Pavao MašićU nedjelju 31-og listopada 2010, u 20 sati, održat će se peti u nizu koncerata posvećenih integralnom izvođenju orguljskog opusa Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Koncertom pod nazivom Između Lüneburga i Hamburga mladi će orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić zagrebačkoj publici predstaviti izbor onih Bachovih skladbi nastankom vezanih za ta dva sjevernonjemačka grada.

Renomirana lüneburška zborska škola pružila je već 15-godišnjem Bachu temeljito upoznavanje s vokalnim repertoarom 16-og i 17-og stoljeća, a zahvaljujući blizini Lüneburga i Hamburga Bach je imao jedinstvenu priliku već tada susresti trojicu najosebujnijih i najatraktivnijih orguljaša u Njemačkoj; Georga Böhma (1661-1733), Dietericha Buxtehudea (1637-1707), te možda najistaknutijeg Johanna Adama Reinckena (1623-1722).

Izmjenjujući se na velikim orguljama Bazilike Srca Isusova (Palmotićeva 33), autori će ambicioznog projekta pokušati izvesti neke od najranije datiranih Bachovih skladbi poput Preludija i fuge u C-duru (BWV 531), Fuge na Legrenzijevu temu (BWV 574), te Partite na koral O Gott, du frommer Gott (BWV 767), u kojima dominira mladenački virtuozitet, ali i sklonost komornom tretiranju orguljskog zvuka. Upravo je suprotstavljanje tih elemenata osnovni princip organizacije glazbenog sadržaja i u skladbama zrelog razdoblja što najbolje primjerom dokazuje čuvena Fantazija i fuga u g-molu (BWV 542).

Motivikom srodan fugi (BWV 542) bit će izveden i Trio u d-molu (BWV 583) čijom je pojavom mladi Bach doživio iznimno važno priznanje koje mu je uputio tada 97-godišnji Reincken, istaknuvši kako će tradicija sjevernonjemačkih orguljaša nastaviti živjeti upravo s njegovim djelima. Vjerojatno još jedna skladba iz programa nedjeljnog koncerta koju je Bach improvizirao kao hommage Reinckenu jest Koral An Wasserflüssen Babylon a 5 con 2 Clav. e doppio (BWV 653b), a ista će pokazati raskoš peteroglasne strukture realizirane dvoglasnim pedalom i dvoglasjem lijeve ruke nad kojima sopranska dionica donosi cantus firmus. Važnost Böhma, Buxtehudea i Reinckena za Bachov je osobni i glazbenički razvoj nedvojbena, a upravo su spomenuti Bachovi glazbeni ¨mentori¨ ponudili čvrsto usmjerenje u trenutku traganja mladog orguljaša za vlastitim skladateljskim izrazom.