EDUARDO DA SILVA, Zdravko Mamić i Eduardov bivši menadžer Suzano tri su stranke u spornom ugovoruMilijunska tužba koju je Zdravko Mamić najavio protiv Eduarda da Silve svoj bi epilog mogla dobiti u Uskoku. Naime, Uskokovi istražitelji već duže vremena rade na predmetu u kojem se pokušava dokazati da je Zdravko Mamić neke igrače o čijoj se karijeri brine stavio u robovlasnički odnos. Tijekom rada na tom predmetu Uskok je došao i do kopije Ugovora koji je još 16. ožujka objavio Nacional, a koji se, prema mišljenju pravnika, može smatrati tipičnim zasnivanjem robovlasničkog odnosa nad maloljetnikom. Ugovor o ulaganju, čiju kopiju ima Nacional, pokazuje da je Mamić neke nogometaše praktično pretvorio u svoje doživotne dužnike.

Ugovor kojim raspolaže Nacional opisuje kakav je trebao biti odnos između Eduarda da Silve, Zdravka Mamića i Eduardova bivšeg menadžera Hélia Augusta Suzana. Sadrži 14 članaka, a u prvom piše da se sklapa s intencijom da suradnja traje do kraja nogometaševe profesionalne karijere. U četvrtkom članku je sporni dio, koji pokazuje da je Eduardo da Silva zapravo do kraja karijere trebao Zdravku Mamiću davati znatan dio svojih primanja: “Ugovorne strane suglasno utvrđuju, a imajući u vidu kompletan odnos i sveobuhvatno ulaganje između pokrovitelja i nogometaša, da će do kraja karijere profesionalnog nogometaša sve transfere, te primanja na bazi marketinga koje nogometaš ostvari kao profesionalni nogometaš, dijeliti u omjeru 25 posto pokrovitelj (Mamić; op. a.), 25 posto punomoćnik (Suzano; op. a.) i 50 posto nogometaš, a također i sva ostala primanja, što uključuje plaću, premije i slično, koja Eduardo da Silva ostvari kao profesionalni nogometaš u istom omjeru. Ugovorne strane su suglasne da pokrovitelju pripada, osim opisanog, i pravo na naknadu uloženih 50.000 američkih dolara...”

U ugovoru stoji da se ugovorne strane odriču prava pobijanja ugovora iz bilo kojeg razloga, a naročito na okolnost nerazmjera visine ulaganja i visine očekivane zarade. Drugim riječima, Eduardo da Silva, koji je u to vrijeme bio slabo obrazovani 16-godišnjak na rubu egzistencije, ne može se opravdavati da je u trenutku potpisivanja ugovora bio neupućen, ili se žaliti kako je 50.000 dolara koje je primio od Mamića puno manje od onoga što on danas zarađuje. Pravnici tvrde da su takvi ugovori ništavi sami po sebi, bez obzira je li osoba koju se stavlja u robovlasnički odnos to učinila dobrovoljno, ili ne. Zato se naknadno i Eduardo pobunio, pa nije htio plaćati Mamiću ono što se obvezao potpisujući taj sporni ugovor. Pravnici tvrde da si je najavljujući tužbu Mamić učinio medvjeđu uslugu, jer je potaknuo Uskok da još brže ispita dokumente koje posjeduje, a koji, kako pravnici tvrde, pokazuju da je on od Eduarda napravio svog doživotnog roba.