VLASNIK ALH-a Goran Štrok sada balansira između ponuda koje su u razini ukupnih dugova te tvrtke prema bankama, ali i napominje kako je tvrtka postala meta neprijateljskog preuzimanjaGoran Štrok, vlasnik Adriatic Luxury Hotela, pod pritiskom banaka pokušava pronaći strateškog partnera kako bi ojačao tvrtku Jadranski luksuzni hoteli, doznao je Nacional iz bankarskih izvora. Štrok je prošli tjedan izazvao zanimanje austrijske i hrvatske javnosti nakon što se doznalo da su se Wolfgang Peter, Josepf Kircher i Paul Kocher, bivši članovi uprave Hypo Alpe Adria Grupe, našli na udaru austrijskih vlasti zbog kredita koji su dodijelili Štrokovoj tvrtki. Njih se tereti da su Štrokovoj tvrtki tijekom 2007. odobrili kredit od 1,5 milijuna eura, bez kolaterala i adekvatnih instrumenata osiguranja, iako je ta tvrtka tada Hypo Grupi dugovala 46 milijuna eura.

Izvori bliski Štrokovoj tvrtki tvrde kako je Štrok nedavno bio u Austriji na razgovoru s istražiteljima koji se bave Hypo aferom, te kako je u tom razgovoru razjasnio sve nejasnoće. Međutim, prošlotjedne vijesti iz Austrije navode na suprotan zaključak. Štrok ima sve manje vremena za pronalazak eventualnog strateškog partnera koji bi mu omogućio izlazak iz problema u kojima se našao. Štrokova tvrtka Jadranski luksuzni hoteli nastala je prije deset godina, kada je Štrok, nakon kupnje riječkog hotela Bonavia, od Fonda za privatizaciju kupio 86 posto dionica dubrovačkog hotela Excelsior za svega 4,7 milijuna kuna uz preuzimanje obveza tvrtke u iznosu od otprilike 21,3 milijuna eura.

Ta je transakcija izazvala niz prijepora, jer se smatralo da je Štrok od tada vladajuće koalicije lijevog centra predvođene SDP-om, dobio taj hotel znatno ispod cijene. Štrok je potom iste godine kupio hotel Bellevue, godinu kasnije Dubrovnik Palace, a tijekom 2003. i hotel Kompas. Potom je ujedinio poslovanje svih hotela i pokušava konsolidirati njihovo poslovanje. Inozemni bankarski i poslovni izvori tvrde da je Štrok do 2007. svoj poslovni razvoj bazirao na zaduživanju kod Hypo Alpe Adria Grupe. U tom poslovnom odnosu za primljene kredite Hypo Grupi morao je dati 33 posto dionica tvrtke kao polog za kredite. Dogovor s Hypo grupom bio je sljedeći - ako bi uspio konsolidirati poslovanje i vratiti kredite, Štrok bi dobio natrag tih 33 posto dionica, ali bi za njih banci morao platiti dodatnih 10 milijuna eura; ako ne bi uspio plaćati dospjele obveze i konsolidirati poslovanje, tada bi Hypo grupa potpuno preuzela Štrokovu tvrtku Jadranski luksuzni hoteli. Kako se poslovanje Jadranskih luksuznih hotela nije razvijalo tako da bi bilo moguće vraćati dospjele dugove, Štrok je već tijekom 2007. morao krenuti u potragu za strateškim partnerima.

Upoznao je Irvina Kutchinskog i Varella Freemana, koji su tada obojica radili u IFC-u, a Freeman je nedugo potom prešao raditi u EBRD. IFC je International Finance Corporation, investicijski fond Svjetske banke specijaliziran za privatni sektor. Oni su sa Štrokom dogovorili strateško partnerstvo na način da su EBRD i IFC za 33 milijuna eura otkupili od Hypo grupe 33 posto dionica koje su bile u zalogu kod Hypo grupe. U okviru tog partnerstva dogovoreno je da EBRD ima 75, a IFC 25 posto vlasništva nad tih 33 posto dionica Jadranskih luksuznih hotela. Štrok je u tom trenutku napravio naizmjeničnu transakciju s Hypo grupom i platio Hypo grupi 33 posto dionica 10 milijuna eura, sukladno njihovu dogovoru u trenutku kada su se sklapali ugovori o kreditima između Hypo grupe i Jadranskih luksuznih hotela. Prilikom realizacije dogovora o strateškom partnerstvu, netko iz EBRD-a i IFC-a tada je, navodno, procijenio da Štrokova tvrtka vrijedi ukupno 190 milijuna eura. Do tog se iznosa došlo tako da je ukupna vrijednost tvrtke bila procijenjena na 100 milijuna eura, a tome se iznosu dodalo još 90 milijuna eura dugova koje je tvrtka tada imala prema Hypo grupi. Sada se preispituje kako je napravljena takva procjena vrijednosti Štrokove tvrtke, te je li ona bila realno utemeljena. EBRD i IFC tada su preuzeli i 60 milijuna eura kreditnih obveza Štrokove tvrtke prema Hypo grupi. Tako je neposredno nakon dogovora o strateškom partnerstvu s EBRD-om i IFC-om Štrokova tvrtka dugovala Hypo grupi 30-ak milijuna eura.

RUSKI TAJKUN Oleg Deripaska, šef proizvođača aluminija Rusala, navodno je jedan od zainteresiranih mogućih investitora koji su se već javili ŠtrokuNavedeni rasplet situacije omogućio je i da se Jadranski luksuzni hoteli nastave zaduživati kod Hypo grupe. Do 2009. Hypo grupa je Štrokovoj tvrtki dala još 15 milijuna eura kredita. Štrok je zahvaljujući svojim privatnim vezama s Wolfgangom Kultererom i Tilom Berlinom iz Hypo Grupe navodno dobio i dodatnih 10 milijuna eura na svoje ime, kako bi pokrio dospjele dugove za dječje odmaralište na otoku Jakljanu koje još uvijek nije uspio vlasnički uknjižiti. Međutim, poslovni rezultati tvrtke nisu bili ohrabrujući. Mnogo je novca uloženo u preuređenje hotela, Štrok je imao problema i s korumpiranim lokalnim vlastima, ali hotelsko poslovanje nije bilo na razini očekivanog. Zato su se EBRD i IFC u veljači 2009. počeli zanimati što se događa s Jadranskim luksuznim hotelima, jer tvrtka nije uspijevala vraćati dospjele rate kredita, ni kamate na kredit. EBRD je tada slučaj Jadranskih luksuznih hotela povjerio svom timu koji je zadužen da od Jadranskih luksuznih hotela naplati dospjele obveze. U ime EBRD-a na tom slučaju jedno je vrijeme radio Volker Recker. Otad je Štrok za pronalazak novog strateškog partnera angažirao više raznih savjetnika. Jedno vrijeme pomagao mu je poduzetnik Ratko Knežević, koji je prije nekoliko godina pomogao Jaki Andabaku da unosno proda svoju hotelsku tvrtku jednom stranom investicijskom fondu, neposredno uoči ulaska u recesijsko vrijeme. Potom je u travnju 2009. Štrok angažirao tvrtku Gulf Consulting Services koja ga je povezala s Qatar Investment Authorityjem, koji je za procjenu Jadranskih luksuznih hotela angažirao konzultantsku kuću TPA Horwath iz Londona. Oni su procijenili da Jadranski luksuzni hoteli ukupno vrijede 107,5 milijuna eura.

Štrok nije bio zadovoljan procjenom. U lipnju 2010. za Jadranske luksuzne hotele počela se zanimati Westmont Hospitality Grupa. Za Štrokovu tvrtku 9. lipnja ponudili su 103,5 milijuna eura. Toliko su tada iznosili dugovi Jadranskih luksuznih hotela, tvrde upućeni poslovni izvori. Štrok je već tada počeo govoriti da je njegova tvrtka postala meta neprijateljskog preuzimanja. Pojavila su se tada u medijima i nagađanja da bi Štrok mogao prodati hotel Bonaviu, ili neke druge objekte, poput zgrade stare škole na Grudi, restorana u Moluntu, vile u Cavtatu, pa čak i odmarališta na Jakljanu. Štroku je situaciju dodatno zakompliciralo i to što se u medijima pojavila informacija da je EBRD počeo tražiti kupca za Jadranske luksuzne hotele. Štrok trenutačno pregovara sa svojim partnerima iz EBRD-a i IFC-a, od kojih je tražio dodatni rok da sam pokuša pronaći strateškog partnera. Svojim partnerima navodno je rekao da katarski investitori žele u Jadranske luksuzne hotele investirati između 90 i 110 milijuna eura. U tom ozračju kao kandidat za preuzimanje Jadranskih luksuznih hotela pojavila se i Lukšić grupa, koja je za tvrtku ponudila 110 milijuna eura, ali uz uvjet da Štrok potpuno iziđe van.

Upućeni bankarski i poslovni krugovi tvrde da Štrok takve ponude javno predstavlja kao neprijateljske zato što on ima posebnu tvrtku registriranu za upravljanje i menadžment Jadranskim luksuznim hotelima. Tvrtka se zove Adriatic Luxury Hotels menagement. Tvrdi se da ta tvrtka ima potpisani ugovor o upravljanju s Jadranskim luksuznim hotelima u razdoblju od 10 godina, koje je počelo 2007. Za upravljanje hotelima ta tvrtka naplaćuje 3 % od ukupnog prihoda, te još 8 % za tzv. incentive fee, koji se izdvaja od operativne dobiti. Stručnjaci tvrde da se ti postotci naplaćuju bez obzira posluje li tvrtka s gubitkom ili dobitkom. Moguće je da Štrok ne želi izgubiti takav izvor prihoda, pa zato dospjele ponude investitora koji ne žele da on nastavi upravljati hotelima predstavlja kao neprijateljske. U vrijeme kada se doznalo da Kamen Zahariev u ime EBRD-a pokušava prodati Jadranske luksuzne hotele i kada se pojavila ponuda Lukšić grupe, neki Štrokovi prijatelji iz visoke politike su na nagovor Štroka pisali EBRD-u kako bi mu pokušali pomoći. Štroku su se u međuvremenu počeli javljati i neki potencijalni ruski investitori, a među njima, navodno, i ruski tajkun Oleg Deripaska. Glasnogovornica Jadranskih luksuznih hotela Nikolina Vicelić izjavila je za Nacional da oni sada nisu u mogućnosti razgovarati o toj temi, jer su pregovori s potencijalnim strateškim partnerima u najosjetljivijoj fazi.

Kako stvari trenutačno stoje, Štrok balansira između ponuda koje su u razini ukupnih dugova Jadranskih luksuznih hotela prema bankama, ili koje su neznatno više od tog duga. Ako bi ih prihvatio, vjerojatno ne bi mogao nastaviti upravljati tim hotelima u budućnosti, a upitno je čak i bi li mogao zatvoriti sve dugove prema bankama. Štrok za sebe traži najpovoljnije rješenje. Ne može se poreći da tijekom proteklih godina nije unaprijedio turističko poslovanje u Dubrovniku, a ne treba zanemariti ni to da Dubrovnik zbog svoje atraktivne lokacije, uvijek iznenada može privući nekog atraktivnog investitora, koji bi Štroku mogao pomoći.