ZAJEDNIČKI INTERESI Davor Štern najavljuje da će mu u Nadzornom odboru Ine biti cilj pomiriti interese države i MOL-a kao dva najkrupnija dioničaraRijetko koja vijest izazvala je toliko reakcija u hrvatskim poslovnim krugovima kao informacija da je vlada predložila imenovanje Davora Šterna na poziciju člana Nadzornog odbora hrvatske naftne kompanije Ine. Štern je jedna od osoba koje su obilježile noviju povijest Ine, a njegovo imenovanje predstavlja povratak u kompaniju nakon što je prije deset godina promjenom vlasti u državi smijenjen s pozicije generalnog direktora.

Otad Štern je radio za niz uglednih svjetskih kompanija, poput velike ruske naftne kompanije TNK-BP, bavio se konzultantskim poslovima, ali i cijelo vrijeme bio jedan od najoštrijih kritičara Inina poslovanja. Kada je hrvatska vlada, dijelom zbog političkih razloga, a dijelom i zbog nesuglasica sa strateškim partnerom međarskom naftnom kompanijom MOL, odlučila političare u Nadzornom odboru kompanije zamijeniti neovisnim stručnjacima, Štern se javio na javni natječaj i na iznenađenje mnogih, bio izabran.

Iako u javnosti prevladava stav kako je Štern čovjek koji razumije poslovanje Ine i principe naftnog biznisa, pa će stoga bolje zastupati interese države u Ini od političara, čini se kako nisu svi sretni zbog Šternova povratka u Inu. To se barem sugerira u članku koji je prošlog tjedna objavljen u Jutarnjem listu, gdje se prenosi navodna zabrinutost neimenovanih stranih diplomata koji smatraju da je Štern zbog svog dugogodišnjeg iskustva rada u Rusiji imenovan uz potporu te države, te kako bi u Ini mogao promovirati interese te države u hrvatskoj naftnoj kompaniji.

NACIONAL: Jeste li ruski igrač u Ini?

- Ta tvrdnja objavljena je u Jutarnjem listu, no mislim da će svatko tko pročita taj tekst shvatiti da se radi o poprilično neprikrivenom pokušaju da me se diskreditira, nakon odluke da postanem novi član Nadzornog odbora Ine. Takva situacija nije nova za mene, veći dio moje karijere optužuju me da sam nečiji igrač. Isto kao što se danas tvrdi da sam ruski igrač, ne tako davno tvrdilo se da sam američki igrač, pa i izraelski igrač, a jedina istina je da sam uvijek bio hrvatski igrač. Dakle, ne poričem da sam 16 godina radio u Rusiji i odlično surađivao s tamošnjim kompanijama. No, isto tako sam radio i za američke kompanije, te kompanije iz mnogo drugih država. Kako se iz toga mogu izvući zaključci koje su izvukli u Jutarnjem listu ne znam. Činjenica je da sam već godinama počasni konzul Filipina u Hrvatskoj, zastupam tamošnju veliku kompaniju ICTSI koja se natječe za privatizaciju kontejnerskog terminala u Rijeci, a za mađarsku kompaniju TriGranit proteklih godina vodio sam projekt gradnje Arena centra, investiciju od 240 milijuna eura. Zbog toga se istim logičkim smjerom moglo zaključiti da sam filipinski ili mađarski igrač.

NACIONAL: Tko stoji iza tih pokušaja diskreditacije?

- Ne mogu izričito tvrditi otkud to dolazi, no čini mi se da sve kreće od jedne grupe hrvatskih nezadovoljnika u Ini, koji se valjda boje nekakvog mog revanšizma kad se vratim u Inu. Njihovi strahovi potpuno su neutemeljeni. Nadzorni odbor Ine ima važnije zadaće od toga da se bavi prošlošću. Njegov posao je kreiranje i sukreiranje dugoročne strategije poslovanja, te kontrola poslovanja u skladu sa zacrtanim ciljevima vlasnika. Dakle, svima onima u Ini koji nisu sretni zbog mog povratka, poručujem da me zanima isključivo budućnost. Osnovna mi je želja da se u Nadzornom odboru na što bolji način zastupaju interesi Hrvatske, ali i svih ostalih dioničara.

NACIONAL: Kako to mislite postići, budući da su interesi vlasnika, države i MOL-a kao komercijalne kompanije često potpuno različiti?

- Istina je da su interesi ponekad različiti, no u biti su oni isti i može ih se uskladiti. Ako govorimo o situaciji s plinom, osnovna dvojba koja se nameće je da li bi država trebala, temeljem svog udjela u Ini, snositi 44 posto gubitaka kompanije zbog preniske cijene plina ili snositi 100 posto tih gubitaka jer će preuzeti taj biznis. Mislim da tu dileme nema. Ina je komercijalna kompanija i u interesu je svih njezinih dioničara, pa tako i države da ostvari što veću dobit, pa da onda i što veća dividenda uđe u domaći proračun te posredno bude distribuirana građanima.

NACIONAL: Povećanje cijene plina je za Vladu političko, a ne poslovno pitanje. Izborna je godina, gospodarstvo je u krizi, standard građana u padu, a poskupljenje plina u javnosti bi bilo nepopularno. Je li uopće realno očekivati da država može upravljati svojim udjelom u Ini bez da provodi i svoju političku agendu, koja je često suprotna poslovnoj logici?

- Temeljno pitanje je što je interes države. Ja mislim da je interes hrvatske države da osigura sigurnost dobave plina i zaštiti onaj sloj stanovništva koji još nije u mogućnosti plaćati punu tržišnu cijenu. Nitko ne može braniti poziciju da taj cijeli teret padne na leđa Ine. Uostalom, sa sličnom situacijom sam osobno bio suočen krajem prošlog desetljeća, kad je odlukom države, osim cijene plina, i cijena naftnih derivata bila zamrznuta. Iz Ministarstva gospodarstva tada nam je odbijeno 27 uzastopnih zahtjeva za povećanjem cijene. Temeljem toga svakog sam mjeseca tadašnjem ministru gospodarstva Nenadu Porgesu, koji je ujedno bio i predsjenik Skupštine Ine, slao fakturu s iznosom Ininih gubitaka. Porges me, nakon što je primio prvu fakturu nazvao, te rekao da nisam normalan ako mislim da će mi on to platiti. Rekao sam mu da samo želim da se zna kako su gubici posljedica odluke Vlade kao vlasnika, a ne poslovne politike menadžmenta. Dakle, stvar je države da štiti standard građana, no vjerujem da još uvijek postoji golemi prostor za dogovor između Ine i države kako se to može postići.

NACIONAL: Koje je onda moguće rješenje tog problema?

U DRUŠTVU JAMESA FOLEYA, američkog veleposlanika u Zagrebu, i njegove supruge- Moj prijedlog je da se uvede diferencirana cijena plina, na način kako je to uređeno u nizu drugih država. Pritom bi trebalo izbjeći diferenciranje po imovinskom cenzusu, jer je kod nas to teško provesti. Dakle, smisao je da se statistički odredi godišnja količina potrošenog plina u prosječne obitelji u prosječnoj kući ili stanu i uobičajenim okolnostima. Ta količina neka bude cenzus do kojeg se plaća povlaštena cijena, a svaka količina veća od toga trebala bi se naplaćivati po tržišnoj cijeni. Dakle svi bi plaćali osnovnu cijenu, a tko troši više i ekstra cijenu. Uvjeren sam da bi se na taj način, prihodima od tržišne cijene nadoknadili gubici nastali na prodaji po povlaštenoj cijeni. Uostalom, na taj način građani bi bili motivirani da se odgovorno ponašaju prema potrošnji energije, što sada uglavnom nije slučaj. Ljudi kod nas navikli su da u jednakoj mjeri griju prostore od 300 do 400 kvadrata i više. To je u redu za one koji si to mogu priuštiti, no zašto bi država ili Ina povlaštenom cijenom subvencionirala nečiji visoki standard. To treba jasno reći.

NACIONAL: Iz vaših odgovora može se zaključiti kako namjeravate biti svojevrsni most između dva velika dioničara Ine, no u business.hr-u je prošlog tjedna objavljeno kako bi MOL zbog nesuglasica s Vladom oko plinskog biznisa mogao blokirati imenovanje vas i ostalih novih članova Nadzornog odbora Ine. U kakvim ste odnosima s mađarskom kompanijom?

- Vlada i MOL trenutačno vode komplicirane pregovore i vjerujem kako te informacije treba gledati isključivo u tom kontekstu. Ne vidim zašto bi MOL imao išta protiv mog imenovanja. Uostalom, dobro se poznajemo, surađivali smo u prošlosti, a često se zaboravlja da sam je bio inicijator pregovora oko spajanja MOL-a i Ine krajem 90-ih. To se na kraju nije ostvarilo, no u MOL-u i danas radi dosta ljudi koji su sudjelovali u tim razgovorima. I danas kao i tada vjerujem da su Ina i MOL dvije komplementarne kompanije koje zajedničkim radom i sinergijom mogu ostvariti napredak. Dakle, apsolutno sam za to partnerstvo i želim raditi na njegovu razvoju, a nema razloga da MOL bude protiv njega.

NACIONAL: Ipak, mnogi kažu da to partnerstvo nije ravnopravno, s obzirom na činjenicu da većina upravljačkih prava i ovlasti pripada MOL-u.

- Već sam rekao da se ne namjeravam baviti prošlosti, no uvjeren sam da to pitanje uopće ne bi bilo toliko aktualno da je Ina proteklih godina poslovala kvalitetno, bilježila dobit i širila svoje poslovanje. Smatram da je i sada najvažnije to da se Inino poslovanje unaprijedi, započne konjunkturni ciklus, a onda će oba dioničara puno lakše zadovoljiti svoje interese, bez obzira tko upravlja kompanijom i kakvi su dioničarski udjeli.

NACIONAL: Znači li to se slažete s tezom kako je Ina danas bolje vođena kompanije nego što je bila 2008. kad je njome upravljala hrvatska uprava?

- U svakom slučaju nepobitno je da je Ina od MOL-a dosta dobila, no i to da tu postoji još prostora za napredak. Po mom mišljenju Ina i MOL i dalje imaju mogućnost da zajedno zauzmu odlične tržišne pozicije u okružju, na tržištima od Slovenije do Albanije. To je ono što me zanima, a budući da bi takvi projekti faktički ojačali obje kompanije, opet naglašavam, ne vidim zašto bi netko u MOL-u bio protiv toga. Jasno je da će s vremenom doći i do različitih mišljenja, no pritom je bitno da država ima jasan stav i da ga njezini predstavnici u kompaniji, pritom mislim na upravu, čvrsto i argumentirano prezentiraju, što dosad nije bio slučaj.

NACIONAL: Na čemu temeljite taj stav?

- Primjerice, čudna je situacija da Vlada ima neke prigovore na upravljanje kompanijom, a sve odluke Uprave donose se jednoglasno, dakle uz pristanak članova tijela koje imenuje Vlada i koji bi tamo trebali zastupati interese Vlade. Dakle, formalno gledajući Vlada podržava sve dosadašnje odluke MOL-a. Samo zato što MOL ima pravo samostalno donositi odluke u Upravi, ne znači da se hrvatski članovi moraju ponašati poput konformista, a kasnije tvrditi da nešto nisu znali ili nisu mogli promijeniti. No, to je poznat problem u Hrvatskoj. Sjećam se da sam se s takvom situacijom susreo na prvoj sjednici Vlade nakon što sam postao ministar gospodarstva. Bio je neki prijedlog s kojim se nisam slagao i glasao sam protiv na zaprepaštenje ostalih članova Vlade. Ipak, premijer Valentić je prihvatio moje mišljenje, pa je na kraju u zapisnik ušlo da su svi za, a jedino Štern protiv. Dakle, kadrovi koje Vlada imenuje u Inu moraju zastupati stavove Vlade. Ti stavovi su u svojoj biti politički i normalno je da ih morate pokušati dovesti u sklad s profesionalnim stručnim običajima. Ako to ne možete, najbolje je napustiti kompaniju, no ne možete raditi protivno uputama onoga tko vas je tamo imenovao.

NACIONAL: Kažete da niste politička osoba, no vaš angažman neodvojivo je vezan uz politiku. Uostalom, sljedeće godine su izbori, a u slučaju poraza vladajuće koalicije lako bi se moglo dogoditi da budete smijenjeni. Uostalom, radi se o ljudima koji su vas već jednom smijenili iz Ine.

DAVOR ŠTERN radio je u Rusiji šesnaest godina, ali poriče tvrdnje da je ruski igrač- Kao prvo, ne vjerujem u poraz vladajuće koalicije na sljedećim izborima. No s obzirom na to ranije iskustvo, bit će mi lakše prihvatiti takav ishod ukoliko do njega dođe. Moja zadovoljština je činjenica da su mi neki od ljudi koji su proveli moju smjenu tada, kasnije priznali kako je to bila greška. Dakle, situacija je jednostavna, Vlada me imenovala, Vlada me ima pravo i smijeniti. Dok se to ne dogodi radit ću kao i ostale kolege u NO-u na razvoju kompanije, a uvjeren sam kako će ona kad je napustim biti u boljem stanju nego kad sam došao. Mislim kako je vrijeme teškoća u poslovanju iza Ine i kako kreće razdoblje njezinog rasta. Završeno je nekoliko dugih i skupih procesa kao što je modernizacija rafinerija ili razvoj nalazišta u Siriji, pa je sad vrijeme da kompanija počne brati plodove tog truda. Meni je to i posebno zadovoljstvo jer sam osobno potpisao koncesijski ugovor u Siriji. Na temelju tih novih prihoda vjerujem kako Ina u vrlo kratkom roku ponovno može steći status najveće hrvatske kompanije.

NACIONAL: Znači, planirate po prihodima prerasti Agrokor?

- Uz dužno poštovanje svima, Ina je u Hrvatskoj oduvijek bila kompanija nad kompanijama. Ima potencijala da to postane i u budućnosti i sve ispod toga po meni bi bio neuspjeh.