ZOLTÁN ÁLDOTT, MOL-ov izvršni potpredsjednik za istraživanje i proizvodnju, jedan od najsposobnijih menadžera te mađarske kompanije, od travnja ove godine na čelu je uprave IneSve glasnije najave mogućnosti revizije ključnih ugovora u odnosima Vlade Republike Hrvatske i MOLa vjerojatno će utjecati i na poslovanje hrvatske naftne kompanije. Na čelu Inine uprave od travnja ove godine je 42-godišnji mađarski stručnjak Zoltán Áldott, MOL-ov izvršni potpredsjednik za istraživanje i proizvodnju. Áldotta već godinama smatraju jednim od najsposobnijih menadžera mađarske kompanije, koji je tijekom posljednjeg desetljeća sudjelovao u nizu važnih poslova te tvrtke. Imenovanje Áldotta na čelo Inine uprave u stručnim krugovima protumačeno je kao pokazatelj MOL-ove želje da unaprijedi poslovanje hrvatske kompanije, a ta predviđanja pokazala su se točnima, jer je pod njegovim vodstvom u kratkom razdoblju stabilizirano Inino financijsko stanje i pokrenut niz važnih unutarnjih procesa u kompaniji.

Ipak, pokažu li se točnima informacije o tome kako hrvatska vlada želi revidirati podjelu upravljačkih prava u Ini, kao i ugovor o plinskom poslovanju, Áldott će biti suočen s novim ozbiljnim izazovom, jer će u takvoj turbulentnoj situaciji otvorenih pregovora dvaju velikih suvlasnika morati osigurati daljnji rast poslovanja, a s druge strane raditi na poboljšanju javnog imidža kompanije, donekle poljuljanog spekulacijama o nelegalnostima u drugoj fazi privatizacije Ine.

NACIONAL: Što će Ina učiniti ako hrvatska vlada ne otkupi tvrtku Prirodni plin do kraja ove godine, kako s ugovorno obvezala? Je li revizija tog ugovora realna?

- To je doista pitanje koje moraju raspraviti dva velika dioničara. Inina pozicija je jasna – sve dok je plinski biznis dio Ine, koji možemo voditi prema tržišnim principima i uz znanje koje svakako imamo, Ina je kvalificirana za taj posao i preuzima odgovornost za to, uključujući opskrbu svih kućanstava i svih industrijskih potrošača s kojima imamo ugovore na snazi, uključujući i kupnju dostatnih količina plina kako bismo pokrili takve potrebe. No, moramo li „pomagati“ određenim kupcima nudeći im cijenu plina ispod tržišne, oduzimamo novac od novih investicija. A Inin je profit također i profit hrvatskih poreznih obveznika.

NACIONAL: Proteklog tjedma Vlada RH objavila je tri buduća hrvatska člana Nadzornog odbora Ine, koji ne dolaze iz političkih krugova, nego su stručnjaci za naftno-plinsku industriju. Hoće li to prouzročiti značajne promjene u Ininu poslovanju?

- Menadžment Ine već je prošle godine proveo nekoliko promjena koje su Inu usmjerile prema pozitivnom razvoju, koji je već vidljiv i koji će biti dodatno pojačan. Predloženi članovi Nadzornog odbora moći će podržavati takav razvoj, kao što su to činili i sadašnji hrvatski članovi u bliskoj suradnji s drugim članovima Nadzornog odbora delegiranih od MOL-a. Rekao bih da smo imali i da imamo dobru suradnju i podršku od delegata Vlade RH u Nadzornom odboru otkad je MOL prisutan u kompaniji. U specifičnom slučaju Ine, glavne odluke u vezi s poslovanjem donosi Uprava, dok se neke glavne strateške i poslovne odluke donose u Nadzornom odboru, neke običnom, druge kvalificiranom većinom.

NACIONAL: Budući član Nadzornog odbora Davor Štern rekao je da će se usredotočiti na otkrivanje srži sukoba dvaju vlasnika i pokušati vidjeti gdje su razmimoilaženja?

- U vezi sa suradnjom s Vladom mogu reći da se uvijek odvijala uz obostrano poštovanje i razumijevanje u posljednjih sedam godina, sa zajedničkim ciljem da Inu ponovo učinimo snažnom i uglednom kompanijom. Ne mogu zamisliti drukčije nego da su oba dioničara zainteresirana za pretvaranje Ine u profitabilnu kompaniju koja može omogućiti i razvoj zemlje. Jedino glavno područje gdje se njihovi interesi nisu podudarali bila je budućnost i poslovanje plinskog biznisa. Kao što sam već spomenuo, Vladin iskazani strateški interes bio je zadržati i povećati kontrolu nad opskrbom plinom u Hrvatskoj. Bilo je dogovoreno rješenje korisno za obje strane, koje je osiguravalo razvoj kompanije, a ujedno značilo i održavanje sigurnosti opskrbe za sve hrvatske građane i kompanije. Mi još radimo s istim ciljevima, a uvijek bismo i trebali, čak ako i potencijalne promjene u tržišnim okolnostima ili namjere dioničara od nas iziskuju da preradimo dogovoreni okvir. Međutim, to je moguće samo dogovorom.

NACIONAL: Prošlog tjedna najavljeno je da je Uprava Ine odlučila provesti promjene u Odboru izvršnih di rektora pa se njihov broj smanjuje sa 7 na 6, a time i udio hrvatskih članova u Odboru relativno raste. Što je razlog promjena?

- S jedne smo strane napravili izvjesnu racionalizaciju unutar kompanije, koja služi kontinuiranoj usredotočenosti na učinkovitost, dok, s druge strane, te promjene podržavaju povećani poslovni fokus na modernizaciju i revitalizaciju maloprodajne mreže. U prošloj dekadi Ina nije dovoljno ulagala u maloprodajnu mrežu zbog niza razloga, pravih ili krivih. Međutim, to više nije održivo, trebamo drastično obnoviti našu mrežu i unaprijediti razinu i kvalitetu usluge. U idućim godinama, počevši već od ovog prosinca, namijenit ćemo znatna sredstva našim benzinskim postajama kako bismo osigurali bolju uslugu.

NACIONAL: Kako tumačite činjenicu da je informacija o kazni zbog nepostojanja radnih dozvola za mađarske menadžere u Ini ob javljena prošlog tjedna, dvadeset dana nakon što je Ina platila kaznu i cijeli slučaj bio zaključen? Vidite li u tome svojevrstan pritisak Vlade na kompaniju u kontekstu situacije s plinskim biznisom i mogućnošću revizije ugovora?

NOVI ČLAN NADZORNOG ODBORA Davor Štern (na slici s Ivicom Mudrinićem), naftni konzultant i bivši predsjednik uprave Ine, kao novoodabrani član Nadzornog odbora zamijenit će ministra financija Ivana Šukera- Napravili smo administrativnu grešku, koju smo priznali i za koju smo platili kaznu. Bila je to nesretna greška koja se mogla izbjeći. Temeljila se na očito pogrešnom savjetu koji je MOL dobio od PriceWaterhouseCoopersa. Poduzeli smo aktivnosti kako se to ne bi ponovilo i prilagodili procedure. S druge pak strane, strani bi se radnici vjerojatno složili da bi zemlja ubuduće mogla imati jednostavniju proceduru, „prijateljskiju“ za ulagače. Npr. kad smo nedavno poslali dva hrvatska stručnjaka da nadgledaju bušenje u Mađarskoj, dobili su radne dozvole u roku od 48 sati.

NACIONAL: U svom svjedočenju pred saborskim Istražnim povjerenstvom o privatizaciji Ine rekli ste kako je Ina “joint venture dvaju strateških partnera te, ako nema dogovora među njima, takav posao ne vodi nikamo”, no u dijelu javnosti postoji uvjerenje kako je taj dogovor za hrvatsku stranu nepovoljan.

- U interesu je obaju velikih dioničara da Inu ponovo razvijemo u vodeću naftnu i plinsku kompaniju u ovoj europskoj regiji. Međutim, kako bismo taj cilj postigli, potrebna je snažna suradnja svih upravljačkih tijela Ine radi učinkovitog odlučivanja, što je pak osigurano dioničarskim ugovorom i drugim upravljačkim dokumentima, koji objema stranama osiguravaju relevantna prava. Treba razumjeti da Vlada ipak drži nešto manji udio u Ini od MOL-a, stoga treba MOLovu podršku u glasovima kako bi izabrala bilo kojeg predstavnika u upravljačka tijela Ine. Ta je podrška osigurana dioničarskim ugovorom. Drugo, predstavnici Vlade zajednički mogu blokirati bilo koju stratešku odluku Ine u Nadzornom odboru, iako ovo pravo dosad nikada nisu iskoristili. I to je pravo ponovo osigurano isključivo dioničarskim ugovorom. Treće, MOL se obvezao da sljedećih pet godina neće prodavati Inine dionice, te Vlada ima pravo prvokupa u slučaju kasnije prodaje dionica Ine od strane MOLa. Ni jedno od tih prava Vlada ne bi imala bez dioničarskog ugovora. Kad se Ina nedavno suočila s teškim izazovima oko daljnjih ulaganja u svoju budućnost, čak i usred ekonomske i financijske krize, kad je većina kompanija znatno smanjivala svoje investicije, iskoristila je financijsku snagu MOL Grupe. Samo na taj način Ina je mogla stabilizirati svoje poslovanje i sačuvati tržišnu poziciju.

NACIONAL: Rekli ste da dva glavna dioničara moraju dobro surađivati pri donošenja odluka kako bi postigli najbolje moguće rezultate. Kako funkcionira vaša suradnja s hrvatskom vladom?

- Za sve bitne odluke koje donosimo uvijek nastojimo pronaći rješenje prihvatljivo za oba dioničara. S jedne strane, Ina mora dijeliti zajednička stajališta s Vladom RH i biti njen proaktivni partner kako bi kroz vodeću ulogu u doprinosu i promicanju interesa hrvatske nacionalne energetske politike ojačala ekonomsku snagu zemlje. S druge pak strane, Ina također mora postići najbolje moguće poslovne rezultate kako bi mogla kontinuirano ulagati u našu budućnost, pridonositi nacionalnoj ekonomiji plaćajući poreze, ali i plaćati dividendu svojim dioničarima u budućnosti. Da budem iskren, trenutačna situacija mora krenuti jedan korak unaprijed. Umjesto poricanja i odbijanja, mi trebamo rješenja i kompromise. Definitivno treba zajednički izraditi jasan koncept, pogotovo u slučaju obveza iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju.

NACIONAL: Govori se da MOL ima većinu pri donošenju odluka i da stoga može samostalno odlučivati o financijskim i operativnim planovima poslovanja, dok Hrvatska s 44 posto dionica, tri posto manje od MOL-a, nema nikakva utjecaja na te odluke? Također se navodi da se sve odluke o ulaganjima u istraživanje i proizvodnju Ine donose tek nakon odobrenja MOLova Odbora izvršnih direktora?

- Surađujemo s Vladom i nema samostalno donesenih MOL-ovih odluka. Imamo jednak broj članova u šesteročlanoj upravi, tri hrvatska i tri mađarska predstavnika MOL-a. Čak ako ponekad i postoje izvjesna različita mišljenja, uvijek nastojimo naći optimalno rješenje, koje će najbolje odgovarati interesima obaju dioničara. Stoga su sve važne poslovne odluke donesene i odobrene zajednički. To se odnosi i na odluke o ulaganju u istraživanja i proizvodnju. Što se tiče samog biznisa, u zajedničkom nam je interesu da zajedno s Vladom omogućimo rast Ininih istraživanja i proizvodnje, što je ključna djelatnost za integrirane naftne kompanije poput Ine. Prije mojeg dolaska bilo je prijedloga da dio svojih istraživanja i proizvodnje u Siriji prodamo Petrofacu, glavnom kontraktoru tamošnje plinske stanice. Rekli smo da možemo rezati na brojim stvarima, ali da ne možemo ugroziti svoje poslovne interese u istraživanju i proizvodnji u Siriji ili hrvatskom Jadranu. Inin SD istraživanja i proizvodnje ima golemo iskustvo, iako su sadašnji veći projekti započeti prije desetak godina i od tada nije bilo pravog novog razvoja u smislu širenja aktivnosti na nova tržišta zbog nedostatka sredstava. Sada moramo intenzivirati svoju prisutnost u Hrvatskoj, u regiji i na tradicionalno poznatim mjestima za Inu. Kao članica MOL Grupe, Ina će imati koristi od toga što je MOL u posljednjih pet godina sustavno širio svoje aktivnosti istraživanja i proizvodnje po svijetu. Ina se može uključiti u neke projekte, sudjelovati u novima i inicirati svoje ideje gdje može iskoristiti financijske i ljudske resurse Grupe i njima dopunjavati vlastite jake sposobnosti.

NACIONAL: U stručnim krugovima smatra se da se Inom općenito puno efikasnije upravlja otkad je na snazi novi dioničarski ugovor, no postoje i mišljenja da se tvrtka više ne razvija kao samostalna kompanija, nego u skladu s korporativnom strategijom i interesima MOL-a.

- I Ina i MOL članice su velike međunarodne grupacije - MOL Grupe. Unutar toga budući razvoj i Inin potencijal jako su važni MOL-u, jer Inin rezultat velikim dijelom utječe na uspjeh Grupe u cjelini. Ne možemo si dopustiti da odlučujemo neovisno jedni o drugima o bušenju novih istraživačkih bušotina samo nekoliko kilometara jedni od drugih preko granice ako bušenjem jedne bušotine možemo postići isti rezultat Ili ne bismo trebali ulaziti u isto nadmetanje za istraživačku koncesiju u istoj zemlji kako ne bismo pomogli konkurenciji ili ne bismo trebali nuditi isti naftni proizvod istom kupcu, npr. u Sloveniji, kako ne bismo uništili vlastitu poziciju u nadmetanju. Upravo suprotno, kako bismo izbjegli takve i slične situacije, redovna procedura za konzultacije i razmjenu informacija je uspostavljena između kompanija, što ne znači da MOL može sam odlučiti o tim pitanjima. Za mene i moje kolege menadžere ovdje bi bio jednostavan zadatak da su sve odluke donesene u MOL-u, ali nismo to iskusili. Ipak, kako bismo osigurali učinkovitost, MOL je preuzeo odgovornost i da vodi poslovanje Ine tako da služi interesu svih dioničara i znatno je uložio u Inu kako bi unaprijedio aktivnosti kompanije. To iziskuje kontrolu procesa u kompaniji, svaki bi odgovoran vlasnik to napravio da zaštiti svoju investiciju.

NACIONAL: U svjedočenju pred Povjerenstvom izjavili ste da je jedan od razloga za izmjene Dioničarskog ugovora bilo i to što je Ina krajem 2008. bila u vrlo teškom stanju. Kompanija je u zadnjem kvartalu te godine izgubila oko 1,5 milijardi kuna?

- Financijska situacija kompanije 2008. i tadašnji rezultati nisu izolirani slučaj. Sve kompanije u ovom sektoru u tom su razdoblju imale velik pad u rezultatima i iskusile teške ekonomske uvjete. Nadalje, kad je došlo do financijske krize, Ina je, na temelju zajedničke odluke dvaju velikih dioničara, nastavila ulagati u programe modernizacije rafinerija i projekte istraživanja i proizvodnje na Jadranu i u Siriji. To je bilo učinjeno jer bi zaustavljanje tih projekata donijelo veliki gubitak vrijednosti i davanje znatnog tržišnog udjela konkurenciji. Stoga, kad su banke zbog financijske krize srezale kreditne linije, dva velika dioničara Ine morala su financirati rast koji je zahtijevao mnogo više kapitala nego što su ga generirale naše tekuće aktivnosti. Nakon konsolidiranja Ine u MOL Grupu, MOL je postao Inin najveći kreditor, pomažući joj da smanji velike akumulirane dospjele porezne obveze prema državnom proračunu. Osim vraćanja dospjelih poreznih obveza koje su dosezale više od 2 milijarde kuna, Ina je platila više od 200 milijuna kuna kamata za zakašnjelo plaćanje državnom proračunu – što predstavlja 0,2 posto ukupnog državnog proračuna za 2010. Dodatno je kompanija uzela nove zajmove kako bi financirala svoje dugoročne projekte. Kompanija je prema zakonima ili zbog političkih očekivanja morala prodavati svoj plin i derivate ispod tržišne cijene niz godina. Pogotovo je u prodaji prirodnog plina ovo značilo značajne gubitke koji su dosegnuli nekoliko milijardi kuna u posljednjem desetljeću. Ovo je bio izbor Vlade i to je jedino pitanje koje je prouzročilo napetosti između velikih dioničara od privatizacije 2003.

NACIONAL: U analizama Glavnog ugovora o plinskom poslovanju ističe se da je država preuzela samo neprofitabilne dijelove plinskog biznisa, a Ini omogućila budući hiperprofit od prodaje domaćeg plina, kao i garantirani otkup za razdoblje od 15 godina po višestruko većoj cijeni od troška proizvodnje, te uz to platila 500-tinjak milijuna kuna za skladište Okoli, te još 700-tinjak za plin u njemu. Po tome ispada da je država Ini platila za preuzimanje njenih budućih gubitaka. Jesu li takve analize točne?

VODSTVO INE Zoltan Aldott s Bojanom Milkovićem, glavnim izvršnim direktorom INE, na press konferenciji nakon završetka glavne skupštine dioničara te kompanije- Ono što je jasno industrijskim ekspertima može biti teško razumjeti laicima: cijena plina definirana je svojom vrijednošću na tržištu, a ne cijenom proizvodnje. S ove pozicije, to je kao kruh ili mlijeko. Morate se natjecati s drugim dobavljačima plina, većinom s mnogo većim kompanijama poput Gazproma, ENI-ja, Eona. Plinsko poslovanje neće proizvoditi gubitak kad se dosegnu tržišne cijene, a Vlada će zapravo biti ta koja će utjecati na cijene za potrošače. Liberalizacijom tržišta naša kompanija za trgovanje plinom Prirodni plin imat će mogućnost ostvarivanja profita. Priznavanjem realne cijene energije, infrastruktura se može razvijati, a stvoreni su financijski preduvjeti za jači razvoj Ine. Štoviše, to bi također omogućilo i energetsku efikasnost i racionalno korištenje energije, kao što se dogodilo i u drugim zemljama Europe. Vlada ima vrlo snažnu vlasničku poziciju i kontrolu u lancu vrijednosti plina. Namjera Vlade bila je kontrolom Prirodnog plina osigurati sigurnost opskrbe, kontrolirati plinsko poslovanje, jer ga se smatralo strateški važnim biznisom, i zaštititi određene grupe potrošača od iznenadnog rasta cijena. Vlada se obvezala u idućih 15 godina kupovati domaći plin od Ine. To je isto tako obvezalo Inu da prodaje svoj plin Vladi, čak ako bi imala i bolje mogućnosti da prodaje svoj plin u Italiji, Mađarskoj ili negdje drugdje. Samo zbog stavljanja plina u socijalnu kategoriju u prošlom desetljeću plinska infrastruktura u Hrvatskoj nije se dovoljno razvijala kako bi bila u skladu s današnjim zahtjevima tržišta.