kalcic, 10.11.10. 19:22

Dižem glas za slobodu Glasa
Duboko potresen, osupnut i rastuže do jecava, jer mi suze sasušiše još dalekih devedesetih, na prvim crtama bojišnice braneći Dom, ali i slobodu Glasa svog naroda, dakako i svoje osobno ja i moju potrebu da javno i na glas mogu izreći svoje mišljenje ne trpeći tiranije tuđe samovolje, sebičnosti i zadrtosti njegovim pravom na njegovo ja, koje mu ja ne branim sve do onoga trenutka kada ta i takva njegova ''sloboda'' ugrožava moju, a to je danas u Glasu Istre na djelu – veće sramote Istra ne vidje! I Musolini je u Istri (Puli) dobio šamar od ISTINE (žene), a vlasnici Glasa Istre i ne čekaju šamar istine, sami se šamaraju!
Novinar je glas savjesti društva, poglavito onaj nezavisan, odnosno onaj koji radi za nezavisne novine i tužno je što tu sviju zadaću u toj ''nezavisnosti'' Glasa Istre mora tražiti prosvjedom na ulici, jao narodu koji to ima. To je početak kraja! To je začetak anarhije, a ne demokracije i vladavine prava. Naš bi čovjek rekao. ''Ča siješ to ćeš i žeti!'' To je moja poruka vlasnicima Glasa Istre, a Vama kolege i prijatelji NEDAJTE SE! Narod voli istinu, narod je uz vas!
Srdačan pozdrav i moja potpora
Juršići, 10. stu. 2010. godine
Časnik iz Domovinskog rata, književnik, Slavko Kalčić
ps: o sudu i fagianiju ni slova s.k.