"Stanko Vraz u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu" naziv je izložbe otvorene u povodu 200. obljetnice rođenja tog istaknutoga hrvatskog književnika, romantičarskog pjesnika, sudionika i promicatelja ideja hrvatskoga narodnog preporoda.

Izložba je sastavljena od nekoliko dijelova - izbor iz djela Stanka Vraza, izbor iz literature o tom književniku, njegova uglazbljena djela te izbor iz rukopisne ostavštine pohranjene u NSK. Uz izložbu, otvorenu do 25. studenoga, pripremljen je opsežan katalog.

Predsjednik Društva hrvatskih književnika Borben Vladović, otvarajući izložbu, podsjetio je da je Vraz rodom bio Slovenac, ali je izabrao hrvatsku književnost kao svoju, a hrvatski jezik kao jezik svoga književnog stvaralašva. U godini kad je rođen veliki skladatelj Frederic Chopin rođen je i Stanko Vraz, napomenuo je Vladović, zapitavši je li Vraz bio Chopin lirike romantičarskog razdoblja?

Glavni ravnatelj NSK Tihomil Maštrović istaknuo je da je Vraz, uz Mažuranića i Preradovića, zasigurno najveći pisac hrvatskoga književnog romantizma. Stanko Vraz, djelujući u doba hrvatskoga narodnog preporoda, opredjelio se za hrvatski jezik i književnost, a Zagreb odabrao kao mjesto života i rada, dodao je.

"Vraz je pisac široke kulture, dobar poznavatelj mnogih europskih književnosti, koji je u svoje književno stvaralaštvo ugradio neke od najboljih dostignuća europske romantičarske literature, poštujući pritom i ponajbolju hrvatsku književnu tradiciju", rekao je Maštrović. Naveo je kako se Vraz oduševljavao narodnom poezijom, skupljajući i hrvatske i slovenske narodne pjesme. Bio je pokretač i urednik prvoga hrvatskog književnog časopisa Kolo 1842., prevodio je s latinskoga, njemačkog, francuskog, engleskog, češkog i poljskog, a može se reći da je bio prvi hrvatski profesionalni književnik koji je živio od književnoga rad.

Uvodni tekst kataloga napisala je asistentica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Suzana Coha. Ustvrdila je da je za Vrazovu sklonost ilirskim i preporodnim idejama presudna bila 1833., kad se upoznao s Ljudevitom Gajem. Po istraživanjima, dodala je, priznata mu je vrijednost pjesničke ostavštine na slovenskom tako da mu pripada mjesto odmah iza Prešerna, a u hrvatskoj znanosti o književnosti zadržana je ocjena kako je Vraz, uz Mažuranića i Preradovića, jedan od najvećih preporodnih pjesnika.

Stanko Vraz (1810. -1851.), pravim imenom Jakob Frass, studirao je filozofiju i pravo u Grazu. Stihove je počeo pisati za gimnazijskih dana. Autor "Đulabija" i soneta "Sanak i istina" unosi u hrvatsku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.