Johannes Jung je politolog, sociolog i pravnik. Bio je zastupnik SPD-a u Bundestagu i član Odbora za vanjsku politiku, a sada je savjetnik za EU u velikoj njemačkoj konzultantskoj kućiPredrasuda Njemačke “Mi (Njemačka) smo financijer Europe”, dobila je svoju potvrdu s grčkom financijskom katastrofom. Uz to i loše iskustvo s preuranjenim, ali neopozivim pristupu u EU Rumunjske i Bugarske još dodatno pridonosi ionako velikoj skepsi prema učinkovitosti nacionalnih gospodarstava i pouzdanosti politike u regiji jugoistočne Europe, a time i prema daljnjem proširenju EU na ovim prostorima. Iznimno sporo rasvjetljavanje gospodarskog kriminaliteta kao i upravo aktualne i u njemačkim medijima obilno zastupljene afere HYPO-Banke (odnosi se na cijelu regiju) i Njemačkog Telekoma u Makedoniji, dodatno smanjuju povjerenje Nijemaca u cijelu regiju.

IPAK, UPRAVO Hrvatska uživa velike simpatije ne samo u Njemačkoj nego u svim zemljama članicama Europske unije. Sva javna ispitivanja potvrđuju jasnu potporu skorom pristupu Hrvatske u EU, i to ne samo vlada Europske unije nego i njihovih građana. Međutim, onaj koji ima na umu dobrobit Hrvatske, mora je poštedjeti nepripremljenog pristupa, kakav su doživjele Rumunjska i Bugarska. U slučaju Hrvatske su formalno gledajući svi koji sudjeluju u pregovorima jako uspješni, no ipak se u praksi uz budućnost Hrvatske unutar EU postavljaju ozbiljna pitanja: Od čega živi Hrvatska? Je li moguće narodno gospodarstvo bazirati samo na turizmu i općoj potrošnji? Postoji li funkcionirajuća industrijska jezgra i što će se dogoditi nakon restrukturiranja i mogućeg raspada brodogradnje? Što Hrvatska proizvodi i što je ubuduće u stanju proizvoditi? U kojoj mjeri uspješne regionalne gospodarske politike kao primjerice ona u Varaždinu mogu poslužiti kao model drugim dijelovima zemlje? Kakva je stabilnost dobro izgrađenog financijskog sektora? Kako poljoprivreda može preživjeti pod uvjetima EU? Da li se postojeći prirodni resursi u dostatnoj mjeri koriste za proizvodnju obnovljive energije? Da li je zdravstveni sustav učinkovit, pravedan i lišen korupcije? Kako dalje uz enormni vanjski dug zemlje? Kako se u EU sve važnija dunavska strategija može iskoristiti u korist Hrvatske?

TO SU PITANJA koja si Hrvatska ionako – s Unijom ili bez nje – mora postaviti. Postupak priključenja EU i financijska kriza ih samo dodatno forsiraju i nameću njihovo brže rješavanje. To znači da za prosperitet Hrvatske nije dovoljno zatvoriti pojedina pregovačka poglavlja, nego je potrebna moderna državna strategija prilagođena vrlo zahtjevnoj i konkurentski nastrojenoj europskoj sredini. Prateći hrvatsku politiku, izborne kampanje i medije od 1991. naovamo, ne dobiva se dojam da se na tome radi sistematično i konzekventno. No to je prijeko potrebno jer se EU izuzetno brzo mijenja. Europska unija je s Lisabonskim ugovorom modificirala pravila igre. S obzirom na svjetsku financijsku krizu, grčku katastrofu i krizu u eurozoni, dodatno je pojačan stabilizirajući i razvojni pakt te su razvijene strože mjere koordinacija i kontrole nacionalnih gospodarskih i financijskih politika. U tu svrhu vrh EU je krajem listopada zaključio stroža pravila za eurozonu. Za uvođenje tih pravila svjesno je odabran put tzv. prilagodbe ugovora prema članku 48.6 EU-ugovora. Nominalna izmjena ugovora namjerno se izbjegava jer bi značila neizmjerno kompliciran postupak s europskim ustavnim zakonodavstvom, desetogodišnje konzultacije među članicama kao i referendume u pojedinim zemljama EU. Takva komplicirana procedura kod koje bi članice EU prvenstveno bile zaokupljene same sobom vjerojatno bi usporila ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Planirana prilagodba ugovora je, naprotiv, proceduralno puno jednostavniji postupak tako da za pristup Hrvatske nema nikakve, ni olakšavajuće ni otežavajuće posljedice. No premda se ne može očekivati da će Hrvatska odmah s pristupanjem EU pristupiti i eurozoni, ipak je preporučljivo ta nova pravila držati na oku. Također, u Hrvatskoj je trenutačno tu i tamo zastupljena teza da bi modifikacija ugovora EU u svezi sa stabilitetom eurozone mogla pogodovati Hrvatskoj, ali ona nije utemeljena. Tom se modifikacijom želi da zajednička valuta euro, jednostavno, konačno dobije potporu koordinirane gospodarske i financijske politike i tako je učini otpornijom na krize.

MOJ REZIME glasi: Njemačka će i dalje davati podršku Hrvatskoj na njezinu putu u EU. Prvenstveno zato što je to u njemačkom nacionalnom interesu. Pri tome treba imati na umu da to nije samo u interesu kršćanskih demokrata (CDU) nego i socijaldemokrata (SPD) koji su se i do sada, poput Güntera Verheugena kao ključnog dužnosnika EU, u dosadašnjim odlučujućim fazama proširenja 2004. i 2007. zalagali za proširenje EU. Nažalost Hrvatska nije iz poznatih razloga mogla pristupiti EU ni pri proširenju 2004. ni kasnije 2007. U kontekstu općih njemačkih političkih interesa je posebno značajna pragmatična i interesno vođena politika južnih saveznih pokrajina Baden- Württemberga i Bavarske, koje su se oduvijek posebno zalagale za Hrvatsku i to dokumentiraju u takozvanim mješovitim vladinim komisijama s hrvatskom vladom. Nažalost i u njemačkoj i u hrvatskoj javnosti se premalo govori i piše o radu i konkretnim projektima tih komisija.

Johannes Jung