VAGIT ALEKPEROV posjetio je Zagreb prošlog tjedna i sastao se s predsjednikom Josipovićem, dužnosnicima iz Vlade i zagrebačkim gradonačelnikomHrvatsku je prošlog tjedna posjetio Vagit Alekperov, čelni čovjek velike ruske naftne kompanije Lukoil. Alekperov, treći najbogatiji Rus, kojeg se smatra jednim od najmoćnijih ljudi u svjetskom naftnom biznisu i čije se bogatstvo procjenjuje na 10,6 milijardi dolara, u posljednjih dvadeset godina od Lukoila je napravio jednu od najvećih naftnih kompanija na svijetu, koja posluje na pet kontinenata, zapošljava više od 150 tisuća ljudi, ostvaruje više od 8 milijardi dolara profita godišnje te kontrolira oko 1,3 posto ukupnih svjetskih rezervi nafte.

Ipak, što je možda i važnije, Lukoil je praktički jedina velika ruska naftna kompanija koja je potpuno u privatnom vlasništvu, njezine dionice kotiraju na više svjetskih burzi, a donedavno je bila i vlasnički povezana s velikom američkom kompanijom ConocoPhillips. Upravo zbog takvog transparentnog poslovnog modela, Lukoil je u posljednjih desetak godina bio praktički jedina ruska kompanija koja je uspjela u značajnijoj mjeri svoje poslovanje širiti u Europi, pa čak i kupiti značajne rafinerijske kapacitete u zapadnoeuropskim državama, što je inače ruskim tvrtkama praktički nemoguće.

U sklopu Lukoilove poslovne strategije u Europi značajno mjesto zauzima i Hrvatska. Naime, ruska tvrtka ušla je na hrvatsko tržište naftnih derivata 2008. godine kupovinom malog lanca benzinskih postaja Europa mil. Iako su u kompaniji najavljivali ambiciozne planove o povećanju maloprodajnog lanca na razinu od 100 postaja u roku od pet godina, mnogi analitičari predviđali su kako su te najave nerealne, s obzirom na ionako veliku koncentraciju na domaćem naftnom tržištu. Otegotna okolnost za rast Lukoila u Hrvatskoj bila je i gospodarska kriza koja je znatno utjecala na pad prihoda naftnih kompanija u Hrvatskoj. Ipak, unatoč tim problemima Lukoil danas nakon ciklusa organskog rasta, ali i niza akvizicija, od kojih je posljednja bio Inin lanac benzinskih postaja Crobenz, posjeduje 37 benzinskih postaja, što se može smatrati srednje velikom mrežom i solidnom osnovom za daljnji rast u budućnosti.

Upravo zbog toga, dolazak Alekperova u Hrvatsku može se smatrati pouzdanim znakom da kompanija svoje poslovne planove u Hrvatskoj smatra vrlo ozbiljnima i kako će nastaviti s provođenjem zacrtane poslovne strategije. Spremnost goleme ruske kompanije da ulaže u Hrvatskoj bila je i glavna tema razgovora Vagita Alekperova s hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem, dužnosnicima Vlade, te predstavnicima najznačajnijih hrvatskih kompanija u tom sektoru s kojima se sastao. Prvi čovjek Lukoila poznat je po tome što iznimno rijetko daje intervjue, a Nacional je jedini hrvatski medij s kojim je Alekperov pristao komunicirati tijekom svog boravka u Hrvatskoj. U ekskluzivnom intervjuu, održanom u salonu zagrebačke palače Dverce neposredno nakon njegova susreta sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, Alekperov je potvrdio kako Lukoil neće odustati dok ne dosegne željeni cilj od 100 benzinskih postaja u Hrvatskoj i kako je to jedan od prioriteta regionalne strategije njegove kompanije.

NACIONAL: Koji je razlog vašeg posjeta Hrvatskoj?

RUSKI PREMIJER Vladimir Putin razgledao je s Alekperovom rafineriju u gradu Kstovu pokraj Nižnjeg Novgoroda- Lukoil je kompanija koja je u razvoju i jedan od naših strateških ciljeva je da budemo prisutni u cijeloj jugoistočnoj Europi, a to uključuje i Hrvatsku. Temeljna ideja je da naši klijenti imaju mogućnost da u jednakoj mjeri koriste naše usluge bez obzira na to gdje se nalaze na prostoru od istočne Azije do središnje Europe. Ustvari mi smo jedina kompanija koja ljudima pruža mogućnost da putuju preko dva kontinenta i kupuju gorivo koristeći isključivo našu karticu. Ključ uspjeha takve poslovne strategije je što razvijenija maloprodajna mreža i upravo zato nam je Hrvatska zbog svoje pozicije važna. U posljednje dvije godine ovdje smo uložili znatan trud i kapital u razvoj poslovanja. Posjedujemo 37 benzinskih postaja i držimo oko 5 posto tržišta. U idućem razdoblju to želimo udvostručiti, otvoriti 100 postaja i osvojiti otprilike 10 posto tržišta. To je naš cilj i u Hrvatsku sam doputovao kako bih o tome informirao najviše hrvatske državne dužnosnike. Razgovarao sam s hrvatskim predsjednikom, ministrom i gradonačelnikom Zagreba i rekao im kako je Lukoil spreman i u budućnosti ulagati u Hrvatsku.

NACIONAL: Slične ciljeve najavili ste i prije godinu dana u intervjuu za Nacional, no mnogi stručnjaci u Hrvatskoj procjenjivali su kako se radi o nerealnim planovima. Ipak, danas ste gotovo na pola puta. Kako tumačite taj uspjeh?

- Zadovoljni smo napretkom koji smo postigli u Hrvatskoj, no moram reći kako postoje i određene teškoće. Administrativne prepreke, kao što su procedure ishođenja dozvola ili nekih drugih birokratskih dokumenata, iznimno su velike i komplicirane, pa je u tom kontekstu poslovanje u Hrvatskoj dosta teže nego u državama Europske unije. S druge strane, problem hrvatskog tržišta naftnih derivata je i to što u pogledu odredbi o kvaliteti nije bilo usklađeno s europskim standardima. Lukoil proizvodi ekološki visokokvalitetna goriva, ali zbog slabe regulative mora se na tržištu nadmetati sa znatno jeftinijim, ali i nekvalitetnijim proizvodima, što je u konačnici loše i za potrošače i za državu. Ista je situacija i u Srbiji. Hrvatska je turistička država i trebalo bi imati na umu kako stotine tisuća turista koji svake godine dolaze ovamo očekuju jednaku kvalitetu goriva kao i u svojim matičnim državama. Tu treba uvesti reda i o tome sam razgovarao s mjerodavnim hrvatskim dužnosnicima.

NACIONAL: Je li Lukoil zainteresiran i za eventualna ulaganja u naftne terminale na jadranskoj obali?

- Mi već imamo u zakupu određene skladišne kapacitete na Janafovu terminalu u Omišlju i s tom tvrtkom odlično surađujemo. Zahvaljujući tome već dulje vrijeme na hrvatsko tržište isporučujemo znatne količine dizelskoga goriva najviše, Euro V kvalitete, kojeg inače ovdje manjka. Općenito, infrastruktura u Hrvatskoj je dobra i omogućava svakome tko želi da dobije ulaz na tržište. Prema tome, skladišni kapaciteti koje sada imamo dovoljni su za naše trenutačne potrebe, a budu li one rasle, očito je da ćemo morati razmišljati i o novim skladišnim kapacitetima.

NACIONAL: Postoji li mogućnost da se odlučite za kupnju rafinerijskih kapaciteta?

- Mi smo svoj globalni ciklus ulaganja u "downstream" završili kupovinom rafinerijskih kapaciteta u zapadnoj i južnoj Europi, preciznije u Italiji i Nizozemskoj. U idućem razdoblju koncentrirat ćemo se na ulaganja u istraživanje i razvoj proizvodnje. Vrlo smo aktivni u zapadnoj Africi, Iraku, Venezueli i mnogim drugim državama. To zahtijeva kolosalna ulaganja, koja na godišnjoj razini iznose oko 10 milijardi eura. Na lokalnim tržištima poput Hrvatske, kao što sam rekao, nastavljamo ulagati u "downstream", u skladu s ranije određenim ciljevima. Vjerujem kako je ključ dugoročnog uspjeha to da se započeti projekti završe prije nego što se počnu novi.

NACIONAL: Lukoil razvija poslovanje i u Hrvatskoj i u Srbiji. Možete li usporediti te dvije zemlje kad govorimo o poslovnom okruženju?

POSLOVNA STRATEGIJA Od istočne Azije do središnje Europe s jednom karticom za kupovinu goriva: Alekperov na otvaranju Lukoilove crpke u Bugarskoj- Ne bi bilo etički ispravno niti uspoređivati, niti suprotstavljati poslovnu sredinu u Hrvatskoj i u Srbiji. Oba tržišta imaju svojih prednosti i nedostataka. Obje su zemlje integrirane u naš lanac vrijednosti. Srbija je vezana za našu rafineriju u Bugarskoj, a u Hrvatsku isporučujemo gorivo iz naše rafinerije na Siciliji. Kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji očekujemo poboljšanje makroekonomske i investicijske klime. U tom slučaju, mnogo toga ovisi o tempu ulaska u Europsku uniju i spremnosti da se dosljedno provedu reforme.

NACIONAL: Tijekom prvih 6 mjeseci 2010. u izvješćima Lukoila iskazana je čista dobit u iznosu od 4 milijarde USD, što je 24 posto više u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Koji su osnovni razlozi postizanja navedenih rezultata?

- Da ne ulazimo u detalje, želio bih reći da naša prodaja raste brže od troškova, što je rezultat provjerene operativne strategije, usmjerene na povećanje kapitalizacije kompanije i njezine investicijske privlačnosti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete ukupnu poslovnu klimu u Europi vezano za pretpostavke da će recesija rezultirati velikim brojem tržišnih propisa i državnim protekcionizmom?

- Da, odvijaju se takvi razgovori. Bilo je mnogo rasprava o bankarskom sektoru u okviru financijske krize. Vezano za realni gospodarski sektor, mogu reći da ne očekujemo nikakve negativne promjene. Nužno je fleksibilno reagirati na promjenjivu situaciju i pravovremeno vršiti povrat investicijskog kapitala. Praksa je pokazala da privatne kompanije poprilično učinkovito posluju što se toga tiče i nose u sebi veliki potencijal za stabilnost, efikasni menadžment i otvorenost prema inovacijama. Odgovornost je zaista velika. Vezano za to smatram da radikalne izmjene u upravljanju u europskoj arhitekturi naftne industrije sa stajališta protekcionizma ne treba očekivati. Bilo bi suvišno preuzeti na sebe dodatni teret tijekom izmjena u financijskom i socijalnom sektoru.

NACIONAL: U svijetu traju intenzivne rasprave o predviđanju budućih kretanja cijene nafte. Koje su vaše prognoze?

- Jako je teško danas prognozirati buduću cijenu nafte, i to iz dva razloga. Prvi je to što je danas većina svjetskih država u fazi izlaska iz gospodarske krize i potrošnja nafte, a samim time i cijena, uvelike će ovisiti o tempu tog oporavka. Primjerice, samo SAD koristi 30 posto svjetske proizvodnje. Drugi važan faktor su tečajne razlike, odnos vrijednosti eura i dolara. Povijesno je dokazano kako je cijena nafte izravno povezana s vrijednosti dolara. Što je dolar vredniji, nafta je jeftinija i obratno. Sve je povezano i zato je svaka prognoza iznimno nezahvalna. Mi smatramo kako je današnja cijena, između 70 i 80 dolara za barel, u aktualnim okolnostima realna, no nitko ne može izričito reći hoće li se to uskoro mijenjati i kako.

NACIONAL: Nedavno ste otkupili veći dio vlasničkog udjela Lukoila koji je posjedovala američka kompanija ConocoPhillips. Zašto?

- ConocoPhillips bio je naš strateški partner. Ta kompanija držala je 20 posto vlasničkog udjela u Lukoilu, no zbog nekih svojih unutarnjih problema odlučili su te dionice prodati. Lukoil je otkupio dio tog paketa, oko 15 posto. To je za nas iznimno važan događaj jer smo prvi put u svojoj povijesti u potpunosti samostalna kompanija, bez strateškog partnera. Prvo nam je partner bila ruska država, onda spomenuta američka kompanija, a sad su to faktički kompanijini menadžeri, koji su krupni dioničari. Među njima sam i ja.

NACIONAL: Kako će to utjecati na buduće poslovanje Lukoila?

- Mislim da smo tom transakcijom postigli tri važna cilja. Prvi je, kao što sam rekao, neovisnost, drugi je to što smo pokazali financijsku i organizacijsku stabilnost, a treći to što smo nagovijestili dugoročnu volju i odlučnost menadžmenta da nastavimo razvoj kompanije. Uložili smo značajan novac u kupnju dionica i mislim da je to najbolji pokazatelj za sve ostale dioničare kako ćemo i dalje intenzivno raditi na unapređivanju Lukoila. Taj plan trebao bi biti formuliran i u novoj globalnoj strategiji koju ćemo predstaviti do kraja godine.