Hrvatima su bitni međusobni odnosi na posluMjesečnik Banka je u suradnji s agencijom Hendal proveo istraživanje o zadovoljstvu zaposlenika na radnom mjestu. S obzirom na to da prosječan čovjek na poslu provede osam sati dnevno, pet dana u tjednu, kroz period od četrdesetak godina, jasno je da zadovoljstvo poslom i atmosferom na poslu čini velik dio života.

Istraživanja pokazuju da je, u usporedbi sa drugim životnim aspektima kao što su primjerice slobodno vrijeme, zajednica ili religija, rad po subjektivnoj važnosti na drugom mjestu, odmah iza obiteljskog života. Prema tome, rad je središnji i definirajući dio života većine ljudi. Na pitanje zašto rade, najčešći odgovor je – zbog plaće. No, osim što poslom zarađuju za život, rad ljudima omogućava zadovoljavanje i nekih drugih psiholoških potreba. Ljudi imaju trajnu i urođenu potrebe za druženjem s drugim ljudima. Nadalje, posao zadovoljava psihološke potrebe za identitetom i poštovanjem. Način na koji definiraju sebe u velikoj mjeri je određen onime što rade. To se jasno očituje u tome što je jedna od prvih stvari koju ljudi govore prilikom upoznavanja što su po zanimanju i gdje rade.

Kako bi provjerili kakva je kvaliteta radnog života u Hrvatskoj, u sklopu projekta Nacionalnog Indeksa Sreće hrvatski zaposlenici odgovarali su na pitanje koliko su zadovoljni sa svojim poslovima. Uz procjenu općeg zadovoljstva poslom, sudionici istraživanja procjenjivali su u kojem stupnju svoju plaću smatraju dobrom i pravednom, posao sigurnim, a fizičku radnu okolinu adekvatnom za obavljanje posla. Osim toga, procjenjivali su kvalitetu međuljudskih odnosa u svom radnom kolektivu, svoje odnose s nadređenima i klimu u organizaciji u kojoj rade (socijalni aspekti posla), te stupanj u kojem na poslu imaju prilike iskoristiti vlastite potencijale i sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje se tiču njihovog posla. Svoje zadovoljstvo različitim aspektima posla sudionici su procjenjivali na pet-stupanjskoj skali, na temelju kojih smo ih kategorizirali u tri skupine: nezadovoljne, zadovoljne te one koji nisu niti zadovoljni niti nezadovoljni.

Istraživanje je pokazalo da su, zaposlenici najzadovoljniji radnim uvjetima, a najmanje zadovoljni pravednošću plaće koju dobivaju. Percepcija sigurnosti posla i zadovoljstvo visinom plaće nalaze se negdje između, pri čemu četvrtina sudionika percipira svoje poslove nesigurnima, a gotovo petina ljudi smatra da su joj plaće loše. Činjenica da samo 39,9% sudionika smatra da je njihova plaća pravedna, razmjerna njihovim zaslugama na poslu, zanimljiva je u svjetlu najnovijih nalaza prema kojima je, od same visine plaće, za sreću važnija percepcija zaposlenika da su u odnosu na druge zaposlenike pravedno plaćeni.

U pogledu međuljudskih odnosa, slika kvalitete radnog života u Hrvatskoj je puno bolja. Većina hrvatskih zaposlenika percipira međuljudske odnose na poslu harmoničnima, odnose sa nadređenim dobrima, a ukupnu organizacijsku klimu kvalitetnom. Dok ugodno iznenađuje činjenica da gotovo dvije trećine hrvatskih zaposlenika smatra da na poslu iskorištava svoje potencijale, manje od 40% zaposlenika zadovoljno je mogućnošću sudjelovanja u odlučivanju o stvarima koje su vezane za njihov posao.

Istraživanje sreće hrvatskih zaposlenika na njihovim radnim mjestima daje nekoliko zaključaka. Generalno, većina hrvatskih zaposlenika je zadovoljna na svojim radnim mjestima. Na svim procijenjenim aspektima posla, proporcija zadovoljnih zaposlenika premašuje proporciju nezadovoljnih. Takvi rezultati u skladu su sa stranim istraživanjima koja pokazuju da su ljudi uglavnom zadovoljni poslovima koje rade. Na dobivene rezultate mogla je utjecati izrazito loša situacija na tržištu. Sama činjenica da imaju posao, mogla je rezultirati povoljnom percepcijom njegovih karakteristika. Drugo, hrvatski zaposlenici najveće zadovoljstvo iskazuju procjenjujući socijalne aspekte posla. Takav nalaz sukladan je ranijim istraživanjima, prema kojima hrvatski zaposlenici međuljudske odnose na poslu procjenjuju bitno boljima od zaposlenika iz drugih zemalja članica/kandidata Europske unije. To je vjerojatno posljedica kulturalno ukorijenjene tendencije naših građana da visoko cijene skladne odnose na poslu, te takve odnose traže i nalaze među svojim suradnicima.

Znatan udio ljudi koji smatraju da su loše i nepravedno plaćeni te da im je posao nesiguran vjerojatno je posljedica snažne krize hrvatskog gospodarstva koja je dovela do smanjenja plaća i otpuštanja kao mjera za spašavanje posrnulih tvrtki. Takav trend je očekivan i opravdano je pretpostaviti da će se promijeniti s izlaskom iz krize. Međutim, zabrinjava to da su hrvatski zaposlenici najmanje zadovoljni prilikama za sudjelovanje u odlučivanju o stvarima vezanim uz svoj posao. Donošenje odluka i samostalnost u poslu izrazito su važni aspekti posla jer omogućuju ljudima da dožive odgovornost na radnom mjestu. Ti aspekti posla zadovoljavaju ljudske potrebe višeg reda i od presudne su važnost za doživljaj sreće na radnom mjestu.