugler”, kaže Hranitelj, a upitan kako se osjeća u društvu takvih kreatorskih imena, odgovara: “Pa ja sam iz Zaprešića, nemam ja tih problema. Mi smo tamo da napravimo posao, da se dogovorimo i budemo normalni i što jednostavniji. Egotripaša nema. Prevelika je to mašinerija da bi netko glumio divu. Češće takve slučajeve srećem u ovim krajevima.”

IAKO UŽIVA RADITI ZA Cirque du Soleil, Alan Hranitelj priznaje da ga iscrpljuju česta putovanja, te da mu teško pada odvojenost od šestogodišnje ljubimice, mačke Zoje, koja je ostala u Ljubljani. No osim zbog nje, on svaka tri tjedna doputuje iz Montreala i zbog tri kazališne predstave za koje radi kostime. “Dvije su dječje, ‘Carevo novo ruho’ u Celju i ‘Ivica i Marica’ koju radim s Matejom Koležnik u zagrebačkoj Trešnji. Treća nije dječja, to je ‘Marija Antoineta’ u Ljubljani, u njoj je sve preokrenuto naglavačke. Alan Hranitelj je dosad radio kostime za više od 200 predstava i, kako kaže, nije se vezao ni za jedan kostim, ni za ekipu, ni za predstavu. “Svaka predstava je svijet za sebe i ako želiš ići raditi iduću, moraš staru prtljagu ostaviti iza sebe."

OSIM ŠTO NE ŽELI DA ga se naziva umjetnikom, Alan Hranitelj svoj uspjeh ponajviše pripisuje sreći koju je imao u životu a kao jednu od osobina koje ga određuju, on izdvaja smirenost. “U najvećoj paniciODORE ZA GROBARE groblja Žale u Ljubljani koji su ga oduševili osmislio je kao stilizirane verzije fraka sam mirniji nego obično", kaže, ističući da čvrsto stoji na zemlji, iako je svjestan da svojim stilom odijevanja i make-upom ostavlja suprotan dojam. Zadnja Hraniteljeva izložba, Jesen/Zima 2008/2009 postavljena u jesen 2008. u Narodnom muzeju Slovenije, bila je ujedno i njegov simboličan oproštaj od Ljubljane prije odlaska u Montreal. Na toj je izložbi postavio 11 ekstravagantnih skulptura križanaca ljudi i kukaca, koje je izradio od soli, stakla i metala. I dok su komentari na tu izložbu bili euforični, sam autor veoma je hladnokrvan i spram nje: “Nisam od onih koji bi nešto napravili pa bi idućih nekoliko godina hodali sa slikama tih izložaka i hvalili se. Nemam tu vrstu taštine. Meni je u svemu zanimljiv samo proces nastanka djela, čim je ono gotovo, ja idem dalje.” Za razliku od jarkih boja kojima pršte njegova ranija djela, ova izložba je bila sva u bijelom. “Bijelo je došlo zbog soli. Jedna je haljina napravljena od soli i ta sol nas je ubila. Ukrotiti sol je bilo nemoguće, formirati je u jedan oblik, katastrofa. Godinu dana sam radio na toj haljini, taman kad bih je završio ona bi se rastopila. Ali nije mi palo na pamet odustati, ja uvijek idem glavom kroz zid.” Među njegovim nesvakidašnjim projektima je i haljina za lutku Barbie koju je izradio za potrebe 4. međunarodnog arhitektonskog bijenala u Ljubljani. Kao kostimograf je radio i na filmovima: među inima s Brankom Đurićem na filmu “Kajmak i marmelada”, te Janezom Burgerom na “Circus Fantasticus”.

K tome je kreirao uniforme za osoblje hotela Union u Ljubljani, ali i radnike groblja Žale. “Hotel Union je slavio stotu godišnjicu i direktor me pitao želim li za njihovo uprizorenje vjenčanja kakvo je bilo prije sto godina napraviti kostime. Onda smo rekli zašto ne bismo odjenuli sve os-oblje. I evo, oni danas imaju moje uniforme”, kaže pokazujući na konobaricu u kavani hotela Union u kojem smo s njim razgovarali uz omiljen mu čaj i torte koje je s puno strasti preporučio. “Angažman za groblje Žale je bio predobar, kad su me nazvali i pitali za suradnju, nisam dvojio ni stotinke sekunde. To mi je jednako drago i dobro kao i angažman u Kanadi ili na nekoj operi. Groblje Žale je arhitektonski spomenik autora Jože Plečnika i to zato ima mnogo veću težinu nego kad bi se radilo o bilo kojem drugom groblju.”

Alan Hranitelj kreirao je uniforme za osoblje hotela Union u Ljubljani koji je slavio stotu obljetnicu; budući da tamo često sjedi u kavani i svi ga dugo i dobro poznaju, direktor hotela ga je pitao bi li za godišnjicu hotela kreirao uniforme za osoblje kakve su se nosile prije sto godina, pa oni i danas imaju njegove uniformeIAKO JE TIJEKOM razgovora često spominjao rodni Zaprešić iz kojega je kao 16-godišnjak, na poziv Dragana Živadinova, otišao u Ljubljanu raditi masku za projekt Neue Slowenische Kunsta ‘Krst pod Triglavom‘, u njega danas rijetko svraća. U Ljubljanu se vratio i nakon jednogodišnjeg boravka u Milanu gdje je 1991. imao veoma hvaljenu reviju visoke mode. “Razočarao sam se u načinu na koji funkcionira svijet mode. Mentalitet ljudi koji se bave modom mi ne odgovara. Super je što smo imali probni ugovor na godinu dana koji ja nisam htio produljiti, zahvalio sam se i rekao idem ja doma, raditi kostime.” Iako na svoje premijere ne odlazi, na onoj Cirque du Soleila u New Yorku će sigurno biti jer se grupa njegovih prijatelja već sprema na to putovanje. “Već se zezamo da autobus kreće s Kongresnog trga u Ljubljani. Puno ljudi planira doći. ”O projektima nakon Cirque du Soleila trenutačno ne razmišlja: “Toliko sam kronično umoran da bih morao spavati tri godine da se naspavam za zadnjih 20 godina", kaže Hranitelj koji je u komunikaciji neposredan i srdačan. Jedino je nepovjerljiv prema kompjuterima, no otkad živi u Montrealu, prigrlio je Skype putem kojeg je često u kontaktu s prijateljima kod kuće.